Page 172 - 150HAZU-izmjena

de laire dalmate Le greF et le dalmate i dr. a njegovi veliki sintetiþki radovi ( JadraQska fauQa: etimologija i struktura Qa]iva ; JadraQske etimo-logije I. – III. donose mnogobrojne usporedbe i analize priobalnih romanizama s onima iz balkan-skoga zaleÿa. U mnogobrojnim radovima äarko Muljaþiü bavi se poloåajem dalmatskoga unutar Romanije pa i njegovim odnosom prema jezici-ma balkanskoga zaleÿa opüenito romanizmima i posebno venecijanizmima u jezicima zapadnoga %alkana (izbor njegovih studija: Das DalmatisFKe StudieQ ]u eiQer uQtergegaQgeQeQ SSraFKe . Na po-druþju albanologije vaåan je prinos .rune .rstiüa

(Due voFi romaQe ä. Muljaþiü (krþkorumunjski a nakon monogra¿je o istrorumunjskom (DesFrie-rea istroromaQei aFtuale August .ovaþec objavio je veüi broj radova posveüenih razliþitim aspektima istrorumunjskoga osobito hrvatskim i talijanskim utjecajima na taj idiom (sinteza IstroromkQa za-tim elpmeQts italieQs du lexiTue istroroumaiQ Neki Sroblemi istrorumuQjske etimologije IstrorumuQj-sko-Krvatski rjeþQik s gramatikom i tekstovima i dr. . Tim pitanjima ustrajno se bavi Goran )ilipi þlan suradnik Razreda za ¿lološke znanosti. A. .ovaþec takoÿer je prouþavao opüa pitanja balka-nistike (Pojam je]iþQog save]a i balkaQski je]iFi odnos izmeÿu rumunjskoga i veljotskoga (Leksiþke SodudarQosti veljotskoga i rumuQjskoga te status juånodunavskih istoþnoromanskih idioma u svjetlu Muljaþiüeva „relativistiþkog pristupa“ (Status koQ-tiQeQtalQiK balkaQoromaQskiK idioma i Ärelativi-stiþki SristuS³ %alkanistiþke probleme prouþava-ju i mlaÿi lingvisti: V. Cvjetkoviü-.urelec (grþki i G. )ilipi (istrorumunjski . Iako i prouþavanje hr-vatskoga ima potencijalnu balkanistiþku dimenziju meÿu slavistiþkim studijama (sociolingvistiþkoga reda treba posebno istaknuti prinose Dalibora %rozoviüa (StaQdardi]aFija makedoQskog je]ika Sintetska knjiga o Vlasima ZeIa Mirdite Vlasi u Kistoriogra¿ji nagraÿena je na prijedlog Razreda za ¿lološke znanosti nagradom Akademije.

Radovi s podruþja þiste klasiþne ¿lologije stali su se javljati u izdanjima naše Akademije tek þetvrt stoljeüa nakon njezina osnutka (1891. a radovi s podruþja hrvatskih latinista nešto prije (od godine 1883. . Glavni uzrok toj pojavi bit üe zacijelo u tome što su ¿lološka istraåivanja bila usmjerena prema slavistiþkim temama prvenstveno prema prouþavanju hrvatskoga jezika. Stoga su se razloga i prvi naši klasiþni ¿lolozi kad su ušli u Akade-miju osjeüali obvezani da se neslavistiþkih tema prihvaüaju samo toliko koliko su sa slavistikom bile povezane. Zato je )ranjo Mai[ner (1841. – 1903. ušavši 1882. u Akademiju kao njezin pravi þlan zapoþeo svoja znanstvena istraåivanja raspra-vom Pastirski ra]govori u KataQþiüeviK Ä)ruFtus auFtumQales³ jer se Matija Petar .atanþiü istakao i kao hrvatski i kao latinski pjesnik. Tako je Maixner i nastavio prelazeüi pomalo i na þiste latiniste. Za njim su se poveli u tome i drugi naši klasiþni ¿- lolozi npr. Milivoj Šrepel (1862. – 1905. koji se bavio latinsko-hrvatskim poredbama ( AQalogija u siQtaksi gramatiþkiK Sadeåa latiQskoga i Krvat-skoga je]ika i dr. . Da bi se ta praksa prilagodila i Akademijinim pravilima stilizirao se kod njihove promjene 1924. þlan 3. toþka I. tako da djelatnost

Historiþko-¿lologiþkoga ra]reda obuhvaüa povijest s njenim pomoünim znanostima zatim ¿lologiju u širem (knjiåevnost i u uåem smislu (lingvistika . Tako su u Akademijina izdanja ušle sve knjiåev-nosti i sve ¿lologije pa i klasiþna. Meÿutim ni tada se stanje nije bitno promijenilo jer se i nada-lje relativno rijetko pojavljuju rasprave s podruþ-ja latinske ¿lologije. Neusporedivo više mjesta dobivaju rasprave o hrvatskim latinistima. To je i razumljivo jer djela hrvatskih latinista zauzima-ju vidno mjesto u našoj kulturnoj baštini. Oni su dio hrvatske knjiåevnosti. U okviru toga zadatka Akademija je izdavala rukopisne tekstove biograI-ske studije i prikaze knjiåevnoga rada pojedinih hrvatskih latinista. Da bi današnjem þitatelju što

Page 172 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

Page 172 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf