U srijedu 18. rujna 2024. u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti predstavljena je knjiga Sveci, životinje i legende, autora akademika Željka Cvetnića. Knjigu je objavio Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Velikoj Gorici, a njen sadržaj može se svesti u jednu rečenicu: Svi koji su se nekad pitali zašto pored slika pojedinih svetaca postoje i prikazi nekih životinja, u ovoj će knjizi sigurno naći odgovor.  U knjizi je opisan 41 svetac i njihove veze sa životinjama. Podijeljena je na 10 poglavlja – svetac, sveci i životinje, Sveti Eligije – zaštitnik veterinara, sveci zaštitnici životinja, sveci zaštitnici pčela i pčelara, sveci – ribe i zmije, sveci zaštitnici ptica, sveci – divlje životinje i mitska bića, sveci i domaće životinje te literatura.

Uvodne govore na predstavljanju održali su akademik Dario Vretenar, glavni tajnik HAZU, akademkinja Vida Demarin, tajnica Razreda za medicinske znanosti HAZU i akademik Zvonko Kusić, predsjednik Upravnog odbora Zaklade HAZU, koji su redom istakli autorski plodan rad akademika Željka Cvetnića, veterinara i mikrobiologa, čiji naslovi sve više izlaze izvan uskih okvira same struke. Knjigu su uz autora predstavili recenzenti prof. dr. sc. Marijana Belaj (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), akademik Ratko Cvetnić i prof. dr. sc. Darko Tomašević (Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Sarajevu). U svom je osvrtu prof. dr. sc. Belaj naglasila etnološku dimenziju knjige, osobito prostore pučke pobožnosti kao iznimno vrelo legendi, od kojih neku uđe u religijski kanon, dok se neke nađu na samom rubu blasfemije. “U knjizi iščitavamo suosjećanje i poštovanje svetaca prema svim Božjim stvorenjima, oni o životinjama brinu, njeguju ih, spašavaju, štite i s njima prijateljuju. To potiče ljude da životinjama pristupaju s ljubaznošću, da ih vide kao dio božanskoga reda, pa zato i zaslužuju poštovanje”, kazala je.

Na tu se interpretaciju nadovezao i književnik akademik Ratko Cvetnić spomenuvši određenu “literarnost” samih legendi koje ukazuju na želju puka da pojam svetosti smjesti u ikonografiju svakodnevnog života. Kao teolog i bibličar prof. dr. sc. Tomašević uočio je zanimljivu vezu svetaca i životinja – i jedni i drugi pomažu čovjeku ne očekujući pri tome plaću, zaključivši da nam knjiga poručuje kako se i od jednih i od drugih ima što naučiti – od svetaca kako postati svet, dok se na životinje treba ugledati u njihovoj dobroti, nepokvarenosti, jednostavnosti i bezbrižnosti. “Knjiga je jedinstven spoj vjere i zoologije. Radi se o knjizi kakva nije postojala na hrvatskom govornom području, pa niti u drugim jezicima”, kazao je Tomašević.

Nakon što su recenzenti jednodušno preporučili “Svece, životinje i legende” i kao poticaj za dodatna istraživanja, ali i kao literaturu za intelektualnu razonodu, o nastanku i motivima za pisanje ovoga djela govorio je akademik Željko Cvetnić. Kako je od najranijeg djetinjstva bio okružen i životinjama i pučkom vjerskom likovnošću često se pitao kako su nastajale te veze  između uzvišenosti svetih s jedne strane i prizemnosti životinjskog svijeta, s druge. Ova knjiga – zaključio je – na primjerima četrdesetak svetaca daje one odgovore koje je dokučio kroz svoja istraživanja.

U glazbenom dijelu programa nastupila je violinistica Zagrebačke filharmonije Teodora Sucala Matei, a po završetku promocije nazočni su se zadržali na prigodnom turopoljskom domjenku.

Sveci se u vjerovanju uglavnom prihvaćaju kao model uzoritosti i nasljedovanja, kao Božji zagovornici. Pobožni ih puk katkad prihvaća kao zaštitnike u različitim područjima, u svojim potrebama svecima daje različite uloge, najčešće zaštitnika u pojedinim životnim neprilikama. Tijekom više od dva tisućljeća kršćanstva bilo je mnogo svetaca koji se povezuju sa životinjama, koji su voljeli životinje, spašavali ih, njegovali. S druge strane, mnogim su svecima životinje pomogle. Životinje su vjerni čovjekovi prijatelji, uz njega u svagdašnjem životu. Razlozi su jasni, životinje su s čovjekom iz praktičnih razloga, jer se njima koristio u svakodnevnom radu. Isto tako, može se uočiti da se domaće životinje pojavljuju kao pratnja kod više desetaka svetaca, a najčešće su to konj, magarac, deva, krava, bik, vol, ovca, janje, svinja, pas, guska, goluba i pčele. Često u Svetom pismu, prilikom prispodobe životinje, služe simbolički i putem njih se šalju etičke i moralne poruke.

Dolaskom u crkvu uvijek se na oltarima susrećemo sa svecima, a nerijetko se uz njih nalaze i životinje. Sveci nam rijetko odaju svoja imena, no prema njihovu prikazu, predmetima ili životinjama koje ih prate, zainteresirani promatrač može ustanoviti njihov identitet, naslutiti povijest njihova života i djelovanja. Proučavamo li njihove životopise naći ćemo različite karaktere: ljude od djela, velikih misli, borbene naravi i tihe patnike, sanjare. Nitko nije savršen, jer se ni ne traži savršenstvo, već težnja prema njemu, što za nas predstavlja primjer i poticaj. Uvijek je glavni cilj svakoga sveca učiniti dobro čovjeku, oni nas štite, oslobađaju i liječe, uvijek su na našoj strani. Vole prirodu i životinje, nikad ne onečišćuju ni ljude ni prostor oko njih. Sveci nas zovu da budemo dobri jedni drugima, da se pomirimo, da oprostimo.

U knjizi su opisani sveci koji potječu iz okružja Rimokatoličke Crkve, a mnogi su od njih mučenici iz početaka kršćanstva i prije crkvenog raskola (1054.). Gotovo je nemoguće navesti ili opisati sve svece koji su imali bilo kakav dodir sa životinjama. Životinje su bile njihova, pratnja, pomoć ili znak. Bilo je potrebno mnogo truda da se izaberu oni, najvažniji, najzanimljiviji ili najpoznatiji sveci, a lako nije bilo pronaći ni različite životinje koje ih prate i opisati ih prema vrstama.