Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti organizira ciklus predavanja kojima je cilj na zanimljiv i pristupačan način predstaviti rezultate istraživanja njenih znanstveno-istraživačkih i muzejsko-galerijskih jedinica, a koji su jedinstveni u Hrvatskoj. Predavanje pod naslovom Doktorat znanosti, njegovo znanstveno i društveno značenje jučer i danas u srijedu 10. siječnja 2024. u u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu održao je akademik Vitomir Šunjić.

Snimka predavanja

Naziv doktorska disertacija potječe iz sredine XVIII. stoljeća. Do danas su se izmijenili kulturološki, moralni i materijalni aspekti vezani uz njeno znanstveno i društveno značenje. Sociološki aspekti doktorske disertacije kao društvenog fenomena vode do razmatranja osnovnih filozofskih postavki o društvima gdje dominira bitak, bivanje ili dominira kultura imanja, posjedovanja.

U društvenoj kulturi imanja disertacija je postajala „robom“, čija vrijednost je dovoljno visoka da se do nje dolazi posjedovanjem moći, plagijatima i sl.  Postaje nepredvidivo kamo ljudsko društvo vodi put prema sve lakšem i većem imanju („čovjek je ništa ako nema ništa“), dok klasične kulturno-znanstvene i moralne vrijednosti („cilj nam je da budemo mnogo a ne da imamo mnogo“) gube svoje značenje.

Promjena srednjovjekovnog statusa sveučilišta za odabrane prema sveučilištu mase pratila je razvoj demokracije i industrijalizaciju u zapadnoj civilizaciji od XVIII. stoljeća. Danas  doživljava svojevrsni obrat nastajanjem nacionalnih i globalne društvene elite koje osnivaju i financiraju sveučilišta za elitu. Dolazimo do objašnjenja želje za doktoratom, kao „onom  stvari“ koja osigurava ugled, koji je jednostavno pretvoriti u novac i materijalna dobra.

Pojavom prirodnih znanosti mijenjaju se tradicionalne teme sa područja humanističkih znanosti, povijesti, umjetnosti i religije, često karakterizirane „enciklopedijskim“ širinom, zapravo neznanstvenim pristupom, prema jasno definiranim znanstveno-istraživačkim zadacima koje uvode doktorati prirodnih znanosti.

Vladajući društveni moral danas se zasniva na stavu nametnutom od strane „elite“, potpuno usmjerenog posjedovanju svih prirodnih i ljudskih resursa.⁶ Brojna znanstvena saznanja, pa i njihova objava u doktorskim disertacijama, imaju ograničen utjecaj na stav „elite“. To posebno vrijedi za područje klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem, budući da bi neophodne odluke kratkoročno nepovoljno utjecale na ekonomski položaj pojedinih zemalja i tako ugrozile političku moć vladajućih struktura.

Akademik Vitomir Šunjić, hrvatski kemičar, rođen je 16. srpnja 1939. u Sarajevu, a diplomirao je 1963. i doktorirao 1969. na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Godinu 1969./1970. proveo je na poslijedoktorskom studiju na Švicarskom državnom institutu za tehnologiju u Zürichu (ZETH, Zürich) kod prof. Vladimira Preloga. Kontinuirani znanstvenoistraživački rad provodio je u industrijskim i akademskim institucijama: 1965. – 1969. u Istraživačkom institutu KRKA, 1975. – 1982. u Društvu za kemijska istraživanja (Compagnia di Ricerca Chimica – CRC) u Italiji, 2003. – 2009. kao direktor Odjela kemije, zatim znanstveni savjetnik u Institutu PLIVA, kasnije u tvrtki GlaxoSmithKline. U periodu 1970. – 1974. bio je zaposlen u Institutu za organsku kemiju Sveučilišta u Zagrebu te 1982. – 2003. na Institutu Ruđer Bošković (IRB). Godine 1982. izabran je za znanstvenog savjetnika na IRB-u, a 1988 za redovnog profesora na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) Sveučilišta u Zagrebu.
Osnovne su mu znanstvene teme u radu organska sintetska kemija, posebno na području biološki aktivnih spojeva, organska stereokemija, sinteze kiralnih molekula u optički čistom obliku uz katalitičke i biokatalitičke metode. Znanstveni rad rezultirao je s 232 znanstvenih radova u časopisima koje citira SCI s oko 3.500 citata. Objavio je 30 stručnih radova i preglednih članaka, izumitelj je na 79 patentnih prijava, koje su rezultirale prihvaćenim patentima u SAD-u, europskim zemljama, V. Britaniji, Japanu i dr. Autor je šest knjiga, četiri na engleskom i dvije na hrvatskom jeziku. Predavao je na poslijediplomskom studiju na PMF-u kolegij Stereoselektivna sinteza i kataliza 1974. – 2010. te na diplomskom studiju od 1988. do danas Metode sinteze u organskoj kemiji. Vodio je 19 magistarskih radova i 17 doktorata.
U razdoblju 1993. – 2001. bio je član, a 2001. – 2003. predsjedatelj Međunarodnoga znanstvenog odbora Europskog simpozija za organsku kemiju (International Scientific Committee of European Symposia of Organic Chemistry). Od 2008. do 2012. bio je predsjednik Hrvatskoga kemijskog društva. Dobitnik je Državne nagrade Ruđer Bošković 1990. za postignuća u organskoj kemiji, Nagrade Akademije za istraživanja u prirodnim znanostima, za područje kemije 1996., a 2011. dobio je Državnu nagradu za znanost. Od 2002. je član suradnik Akademije u Razredu za matematičke, fizičke i kemijske znanosti, a od 2012. redoviti član.