Page 166 - 150HAZU-izmjena

.ao grana ¿loloških znanosti dijalektologija ima u Akademiji i dugu tradiciju i doliþno mjesto. Zapoþevši s radom s osloncem na mladograma-tiþarski znanstveni pristup Akademijini su dija-lektološki suradnici postupno plodotvorno kritiþki prihvatili i strukturalistiþke pristupe jednako tako i sociolingvistiþke orijentacije. Sve se to u proto-ku vremena odraåava u radovima pojedinih dija-lektologa a ti radovi obuhvaüaju u širokoj lepezi povijesne i suvremene teme koje se odnose na go-vorni jezik. U tom širokom rasponu dijalektološkim su radovima Akademijinih suradnika zahvaüena povijesna i suvremena Ionetsko-Ionološka akce-natsko-kvantitativna morIonološko-morIološka tvorbena sintaksna leksikološko-leksikograIska lingvostilistiþka metodološka komparativna i genetska pitanja zatim pitanja jezika/dijalekata u kontaktu i jeziþnih/dijalekatskih interIerencija pa pitanja lingvistiþke/dijalektološke geogra¿je sve do pitanja jeziþnih/dijalekatskih preåitaka i simbi-oza na našem tlu u prošlosti.

Na modernu znanstvenu razinu u Akademiji i opüenito u našoj sociokulturnoj sredini podiåe dijalektološka istraåivanja Stjepan Ivšiü (1884. – 1962. . Sam prouþava slavonske štokavske govore

(âaStiQovaþko Qarjeþje SadaãQji Sosavski govor ali i kajkavske (Je]ik Hrvata kajkavaFa . Osobito su dalekoseåna njegova akcenatska prouþavanja posebno ona vezana za stari i novi (mlaÿi prasla-venski akut (Prilog ]a slaveQski akFeQat I] Qaãe akFeQtuaFije i dijalekatske Sroblematike Ona su revolucionarno izmijenila slavensku akcentologiju þime je utemeljeno i moderno znanstveno prou-þavanje naših dijalekata. Moåe se doista reüi da svi potonji prouþavatelji naših dijalekata domaüi i strani nastavljaju na temeljima koje je u Akade-mijinim izdanjima postavio Ivšiü i u Ivšiüevu djelu nalaze trajne poticaje i putokaze.

Nakon Ivšiüa u Akademiji su zaredali brojni dijalektolozi; dijalektološko prouþavanje donosi

rezultate koji oploÿuju i povijesnojeziþne i stan-dardnojeziþne spoznaje. Osim dijalektologa kroa-tista meÿu kojima su najpoznatiji kao neposredni Ivšiüevi nastavljaþi Mate Hraste (1898. – 1970. -osip Hamm (1905. – 1986. %laå -urišiü (1891. – 1974. i -osip -edvaj (1887. – 1970. u našoj su se dijalektologiji uspješno ogledali i neki istaknuti nekroatisti npr. klasiþni ¿lolog Nikola Majnariü (1885. – 1966. i neo¿lolog romanist Petar Skok (1881. – 1956. . Nakon njih ili usporedo s njima nastupa þitava plejada dijalektologa koja još i danas djeluje i koja se stalno popunjava novim vrsnim dijalektološkim imenima. Tako su osim navedene Ivšiüeve sinteze o kajkavskom narjeþju objavlje-ni i neki sintetski prilozi o þakavskom narjeþju: %oåidar )inka ýakavsko Qarjeþje (1971. Milan Moguš ýakavsko Qarjeþje (1977. Petar Šimuno-viü ýakavãtiQa sredQjodalmatiQskiK otoka (1977. -osip Lisac âtokavsko Qarjeþje (2003. i ýakavsko Qarjeþje (2009. .

Dijalektološkim su prouþavanjem u Akade-miji obuhvaüeni pojedinaþni govori ili skupine govora na svim našim dijalekatskim podruþjima þakavskom kajkavskom i štokavskom u zemlji i u dijaspori (gradišüanskohrvatski u Austriji i mo-liškohrvatski u Italiji kao i inojeziþni dijalekatski ostvaraji na našem tlu (npr. istriotski talijanski dalmatski a romanskim istriotskim dijalektom bavio se P. Tekavþiü (vodnjanski govor dok se istrorumunjskim govorom bave A. .ovaþec i G. )ilipi. Oþita je teånja da se utvrdi razvitak svih di-jalekata i otkriju njihovi genetski odnosi kao uvjet da se izgradi kompletna slika o našem dijalekat-skom mozaiku u prošlosti i sadašnjosti.

U naše se vrijeme dijalektološka djelatnost provodi u Akademiji u organizaciji Odbora za dijalektologiju koji okuplja istaknute dijalekto-loge u Hrvatskoj. Odbor je dosad organizirao i odråao 10 znanstvenih skupova posveüenih hrvat-skim dijalektima sa sudionicima (reIerentima ne samo iz Hrvatske nego i iz inozemstva. Naslovi tih skupova najbolje govore i o njihovim sadråaj-nim zaokupljenostima i o njihovim lingvistiþkim usmjerenjima. To su: ýakavsko Qarjeþje (1976.

Page 166 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

Page 166 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf