Page 83 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

— 83

ma u %erlinu Hamburgu Mnchenu %aselu Pa-rizu Marburgu Tbingenu Stuttgartu %a\reuthu .|lnu Eichstlttu Zrichu.

Glavna su mu djela: Dijalektika i Solitika (1979. NiKili]am moderQiK ]QaQosti (1982. Pro-blem ideQti¿kaFije Solitiþkog Solja (1988. Porije-klo moderQe demokraFije (1990. Sloboda i Soliti-ka (1995. . Organizirao je zajedno s akademikom E. Pusiüem rasprave na sljedeüe teme: Sloboda i jedQakost (HAZU Zagreb 2007. /iberali]am i QaFioQali]am (HAZU Zagreb 2007 Historija u sluåbi åivota AktualQost studija Kistorijske ]QaQosti ]a suvremeQog þovjeka ( HAZU Zagreb 2008.

Priroda ]QaQstveQiK SroFesa i struktura QjiKoviK SromjeQa ( HAZU Zagreb 2008. .

Veü godinama zajedno s kolegama iz inozem-stva u IUC-u odråava teþajeve o politiþkoj teoriji ljudskim pravima i modernoj demokraciji. Osnovni znanstveni interes Zvonka Posavca leåi u istraåivanju moderne dråave njezine spe-ci¿þnosti i njezina moguüeg kraja. Demokraciju i ljudska prava vidi kao osnovu moderne dråave.

— )ILOZO)I-A

Osnivaþi i prvi upravljaþi Akademije nisu sumnjali u to da i ¿lozo¿ja ili – kako su oni go-vorili – „mudroslovje“ treba naüi svoje mjesto u njezinu radu. Tako je meÿu þetiri razreda u koji-ma se imao razvijati znanstveni rad Akademije po strukama drugi po redu dobio ime: Ra]red ¿loso- ¿þko-juridiþki

)ranjo Raþki prvi predsjednik -ugoslaven-ske akademije ideolog i pokretaþ njezina cjeloku-pnog rada prijatelj savjetnik i suradnik osnivaþa Akademije biskupa -osipa -urja Strossma\era u svojoj pristupnoj besjedi odråanoj na prvoj sve-þanoj sjednici 28. srpnja 1867. u kojoj je inaþe široko zacrtao smjernice buduüeg rada i programa Akademije – ¿lozo¿ju nije napose spominjao. Tek na jednom mjestu u toj besjedi kaåe da „u åivotu obiþajima navadama i izrekama našega puka ima-

de izobilja graÿe ne samo za narodnu ¿lozo¿ju i pjesništvo nego najpaþe za nepisano pravo“ i da üe Akademija osobitu paånju obratiti na tu struku narodne znanosti.

Odmah pri osnutku Akademije imao je )iloso- ¿þko-juridiþki ra]red osam þlanova. %ili su to: -o-van Subotiü Mirko %ogoviü Pavao Muhiü AdolIo Veber Tkalþeviü Mirko Šuhaj %altazar %ogišiü -anko -urkoviü i %oåidar Petranoviü. Meÿu njima je bilo najviše pravnika napose onih koji su se ba-vili historijom prava zatim knjiåevnika i ¿lologa. )ilozo¿ji je još bio najbliåi -anko -urkoviü koji je napisao bez veüih ¿lozoIskih pretenzija nekoliko vrijednih rasprava s podruþja estetike. Uz ostalo objavio je u Radu raspravu Ob estetitþQiK Sojmo-viK u]viãeQa .

Godine 1873. ušao je u Akademiju kao do-pisni þlan Ra]reda ¿loso¿þko-juridiþkoga 28-go-dišnji )ranjo pl. Markoviü (1845. – 1914. ¿lozoI po struci koji je veü iduüe godine imenovan za jednog od tri utemeljitelja novoga Sveuþilišta i postavljen za proIesora na „stolicu“ za „mudro-slovje teoretiþno i praktiþno sa povijesnicom“ na )ilozo¿þkom Iakultetu. Pravim þlanomAkademije u istom Razredu postao je 1876. Ulazak Markovi-üa u Akademiju oznaþuje poþetak njezina rada na ¿lozo¿ji. .ao proIesor ¿lozo¿je na )ilozoIskom Iakultetu Sveuþilišta i kao þlan Akademije sma-trao je Markoviü svojim patriotskim zadatkom da uvede s jedne strane ¿lozo¿ju u hrvatski kulturni åivot i s druge da preko ¿lozo¿je uvede hrvatski narod u red drugih kulturnih naroda. Po njemu je ¿lozo¿ja kao izraåaj narodne samosvijesti imala biti nosilac hrvatskog narodnog bitka i narodne kulture jer samo po ¿lozo¿jskom duhu hrvatski üe narod „biti stalan sjedilac na ovoj zemlji koju haran naziva svojom domovinom´. U kulturnom krugu Hrvata veüe ¿lozoIske tradicije na koju bi Markoviü mogao nadovezati svoj rad nije bilo a napose u onom dijelu Hrvatske kojemu je središte bio Zagreb. Markoviü je ¿lozo¿ju -. ). Herbarta uzeo za polaznu toþku i za podlogu u izgraÿivanju ¿lozo¿je i ¿lozoIske misli u nas.

.ao knjiåevnik pjesnik i knjiåevni kritiþar Markoviü je svoje estetske i etiþke ocjene orijen-

hazu.indd 83 11.04.2011. 0