Page 225 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

— 225

;I do SoloviFe ;VII stoljeüa i Gla]ba i gla]be-QiFi u Dubrovaþkoj ReSubliFi od druge SoloviFe ;VII stoljeüa do Srvog desetljeüa ;I; stoljeüa (1981. i 1989. kao i monogra¿ju .oraljke .os o hrvatskoj skladateljici Dori Pejaþeviü (1982. . Vrijedan izvor za glazbenu kulturu hrvatskog 19. stoljeüa pruåa KoresSoQdeQFija )ranje .savera .uhaþa (I/1 1989.; I/2 1992. serija koju bi sva-kako trebalo nastaviti. ýetiri knjige Rada za po-druþje muzikologije (knj. 385. 1980.; knj. 409 1988.; knj. 454 1992.; knj. 455 2005. donose širok spektar novih tema iz podruþja znanosti o glazbi. Posebno je dragocjen dosad nedostupan tekst doktorske disertacije Pavla Markovca o har-monijskom jeziku u djelima Modesta Petroviþa Musorgskoga (1926. objavljene u prijevodu Eve Sedak u Radu knj. 409.

Svojim preminulim þlanovima Razred posve-üuje spomenice. Dosada ih je objavljeno þetrnaest. Od skladbi suvremenih hrvatskih skladatelja þlanova Razreda objavljena su djela Stjepana Šu-leka ( De veritate simIonijsko-koreograIski trak-tat 1982. %orisa Papandopula ( StojaQka majka KQeåoSoljka kantata 1985. Mila Cipre (suita za puhaþke instrumente glasovir harIu i udaraljke

SuQþev Sut 1991. Ive Maþeka (.lavirske skladbe 1991. Natka Devþiüa (Gudaþki kvartet 1997. i

CoQFertiQo za violinu i komorni orkestar glasovir-ski izvadak -urice Muraja 1998. i %rune %jelin-skoga (.oncert za violinu i orkestar 1997. . Devedesetih se godina izdavaþki plan Razreda povezuje s planom Odsjeka za povijest hrvatske glazbe i srodnih institucija. Dva ugledna muziko-loška þasopisa koja su 1991. biljeåila dvadeseto-godišnju tradiciju redovitog izlaåenja – hrvatski muzikološki zbornik Arti musiFes i meÿunarodni

IQterQatioQal RevieZ of tKe AestKetiFs aQd So-Fiology of MusiF ( IRASM – dobivaju uza svog osnivaþa Muzikološki zavod Muziþke akademije u Zagrebu još po dva suizdavaþa: prvome (Arti musiFes suizdavaþ postaje Odsjek za povijest hrvatske glazbe a drugome (IRASM Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju. Godine 1992. pridruåuje im se kao treüi izdavaþ novoosnovano Hrvatsko muzikološko društvo koje – uz sugla-

snost Akademije – ima adresu pri Odsjeku za po-vijest hrvatske glazbe u Opatiþkoj ulici.

Rezultati tog povezivanja djelatnosti hrvatskih muzikoloških institucija vidljivi su izmeÿu ostalo-ga u zajedniþkom organiziranju nekih znanstvenih skupova i objavljivanju prateüih zbornika kao npr. skupa Off-Mo]art odråanoga u povodu Mozartove godine 1991. (ali tek 1992. zbog ratnih prilika .

—

NA.ON GODINE 2000.

Nakon -erka %eziüa razredni je tajnik 2004. ௅ 2006. ponovno Ivo Supiþiü a zatim .oraljka .os (2007. – 2010. i )rano Paraü (od 2011. . Za nove þlanove Razreda izabrani su nakon 2000. sklada-telji Igor .uljeriü Marko Ruådjak i Zoran -uraniü te muzikologinja Eva Sedak.

Igor .uljeriü (1938. – 2006.; þlan suradnik u razdoblju 2002. – 2004.; redoviti þlan od 2004. . Di-plomirao je kompoziciju kod S. Šuleka na Muziþkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavao se u dirigiranju kod Igora Markeviþa u Monte Carlu i u kompozi-ciji u Studio di foQologia della RAI u Milanu. %io je dirigent SimIonijskoga orkestra i Zbora HRT-a direktor Mu]iþkoga bieQQala umjetniþki direktor .oncertne dvorane Vatroslav LisiQski glazbeni di-rektor DubrovaþkiK ljetQiK igara direktor Opere HN. u Zagrebu itd. .uljeriüev se opus djelomiþno razvijao kroz potragu za novim zvukovnim kombi-nacijama npr. u skladbama ImSulsi I i II Solo iQ Tuartetto i Les pFKos I te kroz ispitivanja odnosa izmeÿu avangarde i tradicije npr. u 4uam SulFKra es« (Ommagio a Lukaþiü u KaQFoQijeru i u Hr-vatskom glagoljaãkom rekvijemu (1996. . I sam je tvrdio da su kontinuitet i promjena dvije jedine konstante u njegovu opusu. Osobito ga je zanimao odnos izmeÿu rijeþi i glazbe. Tako je u äalobQu Sjevu stvorio poliIoniju od supostavljenih sljedova kontrastnih zvukovnih blokova. U scenskim se dje-lima koristio nizom razliþitih tehniþkih postupaka da bi podupro dramatski razvoj (npr. u „Iantastiþnoj operi“ äivotiQjska farma 2003. prema OrZellu .

hazu.indd 225 11.04.2011. 0