Page 153 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

— 153

udomaüeni u hrvatskim knjiåevnim tekstovima (npr. Dpl. Qoåim Lpl. QoåiK Ipl. Qoåi odnosno za rješenja koja bi zbog razlikovne Iunkcije trebalo prihvatiti u knjiåevnom jeziku (npr. Gpl. na -aK . Zagrebaþkoj se školi priklanja u poþetku i mladi Vatroslav -agiü pa i Ivan Maåuraniü (dok se nije posvetio politici a osobito þlan tadašnjeg Mate-matiþko-SrirodoslovQog ra]reda %ogoslav Šulek (1816. – 1895. . ýinilo se da je time bio trajno osigu-ran uspjeh zagrebaþke škole pogotovu kad je 1871. Veberova SlovQiFa Kqrvatska bila prihvaüena kao školski udåbenik a Šulek uspio izraditi standardnu terminologiju za nekoliko podruþja djelatnosti (npr.

Hrvatsko-Qjemaþko-talijaQski rjeþQik ]QaQstveQoga Qa]ivlja i kao Akademijino izdanje JugoslaveQski imeQik bilja .

Od Veberovih su se jezikoslovnih pogleda i s tim u vezi njegovih pravopisnih rješenja poþeli polako udaljavati Šulek i -agiü a osobito nova ge-neracija ¿lologa poznata pod imenom hrvatski vu-kovci zauzevši u Akademiji kljuþna mjesta: Ĉuro Daniþiü istaknuti ¿lolog .aradåiüeve orijentacije postaje prvi tajnik Akademije i prvi urednik Rjeþ-Qika Krvatskoga ili srSskoga je]ika Pero %udmani nastavlja ureÿivati RjeþQik u Daniþiüevu duhu i ob-naša duånost predstojnika Historiþko-¿lologiþkoga ra]reda (1900. – 1901. a najduåe radi na RjeþQiku najpostojaniji sljedbenik .aradåiüeva i Daniþiüeva nazora na jezik Tomo Maretiü predstojnik Razreda u dva navrata (1905. – 1914. i 1919. – 1928. i predsjednik Akademije (1915. – 1918. . Ali osim dugogodišnjega i veoma uspješnog rada na Aka-demijinu RjeþQiku što üemo posebno prikazati u poglavlju o leksikogra¿ji Tomo je Maretiü poznat i po tome što je kao veliki pobornik .aradåiüeva i Daniþiüeva shvaüanja jedinstvenoga jezika Hrvata i Srba napisao upravo na osnovi jezika .aradåiüevih i Daniþiüevih djela odnosno djela usmene narodne knjiåevnosti opseånu Gramatiku i stilistiku Krvat-skoga ili srSskoga je]ika . Odlika je te gramatike što je u njoj mnogo bolje i cjelovitije nego igdje dotada opisana novoštokavština kao sustav. To je uþvršüivalo novoštokavsko narjeþje kao osnovicu standardnoga jezika. Ali ako se osim o prednostima Maretiüeva opisa u GramatiFi govori i o nedostat-

cima Maretiüeve koncepcije onda bi se moglo reüi da problem nije u tome što je Gramatika nastala na osnovi ekskluzivnoga korpusa (zanemarujuüi jezik djela tadanje hrvatske knjiåevnosti nego što je taj korpus izjednaþen s organskim novoštokav-skim narjeþjem koje je postalo jedini i nepovrediv sudac jeziþne pravilnosti. To je pravo organsko-ga narjeþja temeljeno na spoznajama ondašnje njemaþke mladogramatiþarske lingvistiþke škole koja je jezik promatrala kao kolektivnu svojinu þiji razvoj teþe pravilno po vlastitim unutarnjim zakonima. .njiåevna stilizacija treba samo slijediti svoj uzor – tipiþnu govornu maniIestaciju. Stoga ono što se u knjiåevnim tekstovima nije poduda-ralo sa striktnim štokavskim oblikovanjem ili što nije bilo štokavskoga porijekla doåivljalalo je od mladogramatiþara veüu ili manju kritiku (uspor. npr. Maretiüev Je]iþQi savjetQik izdan takoÿer kao Akademijina publikacija .

Maretiüev utjecaj u hrvatskoj ¿lologiji bio je golem jer njegova škola traje od završnih deset-ljeüa devetnaestoga stoljeüa sve do najnovijega razdoblja. Ona se osobito osjeüa u shvaüanju da standardni jezik u Hrvata poþinje u postpreporod-nom razdoblju štokavštinom .aradåiüeva tipa. Taj je ¿lološki pokret pratila i reIorma pravopisa: Io-nološko-morIološki se naþin pisanja zamjenjuje Ionetsko-Ionološkim. Na Ionetsko-Ionološkim je naþelima 1892. dopisni þlan Akademije Ivan %roz izradio Hrvatski SravoSis koji je kasnije osobi-to kad ga je doraÿivao Dragutin %oraniü (1870. – 1955. pod istim ili promijenjenim imenom

(PravoSis Krvatskoga ili srSskoga je]ika doåivio mnoga izdanja.

Daniþiüevim Valjavþevim i Maretiüevim ak-centološkim radovima pridruåio se odmah na po-þetku svoga znanstvenoga rada Stjepan Ivšiü (1884. – 1962. raspravom Prilog ]a slaveQski akFeQat pokrenuvši prvi put u nas specijalno razmatranje problema zanimljivih i zagonetnih praslavenskih metatonija. Akcenatskoj problematici pripadaju i njegove studije objavljene u Akademijinim publi-kacijama kao AkFeQat u GramatiFi Matije AQtuQa Reljkoviüa AkFeQat u GramatiFi IgQjata Aloj]ija Brliüa i prema naglasnim osobinama napisana

hazu.indd 153 11.04.2011. 0