Page 215 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

— 215

Dragan Plamenac (1895. – 1983.; 1936. dopi-sni þlan izvan radnog sastava; 1962. dopisni þlan diplomirao je pravo i uþio glazbu u Zagrebu. .om-poziciju je studirao u %eþu i Pragu a muzikologiju u Parizu i %eþu gdje je 1925. doktorirao disertaci-jom o motetima i šansonama -ohannesa Ocheghe-ma. Taj rad kao i izdanje misa nizozemskog skla-datelja (I. 1927.; II. 1947. te kasnija dopunjena izdanja pribavili su mu meÿunarodni ugled koji je potvrdio i daljnjim istraåivanjima i izdanjima rane glazbe (izmeÿu ostalog skladbe za instrumente s tipkama iz kasnoga srednjeg vijeka u Codexu )aeQ- ]a . Plamenac je zaþetnik moderne hrvatske muzikologije. Na koncertu odråanom 19. prosinca 1935. u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu predstavio je dotad nepoznata djela hrvatskih skla-datelja renesanse i ranog baroka a iste je godine objavio i dio opusa najznaþajnijega od njih – Ivana Lukaþiüa ( OdabraQi moteti iz zbirke SaFrae Cati-oQes /1620./ . Vaåna je i njegova opseåna bio-bi-bliograIska studija o Tomi (Tommasu Cecchiniju gdje donosi obilje novih podataka o renesansnoj i baroknoj glazbenoj kulturi u primorskoj Hrvatskoj. Nagrade -ugoslavenske akademije za vaåna ostvarenja na podruþju glazbe dodijeljene su 1931. i 1932. godine. Primili su ih Lujo ŠaIranek-.aviü za operu Medvedgradska kraljiFa i )ran Lhotka za Dvije Krvatske raSsodije za violinu i komorni orkestar.

Izdavaþka djelatnost u znaku je etnomuzikolo-gije. U seriji zapoþetoj 1924. pod naslovom Zbor-Qik jugoslaveQskiK SuþkiK SoSjevaka (kasnije je taj naziv nekoliko puta variran u prvoj su knjizi objavljene Hrvatske Suþke SoSijevke i] Meÿumurja Vinka äganca (sv. 1: 638 svjetovnih; sv. 2: 264 crkvene popijevke .

.ao druga knjiga serije izašla je 1941. zbirka

JuåQo-slovjeQske QarodQe SoSijevke )ranje .save-ra .uhaþa (kao peta knjiga njegove zbirke zapoþete 1878. koju su redigirali %oåidar Širola i Vlado-je Dukat. U pripremama za treüu knjigu te serije Širola je uz potporu Akademije obavio dopunska istraåivanja u Dalmaciji u krajevima gdje je 1906. i 1907. narodne popijevke zapisivao Vladimir (Vla-doje %ersa (1864. – 1927. pa je njegova Zbirka

QarodQiK SoSievaka (i] DalmaFije s 506 napjeva mogla biti objavljena (1944. u redakciji %. Širole i Vladoja Dukata.

—

.RAT.O MEĈUVRI-EME 1948. ௅ 1953. GODINE

U vrijeme Drugoga svjetskog rata u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti nije primljen ni-jedan novi þlan skladatelj ni muzikolog. U prvim poratnim godinama u UmjetQiþkom odjelu dolazi do promjena u þlanstvu. )ranji Duganu i %oåidaru Široli þlanstvo nije bilo potvrÿeno a time ni pro-duljeno. Dragan Plamenac djeluje u inozemstvu – izvan radnog sastava a -anko %arlq 1941. je umro. Za nove þlanove UmjetQiþkog odjela bili su 1948. izabrani skladatelj violinist dirigent i pedagog Stjepan Šulek etnomuzikolog i skladatelj Vinko äganec i 1950. skladatelj i dirigent -osip Hatze. Stjepan Šulek (1914. – 1986.; dopisni þlan 1948.; red. þlan 1954.; tajnik Razreda 1954. – 1978. . Studij violine završio je 1936. u Zagrebu (V. Huml gdje je pohaÿao i predavanja iz kom-pozicije (%. %ersa . %io je docent za violinu 1945. – 1947. i proIesor kompozicije na Muziþkoj aka-demiji 1947. – 1975. te þlan razliþitih komornih sastava i dirigent .omornog orkestra Radio-Tele-vizije Zagreb (1958. – 1962. . Sjajan poznavatelj instrumentacije vrstan poliIoniþar i majstor velikih glazbenih Iormi zastupao je – nadograÿujuüi na klasiþno-romantiþku tradiciju – u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata autonomiju glazbenog djela. Njegov opus meÿu ostalim sadråi osam simIonija koncerte za pojedine instrumente (npr. tri koncerta za klavir .oncert za violonþelo i orkestar .oncert za violinu i orkestar .oncert za rog i orkestar itd. þetiri klasiþna koncerta za orkestar pet gudaþkih kvarteta (Moje djetiQjstvo opere KoriolaQ (1957. i Oluja (1969. „simIonijsko-koreograIski traktat“

De veritate (1977. kantatu ZadQji Adam (1964. i dva ciklusa solopopjevaka (Pjesma mrtvog Sje-sQika StraK itd.

hazu.indd 215 11.04.2011. 0