Page 214 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

— 214

Akademija je u prvih pedesetak godina svoga postojanja obuhvaüala þetiri razreda (odjela s po osam pravih (redovitih þlanova. Meÿutim þetvrti

UmjetQiþki odjel poþeo je s radom tek 1919. Zbog toga prvi hrvatski (etno muzikolog )ranjo .saver .uhaþ (1834. – 1911. nije postao þlanom Akade-mije premda je Akademija u svom Radu objavila dvije temeljne i opseåne .uhaþeve rasprave: kultur-no-historijsku studiju o glazbalima juånih Slavena i raspravu OsobiQe QarodQe glasbe Qaroþito Krvat-ske . Akademija je iz istog razloga 1912. u povodu 80. obljetnice roÿenja Ivana Zajca imenovala toga hrvatskog skladatelja svojim poþasnim þlanom. Znakovito je da je i poznati hrvatski arheolog don )rane %uliü veü 1898. bio imenovan Akademijinim poþasnim þlanom a tek 1926. njezinim pravim (re-dovitim þlanom u Umjetniþkom odjelu.

— RAZDO%L-E 1919. ௅ 1947. GODINE

U UmjetQiþkom odjelu bila su 1919. meÿu predstavnicima razliþitih grana umjetnosti dva glazbenika: skladatelj glazbeni teoretiþar i orgu-ljaš )ranjo Dugan st. i Vjekoslav Rosenberg-Ruåiü skladatelj i pedagog. Godine 1922. pridruåili su im se skladatelj i (etno muzikolog %oåidar Širola te povjesniþar i glazbeni pisac -anko %arlq a 1936. muzikolog i skladatelj Dragan Plamenac.

)ranjo Dugan st. (1874. – 1948.; dopisni þlan 1919.; red. þlan 1921. završio je studij matematike i ¿zike u Zagrebu i diplomirao kompoziciju na Viso-koj glazbenoj školi u %erlinu. Na Muziþkoj akade-miji u Zagrebu bio je proIesor teoretskih predmeta kompozicije i orgulja; djelovao je i kao orguljaš zagrebaþke katedrale te dirigent pjevaþkih zborova. Njegove skladbe odlikuju se poliIonijskim slogom i znalaþkom organizacijom Iorme a obu-hvaüaju djela za orgulje ( Kromatska fuga u c-molu

7oFFata u g-molu orkestralne skladbe (SimfoQijski aQdaQte komorna djela (violinska sonata 1908. prvo moderno djelo te vrste u hrvatskoj glazbi i

brojne crkvene i svjetovne zborove. Dugan je obja-vio udåbenike ElemeQtarQa teorija mu]ike Nauka o mu]iþkim formama i Nauk o gla]balima s osobi-tim ob]irom Qa orgulje (1944. .

Vjeskoslav Rosenberg-Ruåiü (1870. – 1954.; dopisni þlan 1919. djelovao je nakon studija u %eþu najprije u Splitu i Varaådinu a u razdoblju 1910. – 1935. bio je u Zagrebu direktor i proIesor glazbene škole Hrvatskoga glazbenog zavoda (od 1922. Muziþke akademije . Taj svestrano obrazovan glazbenik kao skladatelj nadovezuje se na romantiþku tradiciju (solopjesme glasovirske sonate .

%oåidar Širola (1889. – 1956.; dopisni þlan 1922.; red. þlan 1928.; predstojnik UmjetQiþkog ra]reda 1937. – 1945. diplomirao je u Zagrebu matematiku i ¿ziku. .ompoziciju je uþio privat-no kod Ivana Zajca a doktorat iz muzikologije obranio je u %eþu 1921. %io je kustos i ravnatelj EtnograIskog muzeja u Zagrebu i administrativni direktor Muziþke akademije. Meÿu njegovim vo-kalnim skladbama istiþu se popijevke na kajkav-ske stihove Dragutina Domjaniüa te oratorij äivot i sSomeQ slavQiK uþitelja sv braüe ûirila i Metoda gdje je u okviru þistog a FaSSella sloga ostvario širok raspon izraåajnosti. Od glazbeno-scenskih djela najuspjelija mu je opera Citara i bubaQj a u skupini komornih radova istiþu se njegovi gudaþki kvarteti. U svojim se skladbama sluåio obiljeåjima Iolklorne glazbe razliþitih hrvatskih krajeva. .ao etnomuzikolog prouþavao je narodna glazbala; na tome je podruþju objavio iscrpnu raspravu Svira-le s udarQim je]iþkom . Njegov Pregled Sovijesti Krvatske mu]ike (1922. prva je cjelovita povijest hrvatske glazbe na koju se nadovezuju knjige Hr-vatska QarodQa gla]ba (1940. i Hrvatska umjet-Qiþka gla]ba (1942. .

-anko %arlq (1869. – 1941.; dopisni þlan 1922. završio je studij teologije u Zagrebu 1892. %io je kanonik zagrebaþke katedrale i ravnatelj Nadbiskupske pisarne. Objavio je brojne radove iz hrvatske glazbene povijesti (npr. rasprava Pa-vliQska SjesmariFa i] godiQe . Od 1914. do 1941. bio je urednik glazbenog þasopisa Sv Ce-Filija . Zasluåan je za prouþavanje i oåivljavanje napjevƗ hrvatskih crkvenih puþkih pjesama.

hazu.indd 214 11.04.2011. 0