Page 56 - 150HAZU-izmjena_16.6.pdf

— 56

javljuju veü u prvimAkademijinim nizovima npr. u Radu i /jetoSisu . Prvim primjerom valja smatrati

Arkeologiþke FrtiFe âime /jubiüa (1822. – 1896. ravnatelj Arkeologiþkoga muzeja u Zagrebu pravi þlan 1867. u prvome svesku Rada (1867. . Na epi-graIskoj i drugoj graÿi arheološke provenijencije u znatnoj je mjeri utemeljen þlanak PaQoQija rim-ska Ivana .ukuljeviüa Sakcinskog (1816. – 1889.; 24. srpnja 1866. odrekao se akademiþke þasti po-þasni þlan 1886. u Radu 23 (1873 . Od osnutka Akademijinih znanstvenih jedinica u Dubrovniku Splitu Zadru Rijeci i Osijeku prilozi arheološko-ga sadråaja izlaze i u njihovim publikacijama. U prvome svesku Akademijine edicije Hrvatska i EuroSa kultura ]QaQost i umjetQost (1997. koji je posveüen najstarijim razdobljima znatan je broj priloga arheološkoga sadråaja iz pera Akademijinih þlanova i zaposlenika te drugih znanstvenika. Iz pionirskih generacija arheologa koji su od druge polovice 19. st. do Drugoga svjetskog rata provodili sustavna istraåivanja skupljali i ureÿivali zbirke objavljivali i interpretirali graÿu sudjelo-vali u utemeljenju modernih muzejskih institucija i stajali na njihovu þelu kljuþne osobe þiji su opusi krucijalni u razvitku hrvatske arheologije bile su upravo þlanovi Akademije: Šime Ljubiü )rane %u-liü (1846. – 1934. ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu poþasni þlan 1898. pravi þlan 1926. -o-sip %runšmid (1858. – 1929. dopisni þlan 1899. Luka -eliü (1864. – 1922. proIesor bogoslovije u Zadru dopisni þlan 1902. Mihovil Abramiü (1884. – 1962. ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu dop. þlan 1931. pravi þlan 1947. . Meÿu navedenima posebno treba istaknuti ). %uliüa i -. %runšmida.

)rane %uliü objavio je u Akademijinim izda-njima 1888. knjigu Hrvatski sSomeQiFi u kQiQskoj okoliFi u] ostale suvremeQe dalmatiQske i] doba QarodQe Krvatske diQastije prvu monogra¿ju toga tipa u Hrvatskoj koja je bila putokaz razvitku arhe-ologije starohrvatskog razdoblja. %uliüeva istraåi-vanja u Saloni (Manastirine Marusinac %azilika Urbana izmeÿu 1884. i 1906. otkrila su punu vaå-nost Salone kao jednog od najvaånijih središta sta-rokršüanskog razdoblja u antiþkom svijetu i skre-

nula paånju brojnih stranih istraåivaþa na Salonu (:. Gerber R. Egger -. %r¡ndsted )r. :eilbach i E. D\ggve . %uliü je napisao i zapaåene radove o caru Dioklecijanu sv. -eronimu salonitanskim muþenicima i dr. Posebnu vrijednost za hrvatsku nacionalnu povijest i arheologiju imala su %uliüeva istraåivanja na Gospinu otoku u Solinu i otkriüe sarkoIaga kraljice -elene s natpisom koji je otkrio ili potvrdio genealogiju najranijih hrvatskih kraljeva. -. %runšmid je još 1898. u %eþu objavio izni-mno vrijednu knjigu IQsFKrifteQ uQd MQ]eQ der grieFKisFKeQ 6tldte DalmatieQs i bio je prvi pro-Iesor arheologije na zagrebaþkom Sveuþilištu (od 1896. . Iznimno je vrijedna i njegova knjiga Ka-meQi sSomeQiFi Hrvatskog QarodQog mu]eja u Za-grebu (1904. – 1911. . Utemeljitelj je arheoloških iskopavanja u panonskom dijelu Hrvatske. Arheološka uz povijesni dio opusa kompo-nenta polihistora Grge Novaka (1888. – 1978.; izv. þlan. 1939. red. þlan 1947. glavni tajnik 1957. – 1958. predsjednik 1958. – 1978. proIesora opüe povijesti staroga vijeka na )ilozoIskom Iakultetu u Zagrebu zahvaüa razdoblje od jadranske pra-povijesti preko grþke kolonizacije na -adranu do rimskoga razdoblja. Novakova istraåivanja pret-historijskih peüina na jadranskim otocima (Hvar Lastovo .orþula pruåila su sliku razvoja neolitika na -adranu. Rad na prapovijesti Novak je u Aka-demijinu izdanju okrunio monogra¿jom PretKisto-rijski Hvar ± *raSþeva ãSilja (1955. . U nizu je rasprava dao prinos poznavanju poþetka sirakuške kolonizacije na -adranu u 4. st. pr. .r. te organiza-cije rimske uprave na prijelazu iz stare u kršüansku eru. Njegov doprinos ustroju arheološkoga rada unutar Akademije i pokretanju specijaliziranoga þasopisa ArKeoloãki radovi i rasSrave bio je klju-þan. Akademici G. Novak D. Rendiü-Mioþeviü i M. Suiü godine 1967. odluþno su utjecali na to da se hrvatski arheolozi emancipiraju iz jugoslavenske strukovne udruge i da u republiþkome Hrvatskom arheološkom društvu obnove autonomne tradicije hrvatskih starinarskih društava s kraja 19. stoljeüa. Stjepan Gunjaþa (1909. – 1981.; izv. þlan 1951. red. þlan 1962. ravnatelj Muzeja hrvatskih starina (kasnije Muzej hrvatskih arheoloških spo-

hazu.indd 56 11.04.2011. 0