Page 115 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

— 115

istraåivaþkoj i u nastavnoj djelatnosti nisu dostigli ni njegovi nasljednici. Predavao je sve geološke kolegije a i šire od paleontologije do mineralogi-je i astronomije. Njegova doktorska teza (O Sre-vratima (ÄrevoluFijama³ ZemljiQe kore koju je obranio na sveuþilištu u %ru[ellesu kasnije je pre-vedena na engleski i objavljena u izdanju SmitKso-QiaQ IQstitutioQ u :ashingtonu što samo za sebe svjedoþi o njezinoj vrijednosti. %avio se Zemljinom endodinamikom i s time u vezi postankom planina (što je u ono vrijeme a i kasnije kao dugo vrijeme neriješeni problem bilo u Iokusu zapadnoeurop-skih geoznanstvenika zatim oledbama u geološ-koj prošlosti ali i primjenom geologije posebno problemima vodoopskrbe u našem kršu. Osobito su vrijedni njegovi stratigraIski podaci primjerice o tercijarnim Iosilima iz Pokuplja kao i njegova monogra¿ja o Iosilnoj Àori iz okolice Podsuseda

()lora fossilis susedaQa u kojoj se nadovezuje na Vukotinoviüa a koja je još i danas nezaobilazno djelo u paleobotaniþkoj literaturi. Zapoþeo je i s geološkim kartiranjem Medvednice koje je nakon njegove prerane smrti nastavio Gorjanoviü. Spiridion %rusina (1845. – 1908. dao je velik doprinos paleomalakologiji osobito (ali ne samo u svoje dvije opseåne monogra¿je o tercijarnim slatkovodnim i kopnenim puåevima i školjkašima ne samo Hrvatske (Slavonije i Dalmacije nego i Maÿarske %osne Srbije i %ugarske. U njima je opisao mnogo novih taksona (od kojih veüina i da-nas vrijedi tako da su ti radovi još i danas osnova za prouþavanje tercijarnih mekušaca iz Panonskog bazena i drugih dijelova Paratetisa. U svojim or-nitologijskim prouþavanjima nastojao je %rusina obuhvatiti þitav slavenski jug. Srpska akademija izdala je 1888. njegovo veliko djelo PtiFe Krvat-sko-srSske . Posebno je prouþavao ptice .otora i Crne Gore a prvi je u nas poþeo s organizacijom ornitologijskih promatranja. %rusina je prouþavao i ribe osobito velike hrskaviþnjaþe u -adranskom moru o kojima je napisao i raspravu Morski Ssi Sredo]emQoga i CrljeQoga mora . -oš je napisao

PabirFi ]a Krvatsku iKtiologiju i ribarstvo Naãe je-setre te raspravu SisavFi JadraQskog mora . Sabrao je velike malakologijske zbirke naših kopnenih

slatkovodnih i morskih mekušaca te pribavio zbirke konhilija iz .aspijskog mora %ajkalskog jezera te jezera Tanganjika.

%rusina je bio oduševljeni pobornik DarZi-novih ideja koje je uspješno popularizirao pa veü 1870. i 1871. dråi predavanje o darvinizmu. Pre-davanja su kasnije tiskana pod naslovom Neãto o DarZiQovoj teoriji .

Pristaša darvinizma bio je i %ogoslav Šulek (1816. – 1895. . Godine 1885. objavio je raspra-vu Preteþe darviQi]ma u kojoj je dao prvi opüenit prikaz DarZinove teorije evolucije.

Mijat (Mijo .išpatiü (1851. – 1926. naslije-dio je Pilara na Mineraloško-petrograIskoj katedri. Za svoja istraåivanja uveo je tadašnje najmoder-nije metode sustavne mikroskopske (optiþke i kemijske analize minerala i stijena tako da njego-vi mikroskopski opisi imaju i danas punu vrijed-nost a nabavio je (i adaptirao najbolje tadašnje instrumente koje je koristio i u nastavi. Obradio je minerale iz gotovo svih eruptivnih i metamorInih stijena iz cijele Hrvatske (ukljuþujuüi i otoke -a-buku i %rusnik %osne i Hercegovine te s )ruške gore. Najvaåniji su mu detaljni petrograIski radovi o kristalinskim stijenama tzv. serpentinske zone u %osni koja se pruåa u duljini od 500 km od Drine (Višegrada do u %anovinu i Pokuplje. To je prva takva iscrpna petrograIska monogra¿ja u svijetu o stijenama koje danas nazivano o¿olitima. Obja-snio je genezu tog „o¿olitnog kompleksa“ koja uz odreÿene modi¿kacije vrijedi i danas. Njegovo shvaüanje bosanske serpentinske zone kao cjelo-vitog genetski jedinstvenog kompleksa u koje-mu je našao sve bitne sastojke tzv. o¿olitne suite prethodi današnjem shvaüanju globalnih o¿olitnih pojasova. U svoju široku lepezu interesa unio je i istraåivanja arteIakata i time unio nove spoznaje u arheologiju a sastavio je i niz „potresnih izvješüa za Hrvatsku i Slavoniju“ u kojima je obradio sve dogaÿaje poþevši od najstarijih biljeåaka. Napisao je više od 80 znanstvenih radova a uz to je bio i vrlo uspješan popularizator znanosti objavivši 18 prirodoslovnih knjiga (u izdanju Matice hrvatske i 60 manjih prinosa o ribama pticama kukcima rudama pa sve do novovjekih izuma.

hazu.indd 115 11.04.2011. 0