U HAZU okrugli stol Cijena hrane „od polja do stola“: ekonomska i/ili špekulativna logika?
Znanstveno vijeće za poljoprivredu i šumarstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organiziralo je u četvrtak 6. ožujka 2025. u Knjižnici HAZU okrugli stol Cijena hrane „od polja do stola“: ekonomska i/ili špekulativna logika?
Na okruglom stolu sudjelovali su akademik Ferdo Bašić, prof. dr. sc. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Zvjezdana Blažić iz Geja savjetovanja, Hrvoje Stojić, glavni ekonomist u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP), te prof. dr. sc. Ljubo Jurčić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koji su se osvrnuli na aktualne teme vezane uz cijene poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na svjetskom tržištu te kako to utječe na stanje u Hrvatskoj.
“Kod nas prosječan trošak za jedno kućanstvo mjesečno iznosi oko 24 posto, a najsiromašniji slojevi troše i do 40 posto svojih primanja na hranu. U ljeto 2021. cijene su počele značajno rasti. To je postcovid razdoblje i tada se, nakon recesije, radilo na monetarnim politikama. Htjelo se što prije potaknuti gospodarstvo. Velike ekonomije poput Kine i Indije jako su radile na povećanju poljoprivredne proizvodnje te je tu došlo do snažnog povećanja cijena. Imali smo najveću stopu rasta na početku rata u Ukrajini. To je trajalo nekoliko mjeseci. U tom trenutku cijene su bile najviše na tridesetogodišnjoj razini otkad se mjeri indeks cijena hrane FAO”, kazala je Zvjezdana Blažić. Po njenim riječima, godinu dana nakon početka rata u Ukrajini i prošle godine cijene su se počele lagano stabilizirati. Ipak, lani je opet došlo do rasta, posebno krajem godine. Ove godine se očekuje da će se nestabilnost zadržati s oscilacijama na temelju ponude, potražnje i makroekonomskih politika. Ključni faktori koji utječu na cijene poljoprivrednih sirovina su inflacija i valutni tečajevi, što su makroekonomski pokazatelji. Zatim dolazi do viših cijena nafte i plina, a samim time i transporta. Otprije spomenuti geopolitički faktori, poput rata u Ukrajini i nametanja visokih carina, što američki predsjednik Donald Trump svakodnevno najavljuje, također ne mogu biti izuzeti iz jednadžbe. “Ono što je sigurno je da imamo jako nesigurno vrijeme. SAD, s obzirom na njihovu snažnu moć, može biti pobjednik trgovinskog rata. Sva predviđanja kažu da će u prva tri mjeseca imati negativan gospodarski rast. Hoće li se to ostvariti, vidjet ćemo. Sve skupa ne pokazuje veliki optimizam i kakvi će biti konačni rezultati tih carina. Europski indeks potrošačkih cijena počeo je stagnirati i kretao se oko 2,5 posto, a u Hrvatskoj je rastao iz mjeseca u mjesec. U kolovozu smo imali 2,5 posto, da bi se to pretvorilo u četiri. U prosincu smo imali inflaciju od preko pet posto što se tiče hrane”, rekla je Zvjezdana Blažić.
Ljubo Jurčić je kazao da na isplativost proizvodnje utječu prirodni uvjeti, infrastruktura, obrazovanje, tehnologija, istraživanje i razvoj, međunarodno okruženje, fiskalna i monetarna politika. Pojasnio je da su hrvatska monetarna politika, uspostavljena krajem 1993., i fiskalna politika, uspostavljena 2002., mnoge proizvodnje učinile u tržišnim uvjetima neisplativima, a prije svega proizvodnju hrane. To je rezultiralo većim troškovima proizvodnje od cijena na tržištu, odnosno uvozni proizvodi su postali jeftiniji od domaćih.
“Ako je primjerice cijena mlijeka u Europi, prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, bila pola eura po litri, što je oko 3,7 kuna, a troškovi proizvodnje su u Hrvatskoj bili pet kuna, onda se to ne isplati proizvoditi. Ali to nije vidljivo samo u poljoprivredi, nego u svim industrijskim granama. I zato su naša poduzeća većinom išla u likvidaciju, a poljoprivreda je stagnirala ali preživljavala tako što je država dio razlike, između troškova proizvodnje i europske cijena, davala kroz subvencije. Znači, temeljno je napravljena greška koja se kasnije nije ispravila i danas ju je sve teže ispraviti”, rekao je Jurčić napominjući kako ne vidi znanje u hrvatskoj politici da tu grešku može ispraviti. Kazao je i da postoje strateški proizvodi, koji se bez obzira na cijene i tržište moraju proizvoditi u dovoljnim količinama u vlastitoj zemlji. “To su hrana, energija, osnovni lijekovi i malo municije. Ni te strateške ciljeve nismo pratili. Važno je da progledamo i okrenemo se prema sebi te povećamo poljoprivrednu proizvodnju”, poručio je Jurčić.
Hrvoje Stojić je objasnio da su dionici u hrvatskoj trgovini hranom i dobavljači na prvom mjestu sa 85,6 posto od ukupnog primitka dionika od 2018. do 2022. Osvrnuo se i na plaće u Hrvatskoj, a one su rasle u zadnjih nekoliko godina i istaknuo je da je Hrvatska u zadnje dvije godine najviše povećavala masu plaća iz proračuna među svim članicama Europske unije. Taj postotak bio je dva posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). “Da nema kupovne moći, ne bi bilo ni inflacije. Ljudi ne bi bili spremni financirati ovaj rast cijena. U Hrvatskoj postoji dio građana koji ne sudjeluju u snažnom rastu. To su ugrožene skupine poput umirovljenika, i to ne svih, do onih koji rade u određenim djelatnostima u kojima nije došlo do povećanja plaća”, kazao je Stojić.
Ivo Grgić je istaknuo da je poljoprivreda posljednjih desetljeća pod jakim utjecajem prirodnih, ali i neekonomskih čimbenika. Hrana je bila, a sve je i više strateško pitanje, često izložena špekulativnim aktivnostima multinacionalnih kompanija – i država. Stanovništvo je posebno osjetljivo na tržne poremećaje kod poljoprivredno prehrambenih proizvoda koji se češće pokazuju u velikim porastima maloprodajnih cijena, a manje u nestašicama.
“Hrvatska je malo proizvodno ali i tržno područje u europskim okvirima, te u uvjetima otvorenog tržišta često pod utjecajem promjena iz većih država. U posljednje vrijeme bilježimo značajan porast maloprodajnih cijena hrane što posebno ugrožava one s manjim primicima. Istodobno su zamjetne značajne razlike s državama okruženja te su povećani izdaci kućanstva bili povod aktivnostima kupaca, ali i države. Država treba voditi računa kako povećati domaću proizvodnju – i hvaliti se povećanjem količina, a ne povećanjem vrijednosti proizvodnje. Najskuplja hrana na policama je ona koje nema”, zaključio je Grgić.
Životopis: IVO GRGIĆ, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet
Ivo Grgić, je redoviti profesor u trajnom zvanju na Agronomskim fakultetu u Zagrebu u Zavodu za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj. Voditelj je i suradnik na mnogim znanstvenim, stručnim, razvojnim i drugim projektima. Sudjeluje na okruglim stolovima, panelima i drugim stručnim i popularnim događanjima vezanim za problematiku poljoprivrede i ruralnog prostora. Voditelj je ili suradnik na mnogim razvojnim i strateškim dokumentima lokalne i državne razine, ali i na razini poduzeća. Tridesetak godina sudjeluje u raznim povjerenstvima u izradi strateških dokumenata za poljoprivredu Republike Hrvatske, od zakona do pravilnika. Česti je gost hrvatskih i regionalnih tiskanih i elektronski medija, gdje komentira pojave vezane za poljoprivredu i ruralni prostor kao što su proizvodnja, resursi, cijene, vanjskotrgovinska razmjena, demografske promjene i slično. Član je, utemeljitelj i u dva mandata predsjednik Hrvatskog agroekonomskog društva. Redoviti je član Internacionalne akademije nauka i umjetnosti u Bosni i Hercegovi, redoviti član Akademije poljoprivrednih znanosti Hrvatske, Pročelnik je sekcije za gospodarska pitanja HAZU. Član je Matice Hrvatske, HKD Napredak te Udruge Hrvata BiH Prsten gdje je upravitelj zaklade PRSTEN. Od lipnja 2022. do svibnja 2024. bio je posebni savjetnik ministrice poljoprivrede u Vladi Republike Hrvatske.
Uvod u temu
Sažetak: Posljednjih desetljeća poljoprivreda je pod jakim utjecajem prirodnih ali i neekonomskih čimbenika. Hrana je bila, a sve je i više strateško pitanje često izložena špekulativnih aktivnostima multinacionalnih kompanija ali i država. Stanovništvo je posebno osjetljivo na tržne poremećaje kod poljoprivredno prehrambenih proizvoda koji se češće pokazuju u velikim porastima maloprodajnih cijena, a manje u nestašicama. Hrvatska je malo proizvodno ali i tržno područje u europskim okvirima, te u uvjetima otvorenog tržišta je često pod utjecajem promjena iz većih država. U posljednje vrijeme bilježimo značajan porast maloprodajnih cijena hrane što posebno ugrožava one s manjim primicima. Istodobno su zamjetne značajne razlike s državama okruženja te su povećani izdaci kućanstva bili povod aktivnostima kupaca ali i države. Gdje su uzroci takvih tendencija i kako se ponašati? Je li put stabilizacije tržišta u većoj domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji, u bojkotima na strani potražnje i plafoniranju cijena od strane države? Ili su porast cijena posljedica loših politika javne uprave, od politike plaća do skupe države?
ILI? I ŠTO ČINITI SADA ALI JOŠ VIŠE U BUDUĆNOSTI?
Životopis: ZVJEZDANA BLAŽIĆ, dipl.iur. konzultantica za poljoprivredno prehrambenu industriju
Zvjezdana Blažić već deset godina obavlja savjetničke poslove u agribusiness sektoru, nakon dugogodišnjeg rada u privatnom i javnom sektoru vezanom uz poljoprivredu I prehrambenu industriju. Kao sektorski ekspert sudjelovala u mnogobrojnim složenim međunarodnim i nacionalnim projektima kao npr. u timu PWC i EIB u Projektu Ex ante analize uvođenja financijskih instrumenata u poljoprivredi RH kao dio Programa ruralnog razvoja. Za FAO je sudjelovala u timu EBRD i Wageningen Instituta Nizozemska na projektu unapređenje sektora voća i povrća u RH, u timu KPMG u Analizi lanca vrijednosti proizvodnje mlijeka u RH. Izrađuje i mnogobrojne sektorske analize. Usluge savjetovanja pruža za inozemne i domaće klijente.
Od 2012 -2014 je bila pomoćnica ministra poljoprivrede – odgovorna za Upravu poljoprivrede i prehrambene industrije Ministarstva poljoprivrede RH u vrijeme pristupanja EU, s potrebom prilagodbe cijelog Sektora novih uvjetima poslovanja na EU tržištu, te vodila uvođenje novog modela Izravnih potpora u okviru Zajedničke poljoprivredne politike EU za razdoblje 2014. – 2020. Izrađivala je analize utjecaja pristupanja Hrvatske EU na poljoprivredno prehrambeni sektor, analize konkurentnosti pojedinih sektora poljoprivrede te prehrambene industrije.
Prije rada u Ministarstvu poljoprivrede djelovala je na vodećim pozicijama u prehrambenoj industriji. U konditorskoj industriji “KRAŠ” bila je zaposlena od 1986. do 2005. godine, gdje je radila na visokostručnim poslovima – od pripravnice do predsjednice Uprave društva. Od 2006. do 2011. godine bila je članica i predsjednica uprave najvećeg hrvatskog proizvođača pića BADEL 1862 d.d., gdje je provela sveobuhvatni proces vlasničkog, financijskog, organizacijskog i poslovnog restrukturiranja poslovanja u kriznim uvjetima. Sudjeluje u radu mnogobrojnih međunarodnih i domaćih konferencija kao predavač, učesnik okruglih stolova gdje prezentira hrvatske prakse te predlaže rješenja u pojedinim područjima iz agribusiness sektora.
Naslov: Tendencije cijena poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na svjetskom tržištu i njihov utjecaj na stanje u Hrvatskoj
Sažetak: Cijene poljoprivredno prehrambenih proizvoda naročito poljoprivrednih sirovina, ali i hrane i pića su pod snažnim utjecajem globalnih faktora, uključujući troškove energije, transporta i klimatske promjene. Nakon zatvaranja svih tokova robe u doba korona krize te kontinuirana geopolitička nestabilnost i poremećaji u opskrbnim lancima dovode do snažne volativnosti na tržištima koje uzrokuju nakon snažnog rasta zadnjih mjeseci fluktuaciju u cijenama poljoprivrednih roba. FAO indeks cijena hrane, referentna vrijednost svjetskih cijena prehrambenih roba, pokazuje da se trend cijena pojedinih roba mijenja na mjesečnoj osnovi. Razlozi su vezani uz vremenske prilike u pojedinim proizvodnim bazenima, rezultatima proizvodnje i visini zaliha. Tu su i donošenja odluka monetarnih vlasti, burze stalno prate odluke FEDa i ECBa te drugih centralnih banaka o visini referentnih kamatnih stopa. Na cijene utječu i kretanja potrošnje naročito na velikim tržištima koji mogu snažno utjecati na potražnju za pojedinim robama. Vrijednost dolara, tečaj eura, Sporazum sa zemljama Južne Amerike poljoprivrednim velesilama kao što su Brazil i Argentina sa ogromnim obradivim površinama i stokom, bescarinski uvoz iz Ukrajine snažno utječu na cijena na svim EU tržištu pa tako i našem. U tako nesigurnim uvjetima veliki trgovci na svjetskim robnim burzama špekuliraju te snažno utječu na kretanje posebno svih roba.
Životopis: HRVOJE STOJIĆ, glavni ekonomist HUP-a
Hrvoje Stojić je glavni ekonomist u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) od prosinca 2022. godine fokusiran na politike konkurentnosti, reforme uvjeta poslovanja, poslovnu klimu te energetske i ICT politike. Prethodno je proveo više od 20 godina u financijskoj industriji makroekonomskim istraživanjima, analizama ekonomskih politika, sektorskim istraživanjima kao i u korporativnim financijama. Tijekom svoje karijere bio je odgovoran za makro strategiju u obveznom mirovinskom fondu PBZ Croatia Osiguranje i vodio ekonomska istraživanja u Addiko grupi (bivša Hypo Alpe-Adria-Bank). U svom angažmanu u Addiko banci, osnovao je i etablirao jedan od najpoznatijih timova istraživačkih analitičara u Hrvatskoj odnosno Jugoistočnoj Europi. Obnašao je i dužnost predsjednika Kluba glavnih ekonomista pri Hrvatskoj udruzi banaka, kao delegata na Chief Economist grupi Europske
bankarske federacije (2017.-2018.), te glavnog urednika Bijele Knjige Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj (2026.-2017.). Dobitnik je više nagrada Focus Economics za preciznost makroekonomskih prognoza za Hrvatsku, Sloveniju i Srbiju u periodu od 2014. do 2022. FocusEconomics ga je također rangirao među tri najuspješnija prognozera valutnog para EURUSD te najboljeg prognozera bilance plaćanja euro područja u 2021. i 2022.
Naslov: Glavni uzročnici inflacije u Hrvatskoj, posebno utjecaj izdataka za prehranu?
Sažetak: Zakon o poljoprivrednom zemljištu (ZPZ) limitiranjem maksimalno obradive površine potiče usitnjavanje zemljišta, što je u direktnoj koliziji s ciljevima NPOO-a. Većim prehrambenim tvrtkama, koje su u europskim razmjerima male, vrlo je ograničena mogućnost korištenja EU sredstava za poboljšanje konkurentnosti. Sustav bodovanja na natječajima za zakup zemljišta dodjelom 20 bodova (20% ukupnih bodova) subjektima s prebivalištem u JLS (Jedinice lokalne samouprave) koja dodjeljuje zemljište diskriminira pravne osobe koje mogu imati prebivalište samo u jednom mjestu i ne mogu ga mijenjati. Dodatno, sustav bodova ne pravi razliku između proizvođača koji imaju pet zaposlenih i petsto zaposlenih. To predstavlja udar na poljoprivrednu proizvodnju, investicije, zaposlenost i opstojnost svih proizvođača, neovisno o veličini. U cilju rasta konkurentnosti poljoprivredno-prerađivačke industrije, izrazito je važno povezati potrebe sveukupne industrije sa ZPZ-om i stvoriti povoljan okvir u kojem će ta industrija biti zainteresirana za razvoj poljoprivredne proizvodnje – kako sama tako i kroz kooperante. Nelogično je očekivati da će prehrambena industrija nabavljati domaće sirovine ako su skupe zbog rastućih rizika po domaće proizvođače u pogledu kontinuiteta proizvodnje, a koje stvaraju i potiču ZPZ te netransparentni nameti poput visokih komunalnih naknada i doprinosa na poljoprivredne staklenike. Poljoprivredna proizvodnja je pred početak rata bila na ekvivalentnim razinama od oko 4 milijarde eura sa tehnološki znatno manje usavršenim strojevima i metodama proizvodnje, dok je ona danas ispod EUR 2 milijarde. Samo zbog ZPZ-a proizvodnja bi mogla pasti blizu EUR 1,3 milijarde ili 30% predratnog outputa
Životopis: LJUBO JURČIĆ, Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet
Professor emeritus predavao je ili još uvijek predaje više predmeta na diplomskim i doktorskim studijima na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i drugim fakultetima, između ostalih: Osnove ekonomije, Mikroekonomsku analizu, Nacionalno računovodstvo, Makroekonomiju, Međunarodnu ekonomiju, Povijest ekonomske misli, Makroekonomski menadžment, Determinante nacionalne konkurentnosti Globalno poslovno okruženje, Ekonomika EU i globalno tržište, Gospodarsku diplomaciju i dr. Objavio je više od sto znanstvenih i stručnih radova iz područja ekonomske politike, međunarodne ekonomije, političke ekonomije, ekonomske analize, energetike i poslovne ekonomije. Iz istih područja drži redovito predavanja na domaćim i međunarodnim konferencijama. Član je uredništva nekoliko međunarodnih znanstvenih časopisa. U početku radnog vijeka, uz rad na Fakultetu, paralelno je deset godina radio u društvenom proizvodnom poduzeću, a zatim deset godina vodio svoja poduzeća. Bio je član većeg broja nadzornih odbora i državnih savjetničkih tijela.
Bio je predsjednik je Hrvatskog društva ekonomista od 2006. do 2023. godine. Bio je ministar hrvatskog gospodarstva od 2002. do 2003. godine i dva mandata saborski zastupnik. Objavio je u koautorstvu tri knjige: Kina na Balkanu, Međunarodna trgovina kroz povijest i Priručnik iz Međunarodne ekonomije. Dobitnik je prvih pet godišnjih nagrada za Ekonomskog analitičara godine „Gorazd Nikić“ , Privrednog vjesnika po izboru poduzetnika.
Naslov: Državni intervencionizam kod maloprodajnih cijena: potreba ili pokušaj iz nemoći? Primjer hrane!
Sažetak: Proizvodnja se povećava kad je isplativa. Isplativost proizvodnje je rezultat ekonomske politike i ekonomskog sustava koji trebaju osigurati tu isplativost u „slobodnim“ tržišnim uvjetima. Proizvodnju nužnih strateških proizvoda koje se u dovoljnim količinama ne mogu osigurati u tržišnim uvjetima, država treba subvencionirati. Na isplativost proizvodnje utječu: prirodni uvjeti, infrastruktura, obrazovanje, tehnologija, istraživanje i razvoj, međunarodno okruženje, fiskalna i monetarna politika, …. Itd. Monetarna (tečajna, kamatna i kreditna politika) uspostavljena krajem 1993. godine i Fiskalna politika, uspostavljena 2002. godine učinili su mnoge proizvodnje, u tržišnim uvjetima, neisplativim u Hrvatskoj, prije svega proizvodnju hrane. Te politike su rezultirale većim troškovima proizvodnje od cijena na tržištu, odnosno uvozni proizvodi su postali jeftiniji od domaćih. Državne subvencije nisu bile dovoljne da pokriju te razlike između „tržišne“ cijene i troškova proizvodnje.