Hrvatski muzej arhitekture Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizirao je u četvrtak 3. travnja 2025. u Knjižnici HAZU projekciju dokumentarnog filma o akademiku Andriji Mutnjakoviću Kuća kao tratinčica, producenta Akademije za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Dokumentarni film o akademiku Andriji Mutnjakoviću predstavlja zbirku njegovih odabranih arhitektonskih, urbanističkih i studijskih projekata, te nekoliko realizacija, s ciljem upoznavanja javnosti sa životom i djelom predstavnika hrvatske arhitektonske kulture dvadesetog stoljeća. Urbanistički projekti predstavljeni su nacrtima Novog grada Osijeka na sjevernoj obali Drave, gradskog centra Zagreba na obim obalama Save, gradskog rajona na otoku Dunava uz gradski centar Bratislave, gradskog rajona uz obalu Save u Beogradu, gradski centar Tel Aviva. Arhitektonski projekti predstavljeni su nacrtima i vizualizacijama stambeno-poslovnog kompleksa u Osijeku uz obalu dravske gradske luke, ugostiteljsko-trgovački centar Bijela lađa na obali Drave, gradske biblioteke u Osijeku, stambene zgrade Sjenjak u Osijeku, Nacionalne Akademije Kosova u Prištini. Arhitektonske realizacije predstavljene su zgradama Dječjeg kazališta Trešnja u Zagrebu, Gimnazije Lucijan Vranjanin u Zagrebu, Katoličkog školskog centra u Žepču, Nacionalne knjižnice Kosova u Prištini. Studijski projekti predstavljeni su istraživanjem kinetike u razvoju arhitekture: obiteljske kuće u Hollywoodu i Reggio Emili, paviljon u Veneciji i crkva Svetog Petra u Splitu. Predstavljani projekti dokumentiraju razvojni put autora od građevinske arhitekture do fitogene kinetičke arhitekture simbolizirane cvijetom tratinčice.

Predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt u uvodnom je govoru podsjetio na zasluge akademika Mutnjakovića nazvavši ga zvijezdom hrvatskog arhitektonskog sazviježđa. Uz njegova najvažnija arhitektonska djela, istaknuo je i njegove knjige posvećene povijesti hrvatske arhitekture i urbanizma, posebno one o hrvatskim renesansnim graditeljima koji su gradili s obje strane Jadrana. Akademik Andrija Mutnjaković, arhitekt i teoretičar arhitekture, rođen je u Osijeku 29. studenog 1929. Diplomirao je 1954. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu te se od 1957. do 1960. školovao na Državnoj majstorskoj radionici za arhitekturu  Drage Iblera. Redoviti član HAZU je od 2004., a od 2011. voditelj je Hrvatskog muzeja arhitekture. Bavi se projektiranjem, teorijskim i povijesnim istraživanjima, te scenografijom i filmom. Među realiziranim zgradama ističu se Nacionalna i sveučilišna knjižnica Kosova u Prištini (1971.–1982., danas Nacionalna knjižnica Kosova „Pjetër Bogdani“) te Kazalište Trešnja (1964.–1999.) i Gimnazija Lucijana Vranjanina u Zagrebu (1990.). U arhitektonskim i urbanističkim projekatima primjenjuje rezultate teorijskih istraživanja, kroz tekstove koji ga na domaćoj sceni obilježavaju kao jednog od najznačajnijih povjesničara arhitekture ne samo ovih prostora već šire. Arhitektura i rješenja problema vezani su uz arhitektonske projekte koje dijeli na uz sve one poznate arhitektonske tipologije dodatno na vernakularnu, bioničku, topološku, dinamičku, kinetičku i lebdeću. Objavio je više knjiga s područja arhitekture (Endemska arhitektura, 1987; Tercijarni grad, 1988.; Kinetic Architecture, 2021.) i povijesti arhitekture (Ranorenesansni grad, 1991; Sretan grad, 1993; Arhitekt Lucijan Vranjanin, 2003; Arhitektonika pape Siksta V., 2010.;  Arhitektonika Jurja Dalmatinca, 2016., Imperator Diocletianus Dalmata: veliki rimski graditelj, 2020.) te Andrea Alessi – ranorenesansni umjetnik / Early Renaissance Artist, 2023.)

Film je predstavio Davor Šarić, pročelnik Odsjeka za kreativne tehnologije Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, a predstavljanje je moderirala izv. prof. dr. sc. Borka Bobovec, upraviteljica Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU.