Page 152 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

— 152

—

.ROATISTI.A I SLAVISTI.A

Prema njezinim poþetcima þinilo se da üe Akademija najveüu svoju brigu posvetiti juåno-slavenskim temama odnosno da üe se prerasta-juüi te okvire poþeti baviti opüim slavenskim pi-tanjima. Meÿutim ubrzo se pokazalo da su zadatci Akademije bili dublje vezani za vlastito tlo i da su slavistika i slavisti od nje oþekivali u prvom redu graÿu – iznošenje onoga što o našim narodi-ma drugi ne znaju ili im je teåe da do toga sami dolaze a ne široko zasnovane poredbene rasprave. Ne moåe se nikako reüi da nema poredbenih sla-vistiþkih studija u prvim i kasnijimAkademijinim izdanjima. Upravo obrnuto. Rijeþ je samo o tome da interpretacija hrvatske graÿe ima neusporedivo više od problema ostalih slavenskih jezika. Takav je pogled tj. naglašenija obrada vlastitih tema od opüeslavistiþkih doveo do stvaranja dvaju smjero-va istraåivanja kojima üe se s obzirom na slavistiku ubuduüe razvijati Akademijin rad: jedan koji üe voditi brigu o izdavanju starih hrvatskih tekstova i njihovoj obradi najþešüe leksikograIskoj i dru-gi u kojem su se pojave nikle na vlastitom tlu razraÿivale i uklapale u šire slavenske i slavistiþke okvire. Nisu bili rijetki pojedinci koji su uspješno obraÿivali šire i uåe slavistiþke teme. %uduüi da je ovaj prikaz zamišljen kao pregled struka u ovom üemo se dijelu osvrnuti na rad onih slavistiþkih prvaka koji nisu bili leksikogra¿ ili nisu bili samo leksikogra¿.

Meÿu najzasluånije valja svakako ubrojiti Va-troslava -agiüa (1838. – 1923. jednog od osnivaþa slavistike. Njegov boravak u Akademiji nije dugo trajao jer je nakon mladenaþkoga razdoblja ubrzo preuzeo duånost sveuþilišnog proIesora u drugim europskim središtima ali dok je åivio u Zagrebu djelovao je u Akademiji svom predanošüu poletno-ga i vrsnoga znanstvenika. Osim tridesetak radova objavljenih u prvimAkademijinim publikacijama poglavitu je pozornost poklonio ediciji Stari SisFi Krvatski prireÿujuüi za tisak kritiþka izdanja djela

Marka Maruliüa Šiška Menþetiüa Dåore Dråiüa Mavra Vetranoviüa Nikole Dimitroviüa i Nikole Nalješkoviüa. Sva se ta izdanja odlikuju pouzdano-šüu þitanja originalnih tekstova. -agiüev odnos pre-ma tekstu tj. prema primarnom ¿lološkom poslu prepoznatljiv je u cjelokupnom njegovu djelovanju posvemašnjom brigom o tekstu predloška. I upravo je ta odlika bila itekako potrebna na poþetku rada Akademije kad je izdavanje starih tekstova i nji-hova jeziþna obrada postala prvenstvena zadaüa. -agiüev znanstveni utjecaj na hrvatsku ¿lologiju nastavljen je i nakon njegova odlaska iz Zagreba jer su þlanovi Akademije zdušno pratili njegove mnogobrojne magistralne rasprave i najveüma oslanjajuüi se na njegove zakljuþke dolazili u svojim prouþavanjima do novih spoznaja. Uosta-lom neprekinuta veza izmeÿu -agiüa i Akademije ogleda se i u tome što je -agiü o tristogodišnjici .riåaniüeva roÿenja objavio 1917. u Akademijinim

Djelima vaånu knjigu äivot i rad Jurja KriåaQiüa a Akademija pak objelodanila nekoliko knjiga Ko-resSoQdeQFije Vatroslava Jagiüa .

Iako Iormalno nije pripadao Historiþko-¿lo-logiþkom ra]redu nego )iloso¿þko-juridiþkom AdolIo Veber Tkalþeviü (1825. – 1889. poznat je ponajprije po svojim ¿lološkim radovima. Sve što je u Akademiji objavio objavio je u Radu nazna-þujuüi veü od prvog priloga svoje posebno zanima-nje za morIološke i sintaktiþke probleme. Palo je to u vrijeme kad su hrvatski ¿lolozi postilirskoga perioda morali de¿nirati svoj stav prema knjiåev-nom jeziku i provjeravati valjanost vlastitoga pro-grama. Oni koji su se okupili oko AdolIa Vebera Tkalþeviüa tj. pristaše tzv. zagrebaþke ¿lološke škole åeljeli su dovršiti jeziþnu standardizaciju na osnovi rezultata „iliriþkoga“ programa. .ad se sveo u hrvatske okvire taj je program oslanjajuüi se svom teåinom na ijekavsku štokavštinu morao voditi raþuna i o „Ilirima“ iz þakavskih i kajkavskih krajeva. Trodijalekatna podloga pismenoga jezika koji je postao opüehrvatski nije se mogla tako lako napustiti. Iz istoga se razloga pobornici zagrebaþ-ke škole nisu mogli odreüi ni svoje trodijalekatne jeziþne povijesti. Zato je razumljivo što su se tako zdušno zalagali za oblike koji su veü bili dobrano

hazu.indd 152 11.04.2011. 0