Page 122 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

— 122

u Geomagnetskom opservatoriju u Grockoj u dva navrata u Meÿunarodnom seizmološkom institutu u Tokiju (gdje je i dråao predavanja iz seizmologije zatim u Poljskoj Njemaþkoj tadašnjoj ýehoslo-vaþkoj i SAD-u. Objavio je više od 60 znanstvenih radova.

Geolog %ranko Sokaþ (1933. osim što je dugogodišnjim geološkim kartiranjima znatno do-prinio poznavanju regionalne geologije Hrvatske jedan je od svjetski poznatih struþnjaka za Iosilne vapnenaþke alge koje su jedna od najvaånijih sku-pina mikroIosila za geologiju naših Vanjskih Dina-rida kako za biostratigra¿ju tako i u paleoekološ-kom pogledu tj. za rekonstrukciju Iosilnih okoliša. Postavio je desetak novih rodova i velik broj vrsta iz te skupine od kojih se veüina pokazala pouzdanim provodnim i Iacijesnim Iosilima osobito u mezo-zojskim plitkomorskim karbonatnim naslagama ne samo u našim Dinaridima nego i u širem podruþju Tetisa. Sa suradnicima je detaljnije razradio podjelu plitkomorskih jurskih naslaga na cenozone koju su zapoþeli talijanski istraåivaþi. Pisao je o paleogeo-gra¿ji trijasa a objavio je više od stotinu radova u domaüim i meÿunarodnim þasopisima a autor je ili koautor na desetak listova Osnovne geološke karte (OG. 1:100 000 bivše -ugoslavije.

Ivan Gušiü (1938. bavi se stratigra¿jom me-zozoika i geološkom evolucijom Vanjskih Dinarida Hrvatske za koje je na temelju prouþavanja gor-njokrednih naslaga otoka %raþa postavio zajedno s Vladimirom -elaskom osnove tzv. dinamiþke (ili dogaÿajne stratigra¿je (eveQt stratigraSKy što je u Sloveniji i „sluåbeno“ poznato i prihvaüeno kao „%raþki model“. Opisao je nekoliko vrsta Iorami-niIera i vapnenaþkih algi koje su se pokazale kao pouzdani provodni Iosili i u širem podruþju Tetisa a za neke je utvrdio i nove ¿logenetske odnose. Doprinio je i poznavanju mezozoika sjeverne Hr-vatske. Objavio je 50-ak znanstvenih radova od toga oko polovicu u meÿunarodnim þasopisima te nekoliko struþnih i popularnih þlanaka.

-osip Tišljar bio je vodeüi hrvatski sedimen-tolog – istraåivaþ sedimentnih stijena – koje za-premaju više od 90% površine Hrvatske. Iako je poþeo istraåivati o¿olitni melanå u Vardarskoj zoni

ubrzo se potpuno posvetio sedimentnim stijenama u istraåivanjima kojih je koristio najsuvremenije metode i saznanja. Iako je istraåivao i klastiþne sedimentne stijene osobito se bavio plitkomorskim karbonatnim stijenama – vapnencima i dolomitima – koji izgraÿuju velik dio naših dinarskih planina. Unio je neke izvorne ideje o postanku dolomita koji još uvijek nije jednoznaþno objašnjen. Objavio je oko 60 znanstvenih radova i pet knjiga (udåbe-nika uz veüi broj ostalih vrsta radova. Istakao se i kao nastavnik te je odgojio þitave generacije mla-ÿih geologa i nakon završenog studija a uspješno je suraÿivao i s INA-NaItaplinom.

-akob Pamiü (1928. – 2004. dopisni þlan 1992. proveo je dobar dio svog radnog vijeka u Sarajevu pa je i velik dio njegovih radova vezan za %osnu (odnosno %IH . Za to vrijeme bio je koautor na 11 listova tzv. Osnovne geološke karte (OG. bivše -ugoslavije u mjerilu 1:100.000 tako da bi naše današnje geološko poznavanje %osne bez Pamiüevih radova bilo posve nepotpuno. Samo geolozi znaju što znaþi biti koautor na 11 listova karte 1:100.000 posebno kad se to odnosi na sje-vernu %osnu koja geološki pripada Unutrašnjim Dinaridima a odlikuje se zamršenom geološkom graÿom i þesto teško prohodnim terenima. Veü je onda posebnu pozornost posvetio „.išpatiüevoj“ o¿olitnoj zoni. .asnije je svoju paånju usmje-rio i na sjeverozapadni dio tzv. Vardarske zone i njezin dodir s Alpama. No bavio se i trijaskim gornjokrednim paleogenskim i neogenskim ma-gmatizmom u Dinaridima i bio je prvi hrvatski geolog koji je u suradnji s ameriþkim kolegama uveo izotopnu geokemiju (pa i izotopnu geologiju opüenito u Hrvatsku. Školsku godinu 1975./76. proveo je kao proIesor na Meÿunarodnom sveuþi-lištu u Shirazu u Iranu. Ukupno je Pamiü objavio više od 300 znanstvenih radova od toga 60-ak u visokorangiranim þasopisima koji se reIeriraju u bazama podataka CurreQt CoQteQts i SCI i po tome je meÿunarodno najistaknutiji a i najcitiraniji hr-vatski geolog uopüe.

ýlanovi su Razreda s podruþja bioznanosti od 1947. godine: Vale Vouk (1886. – 1962.; dop. þlan 1920. red. þlan 1924. Alois Tavþar (1895.

hazu.indd 122 11.04.2011. 0