Page 218 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

— 218

i u prijevodu na engleski jezik ( MusiF iQ Croatia 1974. . Objavio je âesQaest moteta IvaQa Lukaþiüa (1970. te niz studija i þlanaka o hrvatskoj glazbi. Nakon godine dana rada Odjel za muziku pro-širuje 1955. svoj naziv u Odjel za muziþku umjet-nost te uskoro zapoþinje razvijati svoju istraåivaþku i izdavaþku djelatnost koja se – sukladno zadacima i sastavu Razreda – pro¿lira u dvije skupine notnih izdanja: 1. djela suvremenih hrvatskih skladatelja þlanova Razreda i 2. Spomenici hrvatske glazbe-ne baštine te 3. – knjige o glazbi. Za predviÿe-ne poslove angaåirani su i vanjski suradnici. Prvi rezultati toga rada bili su knjiga Huberta Pettana

PoSis skladbi IvaQa ZajFa (1956. izvještaji Albe Vidakoviüa o istraåivanju neumatskih kodeksa u

LjetoSisima JAZU te njegovo izdanje ViQko Jeliü ( ± " i Qjegova ]birka duKovQiK koQ-Ferata i riFerFara ÄParQassia militia³ ( uz iscrpan uvod (1957. . Uime Akademije Odjel pre-uzima zaštitu i nadzor Glazbenog arhiva samostana Male braüe u Dubrovniku.

Poþevši od 1959. kontinuirano se objavljuju partiture hrvatskih skladatelja. Tiskana su djela .rešimira %aranoviüa (ciklus za bariton i orkestar

Z mojiK bregov 1959. SiQfoQietta 1968. SimfoQij-ski sFKer]o 1969. Suita iz baleta LiFitarsko srFe 1964. %orisa Papandopula (.oncert za klavir i gudaþki orkestar 1959. ýakavska suita za glas i orkestar 1963. LegeQde o drugu 7itu 1968. -osi-pa Hatzea (kantate Noü Qa UQi i Golemi PaQ obje 1969. i Milana Sachsa ( Pastorale i Sles 1967. a navlastito Stjepana Šuleka (.oncert za violu i or-kestar 1963. .oncert za violinu i orkestar 1966. ýetvrta i Peta simIonija 1961. i 1968. kantata Za-dQji Adam 1968. .

Od muzikoloških izdanja valja izdvojiti knjigu Marije .untariü Blagoje Bersa (1959. te monogra- ¿ju StjeSaQ âulek (1961. .rešimira Šipuša. .ao posebno izdanje objavljena je knjiga ElemeQti soFi-ologije mu]ike Ivana Supiþiüa. .njiga Vatroslav Li-siQski ( - äivot ± djelo ± ]QaþeQje (1969. Lovre äupanoviüa prva je moderna monogra¿ja o majstoru hrvatskoga glazbenog romantizma u kojoj je izloåena sva dostupna graÿa o skladatelju. Valja zabiljeåiti i dvije knjige Rada s muzikološ-

kim raspravama: u prvoj (knj. 337 1965. urednik -osip Andreis objavljuje zapaåeni þlanak Re]ultati i ]adaFi mu]iþke Qauke u Hrvatskoj a u drugoj (knj. 351 1969. istiþe se prilog Dragana Plamenca

7ragom IvaQa Lukaþiüa i QekiK QjegoviK suvreme-Qika . Posebno je odjeknulo izdanje SimfoQija Luke Sorkoþeviüa (1965. (izvorni notni tekst i revizije Stjepana Šuleka .

Sedamdesetih su godina novim þlanovima Razreda postali skladatelj Milo Cipra skladatelj i dirigent -akov Gotovac muzikolog Ivan Supiþiü te muzikolog i glasovirski pedagog Ladislav Šaban. Milo Cipra (1906. – 1985.; izv. þlan 1977. . Diplomirao je njemaþki jezik i ¿lozo¿ju na )ilo-zoIskom Iakultetu u Zagrebu a kompoziciju kod %lagoja %erse na zagrebaþkoj Muziþkoj akade-miji gdje je kasnije predavao muziþke oblike kompoziciju i instrumentaciju do umirovljenja 1977. Od 1961. do 1971. na toj je ustanovi bio dekan. Poþetke Ciprina skladanja predstavljaju djela izgraÿena na naþelima nacionalnoga glazbe-nog smjera. Napuštanje tog smjera pokazuje veü

ýetvrti gudaþki kvartet s elementima neobaroka i sklonosti k poliIoniji. Novo razdoblje zapoþinje 1959. kada Cipra slobodnim tretiranjem disonance zapoþinje rabiti naprednije tehnike skladanja (npr.

SuQþev Sut simIonijska pantomima Leda MusiFa siQe QomiQe MpditatioQ sur Rp itd. ukljuþuju-üi i aleatoriku (Peti gudaþki kvartet . -edan je od najranijih skladatelja ¿lmske glazbe u Hrvatskoj. Autor je više þlanaka i radijskih emisija te knjiåice

SuQþaQa Solja Blagoja Berse .

-akov Gotovac (1895. – 1982.; red. þlan 1977. . Školovao se u Splitu te na Muziþkoj akademiji u %eþu. %io je dirigent i direktor Zagrebaþke opere i dirigent pjevaþkih društava. Najistaknutiji je pred-stavnik nacionalnog smjera hrvatske glazbe izmeÿu dva rata. Najuspješnija su mu djela narodni obred

Koleda SimfoQijsko kolo opere MoraQa i Mila Goj-saliüa i komiþna opera Ero s oQoga svijeta (1935. koja je i izvan domovine postigla izuzetnu meÿu-narodnu a¿rmaciju (prevedena je na devet jezika . Ivan Supiþiü (izv. þlan 1973.; red. þlan 1983.; tajnik Razreda 1978. – 1997. i 2004. – 2006. . Di-plomirao je klavir na Muziþkoj akademiji u Zagre-

hazu.indd 218 11.04.2011. 0