Page 161 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

— 161

hrvatskom podruþju od ;II. do ;I;. stoljeüa tako da se na Akademijinim rukopisima moåe pratiti paleograIski razvoj glagoljskoga pisma u Hrvat-skoj: ustav poluustav kurziv polukurziv knjiški i kancelarijski kurziv.

Akademija posjeduje primjerke tiskanih gla-goljskih knjiga i þuva ih u svojoj knjiånici: od pr-votiska Misala iz ;V. stoljeüa do izdanja s kraja ;VIII. stoljeüa. Prvotisak Misala zastupljen je s dva primjerka. Dobro su zastupljeni primjerci gla-goljskih izdanja tiskanih u Senju 1508. godine. U Akademiji se þuva – u atriju Akademijine palaþe u Zagrebu – BaãüaQska Sloþa najznamenitiji naj-opširniji i podatcima najbogatiji glagoljski kameni spomenik vaåan izvor za hrvatsku politiþku i kul-turnu povijest. Na BaãüaQskoj Sloþi zabiljeåen je najstariji na hrvatskom jeziku spomen hrvatskoga nacionalnoga imena (kralj Krvatskij . Zbog (do-kumentarne vaånosti teksta BaãüaQsku Sloþu na-zivaju „dragim kamenom (kamikom hrvatskoga jezika“ „kraljevskom Zvonimirovom ploþom“ „zlatnom ploþom hrvatskoga jezika“ „hrvatskim krsnim listom“ „hrvatskom narodnom svetinjom“. U Akademiju je dopremljena 30. kolovoza 1934. god. iz crkve sv. Lucije u -urandvoru. Pot-puno znaþenje toga spomenika prikazala je svijetu upravo Akademija jer ga je njezin predsjednik dr. )ranjo Raþki prvi s uspjehom proþitao i svijetu objelodanio 1875. godine. Uime Akademije Plo-þu je na .rku preuzeo njezin redoviti pravi þlan Stjepan Ivšiü tada najbolji poznavatelj djela na glagoljici.

Veü u prvim pokrenutim Akademijinim izda-njima objavljivani su prilozi o glagoljskoj baštini. U najstarijoj Akademijinoj publikaciji – Radu – po-krenutoj 1867. godine i namijenjenoj za objavljiva-nje „strogo“ znanstvenih radova u 2. broju (1868. godine objavljena je -agiüeva temeljita studija s tekstom MiKaQoviüeva odlomka aSostola iz ;II. st. To je dvolist veüe knjige otkriven na koricama Ilo-viþke krmþije üirilskoga rukopisa iz 1262. godine koji je sa svojom zbirkom starih üirilskih rukopisa u Zagreb donio Antun Mihanoviü.

U Radu knj. 59 (1881. objavljena je (posthu-mno rasprava Zadranina i Akademijina pravoga

þlana Ivana %erþiüa: Njekoliko staroslaveQskiK i KrvatskiK kQjiga ãto SisaQiK ãto tiskaQiK glagoli-Fom . %erþiü je od 1849. traåio kojekuda „ne bi li naišao na kakav spomenik našoj knjiåevnosti ili po-vijesti koristan“. .oncem kolovoza 1866. godine naprimjer obišao je „mal da ne sva sela na velikom otoku te u svakom selu zašao u sve kuüe u kojih åivljahu naši glagoljaši“. I nije bio loše sreüe jer je pronašao mnogo rukopisa tiskopisa i natpisa iz razliþitih stoljeüa poþevši od ;I. stoljeüa „bud glagolskim bud üirilskim bud latinskim pismeni“. U navedenoj raspravi %erþiü je na „vidjelo iznio“ dvanaest glagoljskih spomenika za koje se nije znalo ili se nije znalo „jesu li se do nas doþuvala“. U raspravi je potanko opisao otkrivanje primjerka prvotiska SeQjskoga misala iz 1494. godine od kojega su se oþuvala tri (od kojih su dva nepotpu-na originalna primjerka. Više od trideset godina %erþiüev je primjerak SeQjskoga misala bio jedini poznati primjerak. %erþiü je još opisao i krnji pri-mjerak .oåiþiüeva molitvenika O¿Fij rimski . U 2. knjizi StariQa (1868. objavio je -agiü stu-diju o Grãkoviüevu odlomku aSostola iz prve pol. ;II. st. s reprodukcijom þitava spomenika. -agiü je dakle temeljito istraåio dva najstarija glagoljska spomenika – MiKaQoviüev i Grãkoviüev odlomak aSostola – u Akademijinoj zbirci i rezultate objavio u Akademijinim izdanjima.

U StariQama je (7 1875. prvi put objavljena glagoljska Regula sv BeQedikta iz konca ;IV. st. koja se oþuvala kao jedinstven primjerak premda je bilo mnogo benediktinaca glagoljaša. Original se þuva u Akademijinu Arhivu (I a 74 kao dio zbirke Ivana .ukuljeviüa Sakcinskoga. .ukuljeviü je kupio od proIesora i knjiåevnika Antuna Maåu-raniüa što je glagoljicom zabiljeåio u kalendaru

Regule 17. sijeþnja: 7a daQ god kuSio sam ove regule od AQtuQa MaåuraQiüa ]a ãkude Iv Kukuljeviü . U StariQama je Akademija iznijela na vidjelo mnoge glagoljske (i üirilske rukopisne knjiåevne starine zahvaljujuüi ponajprije svojim þlanovima Ivanu %erþiüu i Vatroslavu -agiüu. Na-kon prerane %erþiüeve smrti (‚ 1870. i istodobno -agiüeva odlaska iz Zagreba (1870. u izdavanju je nastala velika praznina koju je napokon nasto-

hazu.indd 161 11.04.2011. 0