Page 116 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

— 116

Dragutin Gorjanoviü .ramberger (1856. – 1936. naslijedio je Pilara na Geološko-paleontološ-koj katedri nakon što se Pilarova katedra podijelila na Geološko-paleontološku i Mineraloško-petro-graIsku (.išpatiü . Meÿunarodno je Gorjanoviü najpoznatiji po detaljnoj i temeljitoj obradi i inter-pretaciji Iosilnih ostataka krapinskog praþovjeka (i prateüe Iaune kojima je sluåeüi se uz klasiþnu morIološku anatomiju i rendgenogra¿jom (što je tada bila najnovija metoda konaþno dokazano po-stojanje „praljudi“ hominida koji su postojali prije vrste Homo saSieQs (što ne znaþi da su bili i naši neposredni pretci . To nije bio samo znanstveni re-zultat koji je nedvojbeno dokazao postojanje starijih vrsta hominida nego je upravo time bitno utjecao i na promjenu svjetonazora onoga doba jer su ra-niji nalazi (npr. iz Neandertala u Njemaþkoj i oni tadašnjih vrhunskih znanstvenika (npr. glasovitog njemaþkog lijeþnika i patologa RudolIa VirchoZa bili tumaþeni kao patološke deIormacije na kostima suvremenih ljudi (a neki su ih smatrali i kostima Napoleonovih vojnika koji su se smrzli prilikom povlaþenja iz Rusije . Uz to Gorjanoviü je pisao i o Iosilnim ribama i gmazovima tercijarnoj Iauni osobito ¿logeniji nekih puåeva te o Iosilnim noso-rozima i surlašima Hrvatske. S nacionalnog stajališta podjednako su vaåni i njegovi geološki radovi pri-mjerice o praporu hidrogeologiji i krškim pojava-ma u našim krajevima zatim o paleoklimatologiji regionalnoj stratigra¿ji i tektonici te osobito što je nastavak rada zapoþetog s Pilarom izrada geoloških karata Medvednice okolice Zagreba i drugih krajeva sjeverne Hrvatske. No najveüe zasluge na nacional-nom planu pripadaju mu za osnutak Geološkog po-vjerenstva za Hrvatsku i Slavoniju (1909. þime se Geološka sluåba Hrvatske odvojila i osamostalila od „pokroviteljstva“ Geološkog instituta u %udimpešti a neposredni i kontinuirani sljednik Gorjanoviüeva Geološkog povjerenstva jest današnji Hrvatski geo-loški institut. Ukupno je Gorjanoviü objavio oko 200 znanstvenih radova a one najvaånije u tadašnjim uglednim meÿunarodnim þasopisima (npr. mono-gra¿ju o krapincu u seriji poznatog lijeþnika zubara Otta :aldhoIa u :iesbadenu 1905. . %io je þlan devet inozemnih znanstvenih društava i akademija.

Gorjanoviüev suvremenik i kolega u istom Akademijinu razredu bio je Andrija Mohoroviþiü (1857. – 1936. koji je bio i tajnik tadašnjeg Ma-tematiþko-SrirodoslovQog ra]reda (1918. – 1922. . Ispoþetka se bavio meteorologijom pri þemu je pomoüu instrumenta koji je sam konstruirao uspio odrediti smjer brzinu i vertikalnu komponentu gi-banja oblaka te je unaprijedio i proširio djelatnost tadašnjeg Meteorološkog zavoda koji je tako po-stupno prerastao u današnji Geo¿ziþki zavod. .a-snije se posvetio seizmici i analizirajuüi pokupski potres koji se dogodio 8. listopada 1909. došao do Iundamentalnog otkriüa o postojanju nehomoge-nosti ispod Zemljine površine odnosno do otkriüa plohe diskontinuiteta u dubini od oko 50 km na kojoj se mijenja brzina širenja potresnih valova i koja odjeljuje površinsku Zemljinu koru od du-bljeg sloja plašta. Time je prvi put jednoznaþno dokazano postojanje krute Zemljine kore i „teku-üeg“ (viskoznog plašta ispod nje a ta spoznaja bitno je doprinijela razjašnjenju opüih strukturnih odnosa u graÿi Zemlje. .asnija istraåivanja mno-gih inozemnih autora potvrdila su þinjenicu da ta graniþna ploha (diskontinuitet „obavija“ þitavu Zemljinu kuglu jednako ispod kontinenata kao i ispod oceanskog dna (naravno na razliþitim du-binama . Zato je ta ploha u svjetskoj geološkoj i geo¿ziþkoj literaturi poznata kao Mohoroviþiüev diskontinuitet (ili skraüeno Moho-sloj zakon o porastu brzine širenja potresnih valova s dubinom poznat je kao Mohoroviþiüev zakon a meÿunarod-ni projekt bušenja Zemljine kore (zapoþet 1957 nazvan je Mohole i kasnije je nazivan drugim te-matskim nazivima. Mohoroviþiüevim je imenom 1970. g. nazvan i jedan krater promjera 77 km na nama nevidljivoj strani Mjeseca. No Mohoroviþiü se bavio i „svakodnevnim“ praktiþnim problemi-ma; ponukan katastroIalnim potresom koji je 28. prosinca 1908. pogodio juånu Italiju razmatrao je ponašanje graÿevina prilikom potresa.

Artur Gavazzi (1861. – 1944. bavio se ¿ziþ-kom geogra¿jom: geomorIologijom klimatolo-gijom hidrogra¿jom (.varner Vransko jezero u Dalmaciji limnologija Plitvica i istraåivanjima sile teåe.

hazu.indd 116 11.04.2011. 0