Page 162 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

— 162

jao popuniti Ivan Milþetiü izdavanjem glagoljskih knjiåevnih spomenika. Tako su u StariQama poþeli izlaziti njegovi Prilo]i ]a literaturu KrvatskiK gla-golskiK sSomeQika U prilogu I. ( StariQe 23 1890. Milþetiü se bavi „oko jednog veüeg rukopisnog zbornika“ (Ivanþiüeva i opisuje dvije nepoznate tiskane glagoljske knjige ( SSovid oSüeQa i MarijiQe mirakule tiskane u Senju 1508. koje su sa zbor-nikom u nekoj vezi. Milþetiü je rašþlanio sadråaj zbornika analizirao jezik te objavio tekst dijela zbornika. Objavio je cjelovit tekst SSovidi oSüe-Qe dotad nepoznate glagoljske knjiåice tiskane u Senju 1496. godine uvezane zajedno s rukopi-snim IvaQþiüevim ]borQikom i tako se oþuvala u jedinstvenom primjerku a „radi svoje starine prava je dragocjenost“. .ako IvaQþiüev ]borQik sadråi malu zbirku Marijinih þudesa (najstariju u hrvat-skoj knjiåevnosti Milþetiü je opisao vlastiti krnji primjerak Marijinih þudesa tiskanih glagoljicom u Senju 1508. godine i objavio nekoliko þudesa zajedniþkih IvaQþiüevu ]borQiku i SeQjskoj ]birFi . U II. prilogu ( StariQe 25 1892. Milþetiü se bavi pravilima %ratovštine Svetoga Duha u %aški (Za-koQ braãüiQe svetoga duKa u Baãki koja su do njega došla okrnjena na pet „sašitih“ pergamentnih listova: nedostaje im prvih osam glava. Milþetiü je sav tekst objavio starom üirilicom. U III. prilogu ( StariQe 30 1902. Milþetiü je objavio glagoljski lucidar (Hrvatski luFidar svojevrsnu enciklope-diju srednjovjekovnoga znanja. Tekst je otkrio u glagoljskoj rukopisnoj knjizi iz ;VI. stoljeüa koju je našao 1882. godine u knjiånici Samostana sv. Magdalene u Dubašnici na otoku .rku (Portu i do-bio na poklon od tadašnjega gvardijana oca %enka ägombiüa. Po %enku ägombiüu Milþetiü je ruko-pis nazvao ägombiüevim ]borQikom i oporuþno ga ostavio Akademiji (u njezinu se Arhivu þuva sign. VII. 30 . Milþetiü je objavio sav tekst lucidara iz

ägombiüeva ]borQika sa studijom i usporedio ga s tekstom iz glagoljskoga Petrisova ]borQika (1468. . U StariQama je (knj. 31 1905. g. objavljena najstarija hrvatska pjesmarica sastavljena od de-set pjesama a zabiljeåena u glagoljskom Pariškom zborniku iz konca ;IV. stoljeüa (Pariz Nac. bibl. Code Slave 11 . Zbirku je zapazio -oseI Vajs uoþio

njezino znaþenje za povijest hrvatskoga pjesništva i objavio u spomenutim StariQama . Pjesme su po-tom objavljene više puta a ponajviše pjesma Svit se koQþa i slQFe jur ]aKodi satira na åivot klera kardinala biskupa i opata male braüe redovnika. Akademik Radoslav .atiþiü pokazao je zanimljive podudarnosti izmeÿu te glagoljaške pjesme i .r-leåinih Balada PetriFe KeremSuKa . Podudarnosti se oþituju u izraåajnoj i sadråajnoj srodnosti kao i u misaonom i osjeüajnom svijetu po kojima se glagoljaška inspiracija „potpuno uklapa u kajkav-sku“. Na tom je primjeru .atiþiü zapravo pokazao podudarnosti izmeÿu najstarijega i najnovijega hr-vatskoga pjesništva koje svjedoþe o „šeststoljetnom luku što spaja srednji s našim vijekom“ (.atiþiü . Akademija je u StariQama 33 (1911. objavila Milþetiüevu Hrvatsku glagoljsku bibliogra¿ju I dio OSisi rukoSisa . .ako bi Milþetiü mogao oba-viti preteški zadatak da priredi bibliogra¿ju svih glagoljskih rukopisa u svijetu uzalud se osobno obraüao vladi da mu kao gimnazijskom proIeso-ru (u Varaådinu odobri dopust. Istom na molbu Akademije vlada mu je podijelila dopust od de-vet semestara (šk. god. 1907./8. do kraja sijeþnja 1912. . Ipak u bibliogra¿ji su izostala neka vaåna nalazišta glagoljskih rukopisa u inozemstvu meÿu kojima tadašnja Carska javna knjiånica u Petro-gradu gdje je od 1874. godine pohranjena bogata zbirka glagoljskih rukopisa popa Ivana %erþiüa. U svojoj bibliogra¿ji Milþetiü je o toj zbirci mogao napisati samo: „Ne znamo što sadråava zbirka gla-goljskih rukopisa popa Ivana %erþiüa koja dospije prodajom u Petrograd“. Akademija se zalagala za to da se %erþiüeva zbirka otkupi za Zagreb i u tom se smislu za pomoü obratila Odjelu za bogoštovlje i nastavu .raljevske zemaljske vlade s obrazlo-åenjem: „Tu zbirku (tj. %erþiüevu sada proda-je njegova (tj. %erþiüeva rodbina. .ako je sada Zagreb glavno sjedište knjiåevne radnje na svem slavenskom jugu bila bi šteta koja se nigda ne bi mogla nadoknaditi kad bi ta zbirka – s velikim trudom i troškom sastavljena – otišla drugamo ili se razsula a za nju se ne ište više od 600 Ior. ... Stoga -ugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti ne moguüi sama kupiti te zbirke za duånost prema

hazu.indd 162 11.04.2011. 0