Page 106 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

— 106

dolazi u Zagreb za predstojnika Zavoda za organ-sku kemiju. Na Ruåiþkin poziv odlazi 1941. na Saveznu visoku tehniþku školu (ETH u Zrichu gdje 1957. nasljeÿuje Leopolda Ruåiþku. Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 1976. (koju dijeli s -. :. CornIorthom za istraåivanja na podruþju organskih prirodnih spojeva i stereokemije. Poþa-sni je doktor Sveuþilišta u Zagrebu i poþasni þlan HAZU (od 1986. .

Moåe se s pravom reüi da je Prelog iako je u Zagrebu znanstveno djelovao samo šest godina jedan od najzasluånijih za razvoj organske kemi-je u Hrvatskoj. %uduüi proIesori organske kemije zagrebaþkih Iakulteta (%alenoviü Hahn .olbah Reåek Proštenik SeiZerth bili su njegovi suradni-ci iz toga vremena. Prelog je dao znatne doprinose objašnjenju strukture steroida triterpena kinina strihnina i dugih alkaloida. Sintetizirao je trici-kliþki ugljikovodik adamantan (u zajednici s R. SeiZerthom dopisnim þlanom HAZU . Pridonio je i našim znanjima o enzimatskim reakcijama. Poznato je CaKQ-IQgold-Prelogovo Sravilo koje omoguüuje klasi¿kaciju prostorne graÿe kiralnih molekula. Istovremeno kad i A. StreitZieser (%er-kele\ i :. Saunders sa S. Ašpergerom (Rochester otkrio je s .. MisloZom i S. %orþiüem sekundarni

Į -deuterijski kinetiþki izotopni eIekt.

Uz poþasne þlanove navedene hrvatske ke-miþare nobelovce Akademija je imala još dva po-þasna þlana: ruskog kemiþara Dimitrija Ivanoviþa Mendeljejeva (1834. – 1907. i ameriþkog kemiþa-ra Linusa Carla Paulinga (1901. – 1994. . Dimitrije Ivanoviþ Mendeljejev izabran je za poþasnog þlana 1882. Djelovao je kao proIesor na Sveuþilištu u Petrogradu (1865. – 1890. ali je zbog spora s ministrom prosvjete morao napustiti to mjesto pa je do kraja åivota djelovao kao znan-stveni suradnik glavnog ureda za mjere i utege u tom gradu. %avio se mnogim granama kemije pa je pridonio izgradnji ruske rudarske metalurgijske i kemijske industrije. Najvaånije je njegovo otkriüe opüeg zakona o periodiþnosti kemijskih svojstava elemenata. Na temelju njega sastavio je „perio-diþni sustav elemenata“ (1869. kojim je mogao pravilno predvidjeti svojstva niza elemenata koji

su tek kasnije otkriveni. Njegov sustav postao je temelj znanosti o strukturi tvari. Istraåivao je i ¿ziþ-ka svojstva plinova i tekuüina te ustanovio pojam kritiþke temperature nezavisno od T. AndreZsa. Za dopisnog (1966. a potom i za poþasnog þlana naše Akademije (1994. izabran je i ameriþki kemiþar dvostruki nobelovac Linus Carl Pauling. Djelovao je kao proIesor u Pasadeni u .aliIorniji. %avio se prouþavanjem strukture molekula i prirode kemijske veze. Izraþunao je ionske radijuse i ener-gije vezanja postavio opüenita pravila stvaranja ionskih kristalnih struktura dao teoriju homeopo-larne veze i metode za ocjenjivanje heteropolarne veze protumaþio usmjerenost valencija te stvorio pojam rezonancije. U biokemiji je unaprijedio te-oriju imuniteta i strukture bjelanþevina te postavio hipotezu o strukturi i stvaranju antitijela. Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju (1954. . .ao borac za mir meÿu narodima i slobodu znanstvene misli dobitnik je i Nobelove nagrade za mir (1962. . U Razredu za matematiþke ¿ziþke i kemij-ske znanosti bili su ovi kemiþari: %ogoslav Šulek (1816. – 1895. rodom Slovak þlan Akademije od njezina osnutka glavni tajnik (1874. – 1895. istakao se svojim „nazivoslovljem“ u kojem je predlagao slavenske kovanice u zamjenu za strane kemijske nazive. Prema Šulekovu prikazu u Radu

iz 1885. o napretku prirodnih znanosti u Hrvatskoj tijekom minulih 50 godina kemija je bila u zao-statku za ostalim znanostima.

Sustavni znanstveni rad iz kemije poþinje u nas s Gustavom -aneþekom (1854. – 1928. ute-meljiteljem kemije u Hrvatskoj i pravim þlanom Akademije. Diplomirao je Iarmaciju u Pragu gdje je stekao i doktorat ¿lozo¿je a nešto kasnije i dok-torat Iarmacije u %eþu gdje je na Visokoj tehniþkoj školi predavao kraüe vrijeme sudsku kemiju. Od 1879. djeluje na Sveuþilištu u Zagrebu. Izgradio je prvi sveuþilišni .emijski institut na današnjem Strossma\erovu trgu. %io je predstojnik .emijskog zavoda (1879. – 1924. rektor Sveuþilišta (1908. – 1909. predsjednik Akademije (1921. – 1924. . Objavljivao je u Radu rasprave o odreÿivanju atomskih teåina o sastavu tvari o kemiji voda o elektrolizi IosIornih i platinskih kiselina i drugo.

hazu.indd 106 11.04.2011. 0