Page 156 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

— 156

nika barokne literature i prosvjetiteljstva. Rezultati spomenutih istraåivanja prezentirani su u posebnim raspravama i knjigama (npr. Radoslav .atiþiü: U] Soþetke KrvatskiK Soþetaka i Litterarum studia ; Eduard Hercigonja: Nad iskoQom Krvatske kQjige ; Zlatko Vince: Putovima Krvatskoga kQjiåevQog je]ika ; -osip Vonþina: Je]iþQa baãtiQa ; Milan Mo-guš: Povijest Krvatskoga kQjiåevQoga je]ika te tvore dobru osnovu za cjelovit opis povijesti hrvatskoga knjiåevnoga jezika.

—

LE.SI.OGRA)I-A

Veü je spomenuto da je poþetak Akademijina rada najuåe povezan s posebnom brigom oko prou-þavanja hrvatskog jezika i knjiåevnosti. Ta je briga bila usredotoþena prema naporima da se izradi ve-liki RjeþQik Krvatskoga ili srSskoga je]ika što je u Akademiji ocjenjivano kao velik leksikograIski pothvat.

Svu brigu oko izrade koncepcije skupljanja graÿe i poþetka obrade spomenutoga Akademijina

RjeþQika preuzeo je Ĉuro Daniþiü (1825. – 1882. ujedno i prvi tajnik Akademije (1866. – 1882. . Iako je Daniþiü objavio vrijedne radove i prije do-laska u Akademiju i zatim u Akademijinim pu-blikacijama (u Radu StariQama Djelima Starim SisFima Krvatskim i posebnim izdanjima ipak je njegov rad u Akademiji bio prije svega posveüen obradi RjeþQika . Daniþiü je obradio prvu i drugu knjigu od rijeþi A do þobo Prva je knjiga izašla iz tiska 1880. godine. Tu je prvi put uveo Daniþiü novu gra¿ju sa slovima Ƨ ƺ Ĕ koja je onda ušla i u druga Akademijina izdanja.

Drugi je urednik Akademijina RjeþQika bio Matija Valjavec (1831. – 1897. koji je u drugoj knjizi obradio rijeþi od þoga do üuåiti

Nakon jednogodišnjega Valjavþeva uredniko-vanja RjeþQik preuzima Pero %udmani (1835. – 1914. . Za razliku od Daniþiüa i Valjavca koji su sudjelovali i u pripremnim radovima za RjeþQik %udmani se našao potpuno nov na novom poslu.

Upornim svakodnevnim radom svladao je novi obraÿivaþ golem posao ostavivši za sobom više od þetiri knjige RjeþQika i to od D do masliQski

%udmanijeva se obrada odlikovala ne samo veli-kom ¿lološkom strogošüu nego još dvjema pred-nostima: prvo njegove su etimologije kudikamo pouzdanije od prethodnih i drugo zapazio je u mnogim našim leksemima ostatke supstratnoga dalmatskoga jezika.

Najpoznatiji je obraÿivaþ i urednik Akademiji-na RjeþQika Tomo Maretiü (1854. – 1938. Njegov rad na rjeþniku trajao je najviše punu 31 godinu za koje je vrijeme obradio þak šest knjiga (od rijeþi

maslo do SrãutiQa . Po tome je radu Tomo Maretiü najviše poznat. Maretiü je imao ne samo najdu-åi staå u obraÿivanju i ureÿivanju RjeþQika nego je bio i ponajbolji obraÿivaþ. Golema se veüina njegovih natukniþkih þlanaka odlikuje sigurnošüu podataka pouzdanom etimologijom korektnim odreÿivanjem znaþenja i adekvatnim potvrdama. Maretiüevom smrüu zastaje rad na RjeþQiku a za vrijeme II. svjetskog rata i prestaje. Nakon toga poduzela je Akademija nekoliko akcija u åelji da se nastavi obrada i izdavanje RjeþQika . Godine 1948. osnovan je Institut za jezik i knjiåevnost s dva od-sjeka: za jezik i za knjiåevnost. Za predstojnika Instituta izabran je Antun %arac (1894. – 1955. tadašnji tajnik Akademijina Odjela za jezik i knji-åevnost. -eziþnom je odsjeku Instituta povjerena organizacija cjelokupna rada na RjeþQiku . Vodi-teljem Odsjeka za jezik koji je 1952. prerastao u poseban Akademijin Institut za jezik imenovan je Stjepan Musulin (1885. – 1955. kasnije tajnik Akademijina Odjela za ¿lologiju. On je zajedno s ekipom struþnjaka obraÿivao RjeþQik i ureÿivao ga od rijeþi Srt do tustoãija samostalno a od tustota

do ]lotvor zajedno sa Slavkom Pavešiüem. Slavko Pavešiü (1912. – 1975. bio je dugogodišnji obraÿi-vaþ RjeþQika zatim suurednik i nakraju posljednji urednik toga Akademijina djela (od rijeþi ]lotvoraF

do åvukQuti Tako je u Institutu za jezik obraÿen i ureÿen 41 svezak odnosno preko 10 knjiga Rjeþ-Qika od ukupno 23 knjige.

Iako je izrada Akademijina RjeþQika trajala znatno duåe nego što je bilo predviÿeno jer se ne-

hazu.indd 156 11.04.2011. 0