Page 163 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

— 163

narodnom napretku dråi moliti visoku .raljevsku zemaljsku vladu da bi se ta zbirka kupila za bibli-oteku narodnoga zemaljskoga muzeja koji imade i onako odsjek s rukopisi.“ Vlada je odgovorila da „rad nestašice dotiþnih dotacijalnih sredstava nije u stanju uvaåiti Akademijinu molbu“.

Veü u 2. knjizi (1882. god. Akademijinih Dje-la objavljen je EuFKologium: glagolski sSomeQik SiQai brda staroslavenski rukopis iz ;I. stoljeüa koji je priredio ýeh Lavoslav Geitler prvi proIesor slavistike na zagrebaþkom Sveuþilištu i Akademijin pravi þlan od 1874. godine. Geitler je priredio i drugi sinajski glagoljski staroslavenski spomenik iz ;I. stoljeüa – SiQajski Ssaltir objavljen u 3. knjizi (1883. Akademijinih Djela : Psalterium: glagolski sSomeQik maQastira SiQai brda .

U 12. knjizi (1882. objavljen je KoluQiüev ]borQik iz 1486. godine sastavljen od dvaju sred-njovjekovnih djela: zbirke korizmenih propovijedi i skolastiþke rasprave o sedam smrtnih grijeha. Tekst je u latinici priredio Matija Valjavac Akademijin pravi þlan i neko vrijeme njezin tajnik s obrazlo-åenjem da je oboje „znamenito po jezik i vrijedi svakako da ugleda bijeli dan“.

U 38. knjizi Djela objavljena je monogra¿ja

Najstariji Krvatskoglagoljski misal s bibliograf-skim oSisima sviK KrvatskoglagoljskiK misala koju je napisao -osip Vajs sveuþ. proI. u Pragu. To je djelo bilo sloåeno i veü odštampano 1941. uoþi rata. %ombardirajuüi %eograd 6. travnja 1941. gdje se djelo slagalo zbog obilja teksta u staroj üirilici Nijemci su uništili veü gotove arke. Nakon II. svjet-skog rata (1948. knjiga je objavljena u Zagrebu. Vajs je pokazao da je glagoljski misal koji se þuva u Vatikanskoj knjiånici (sign. %org. Illir. 4 najstariji meÿu danas poznatim glagoljskim misalima. U gra- ¿ji je oþuvao stare oblike slova u jeziku „uzdråao jeziþne osobine hrvatske recenzije a po sadråaju se pridråava teksta najstarijih glagoljskih spomenika osobito kodeksa Assemanova evanÿelijara“. Da bi bibliograIski opisao sve glagoljske misale Vajs je morao više puta odlaziti u knjiånice i arhive gdje se misali þuvaju „rasijani po cijeloj Europi“. U Akademijinoj seriji MoQumeQta KistoriFo-juridiFa Slavorum MeridioQalium (sv. IV 1890.

objavljena su dva znamenita pravna dokumenta oþuvana u glagoljskim prijepisima iz ;VI. stoljeüa:

ViQodolski ]akoQ (priredio )ranjo Raþki i VrbQiþki (krþki statut (priredili )ranjo Raþki i Ivan ýrnþiü . Akademija je prikupljala isprave ponajviše pisane glagoljicom tako da se u njezinu Arhivu þuva bogata zbirka originala i prijepisa. Hrvatske je isprave prvi priredio Ivan .ukuljeviü Sakcinski i objavio ih 1863. godine kao AFta CroatiFa . Li-stiQe Krvatske (prva knjiga MoQumeQta KistoriFa Slavorum meridioQalium koju je izdašno pomo-gao Akademijin utemeljitelj biskup Strossma\er . .ukuljeviüevo izdanje AFta CroatiFa kronološki su obuhvatila isprave od ;II. do ;VI. stoljeüa. Uz .ukuljeviüa listine su prikupljali i drugi – osobi-to akademik Radoslav Lopašiü. Njegova je zbirka originalnih isprava i još veüa zbirka prijepisa za-vršila u Akademijinu Arhivu kao i još neke druge manje zbirke. Tamo je napokon dospjela Zbirka Ivana .ukuljeviüa. .ad se prikupilo dosta graÿe Akademija je odluþila da se objavi ispravljeno i dopunjeno izdanje .ukuljeviüevih AFta CroatiFa . Zadatak je povjerila Ĉuri Širmunu s tim da se gla-goljske isprave tiskaju üirilicom. Šurmin je priredio knjigu: Hrvatski sSomeQiFi Sveska I (od godiQe - Zbirka I Kukuljeviüa i R LoSaãiüa SoSuQio i ]a tisak Sriredio Dr Ĉuro âurmiQ a obja-vila Akademija u seriji MoQumeQta KistoriFo-juri-diFa Slavorum meridioQalium AFta CroatiFa (ab aQQo - knj. VI. god. 1898. Šurminova je knjiga nekritiþki prireÿena pa je naišla na ne-gativne ocjene. Tako je izdavanje AFta FroatiFa u Akademiji ostalo otvoreno.

Napokon je 1917. god. Akademija povjerila novo izdanje AFta CroatiFa tada mladom i daro-vitom slavistu Stjepanu Ivšiüu. On je godinama prikupljao graÿu tragao za originalima latinicom prepisivao glagoljske tekstove istraåivao jezik ka-rakteristike pisma prikupljao IaktograIske podat-ke koji bi mu mogli pomoüi u interpretaciji akata. Ivšiü je smatrao da isprave – AFta CroatiFa – nisu samo povijesni dokumenti nego da su jednako tako i „najeminentniji izvori za historiju našega jezi-ka“ pa im treba pristupati s najveüim lingvistiþ-kim oprezom. Ivšiü je kako je Akademiju izvijestio

hazu.indd 163 11.04.2011. 0