U ponedjeljak 17. veljače 2025. u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti održana je promocija knjige doc. dr. sc. Magdalene Getaldić Povijest zbirki sadrenih odljeva antičke skulpture Gliptoteke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u europskom kontekstu. Riječ je o dvojezičnoj publikaciji u izdanju Gliptoteke HAZU koja predstavlja prvi monografski prikaz zbirki sadrenih odljeva u Hrvatskoj, nudeći detaljan uvid u povijesni razvoj, važnost i ulogu odljeva u povijesti skulpture – od antike do danas. Kroz interdisciplinarno istraživanje i komparativnu analizu u odnosu na najpoznatije europske zbirke, u knjizi se sagledava značaj sadrenih odljeva i njihova uloga u razumijevanju antičke skulpture. Također, ističe se važnost Gliptoteke u očuvanju i predstavljanju odljeva kao dijela kulturne baštine. Kroz bogato ilustriran katalog koji obuhvaća arheološku i umjetničku skulpturu, po prvi put se objedinjuje građa i sustavno se prikazuju i identificiraju europske radionice iz kojih potječu odljevi te lokaliteti izvornika. Na 394 stranice, knjiga donosi 217 fotografija, nudeći iscrpnu dokumentaciju i analizu koja pozicionira Gliptoteku HAZU kao ključnu ustanovu specijaliziranu za sadrene odljeve i skulpturu.

Snimka promocije

„Ovakve monumentalne publikacije dokaz su kulture na hrvatskom tlu uvijek u posvemašnjem zagrljaju najboljih tradicija zapadne civilizacije“, kazao je predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt, istaknuvši da odljevi antičke skulpture nisu samo reprodukcija prošlosti, nego i trag vremena kad su kultura i umjetnost bili most između naroda i civilizacija, a sadreni modeli didaktična sredstva na kojima su stasale generacije umjetnika, znanstvenika i kulturnjaka. „Odljevi nam pružaju uvid u razvoj umjetnosti i svjedočanstvo su njene evolucije, a Gliptoteka HAZU koja čuva ovu vrijednu građu omogućuje nam da razumijemo kulturne fenomene koji su oblikovali naš svijet. U tijeku važan projekt obnove koji će omogućiti revitalizaciju cijelog sklopa Gliptoteke smještenog u bivšoj tvornici kože, ali i revalorizaciju pohranjene građe i baštine te naglašavanje uloge naše Akademije kao čuvara tih vrijednosti. Omogućit će i novu suvremenu prezentaciju zbirki u skladu s najnovijim muzeološkim praksama“, rekao je akademik Neidhardt.

O obnovi kompleksa Glioptoteke oštećenog u potresima 2020. opširnije je govorio tajnik Razreda za likovne umjetnosti HAZU akademik Mladen Obad Šćitaroci koji je iznio podatke da se radi o najvećem od pet Akademijinih muzeja i galerija koji sadrži oko 12.000 predmeta smještenih u četiri zgrade ukupne površine 11.000 kvadratnih metara zatvorenog prostora. Najavio je da će svi prostori Gliptoteke nakon obnove biti funkcionalno poboljšani, tehnološki osuvremenjeni, s primjerenim mikroklimatskim uvjetima, sa suvremenim instalacijskim sustavima, multimedijskom opremom, dizalima te s čak 400 novih prozora. Istaknuo je da se odmah nakon potresa počelo promišljati novu muzeološku koncepciju Akademijinih muzeja koji nakon obnove ne bi trebali biti s napunjenim i nedostupnim čuvaonicama, a istodobno s malim brojem izloženih predmeta u dvoranama.

„Obnova Gliptoteke podrazumijeva i osuvremenjivanje čuvanja i obrade muzejske građe, kao i proširenje aktivnosti zaposlenika bez čije kreativnosti i energije obnovljena zgrada i njena građa neće doći do izražaja. Posebno u razdoblju nakon potresa zaposlenici su pokazali da žive Gliptoteku i strpljivo stvaraju pretpostavke za oživotvorenje svega dobroga što se godinama željelo i sanjalo, a ova knjiga pokazuje da smo na dobrom i ostvarivom putu“, rekao je akademik Obad Šćitaroci.

Upraviteljica Gliptoteke HAZU Andrea Šimunić kazala je da ova knjiga otvara vrata za bolje razumijevanje uloge i značaja Gliptoteke na europskoj i nacionalnoj razini te ju smješta u širi društveni kontekst. O tome je opširnije govorio prof. dr. sc. Dino Milinović, koji se prisjetio perioda od prije gotovo pola stoljeća kad je Gliptoteka bila zaboravljeno mjesto. „Bili smo djeca avangarde koja je uvijek težila za novim i koja nije imala strpljenja i simpatija za ono što je Gliptoteka sadržavala, a to su kopije. Kopija je bila prognana iz povijesti umjetnosti 20. stoljeća, no došlo je do zaokreta i muzeji počinju obnavljati svoje zbirke sadrenih odljev i ovakvi muzeji diljem Europe doživljavaju svoj revival. Razlog je to što bez antike nema zasada europske civilizacije. Ona je u korijenu našeg humanizma koji je oblikovao Europu. Na antičkim remek-djelima gradimo estetiku europske umjetnosti. To je i razlog zašto nastaju gips-muzeji u Europi 19. stoljeća. To su stvari za koje osjećamo da bez njih ne možemo. Taj osjećaj polako prerasta u spoznaju da nam je Gliptoteka potrebna, da opet trebamo zaviriti u skladište remek-djela koja su oblikovala našu civilizaciju. Zato je važno da Gliptoteka bude obnovljena i posjećena, da zaživi kao mjesto gdje će dolaziti ne samo studenti, nego i djeca, i zato treba promovirati ideju Gliptoteke na tragu najboljih zasada 19. stoljeća i ambicija naših velikana Josipa Jurja Strossmayera i Izidora Kršnjavoga“, kazao je Milinović.

Prof. dr. sc. Jasna Jeličić Radonić govorila je o pojedinim odljevima iz zbirki sadrenih odljeva antičke skulpture Gliptoteke, među kojima su djela s Partenona u Ateni, portreti Perikla, kipovi grčkih kipara klasičnog i helenističkog doba, kao i odljevi skulptura iz rimskih provincija Dalmacije i Panonije, posebno iz Salone gdje su nađene kopije grčkih kipara izrađene u mramoru ili vapnencu što je dokaz postojanja klesarskih radionica na našem tlu. Podsjetila je da su mnoga originalna djela u izgubljena pa za njih znamo zahvaljujući upravo replikama nastalima upotrebom sadrenih odljeva.

Magdalena Getaldić kazala je da su sadreni odljevi možda nepopularna i nespecifična tema, ali da su bili ključni u globalizaciji znanja o antičkoj umjetnosti, posebno na prostorima Europe i Amerike gdje tih spomenika nije bilo. Podsjetila je da su u antičkom Rimu zbog fascinacije grčkom umjetnošću nastajale brojne kopije skulptura, a zahvaljujući tome i umjetničke škole koje su školovale umjetnike. Pojasnila je da je gips kao jeftin i lako dostupan materijal bio idealan kao likovni predložak kojim su se skulpture masovno reproducirale u istim formama i omjerima, poput poznatog Augustovog spomenika. U renesansi su gipsani odljevi bili potvrda klasičnog znanja i prestiža njihovih vlasnika, a u 19. stoljeću smatrani su utjelovljenjem originala. Podsjetila je da je sakupljanje sadrenih odljeva antičke skulpture u Hrvatskoj inicirao 1892. Izidor Kršnjavi, koji nabavom antičkih sadrenih odljeva osniva prvi muzej gipsanih odljeva u Hrvatskoj (Gipsmuseum), a njegovu ideju u proširenom smislu nastavlja Antun Bauer osnivanjem Gipsoteke grada Zagreba 1937. koja 1950. postaje dio Akademije pod nazivom Gliptoteka.

Doc. dr. sc. Magdalena Getaldić voditeljica je zbirki sadrenih odljeva u Gliptoteci, gdje se aktivno bavi znanstvenom obradom i popularizacijom zbirki, te je autorica ili koautorica niza izložbi vezanih uz zbirke odljeva. Diplomirala je povijest, povijest umjetnosti te muzeologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a akademski stupanj doktora znanosti iz područja humanističkih znanosti stekla je 2021. na Sveučilištu u Zadru. Od 2009. radi u Gliptoteci HAZU, gdje je stekla viša zvanja u muzejskoj struci kao viši muzejski dokumentarist i kustos, te znanstvena suradnica i docentica. Povijest i provenijencija sadrenih odljeva u Hrvatskoj trajno su područje njenog znanstvenog interesa, čime se bavi kroz brojne znanstvene i stručne radove objavljene u domaćim i međunarodnim publikacijama. Radovi obuhvaćaju teme poput antičke i srednjovjekovne skulpture te fenomen gipsoteka.