Znanstveno vijeće za zaštitu prirode i okoliša organiziralo je okrugli stol Znanstvena osnova za implementaciju ključnih strategija Europskoga zelenog plana u vodno zakonodavstvo Republike Hrvatske u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u utorak 12. studenoga 2024.
Uvodničari u okrugli stol bili su dr.sc. Snježana Herceg Romanić s Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, izv.prof.dr.sc. Mario Šiljeg sa Sveučilišta Sjever, dr.sc. Siniša Širac iz Hrvatskih voda i izv.prof.dr.sc. Dražen Vouk s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Moderator predavanja bio je prof.dr.sc. Zoran Nakić, pročelnik Sekcije za vode.

U okviru Europskoga zelenog plana, ključnoga strateškog razvojnog dokumenta Europske unije (EU) kojim se želi osigurati klimatski neutralno, čisto i kružno gospodarstvo do 2050. godine, usvojen je akcijski plan kojim se nastoji potaknuti učinkovito iskorištavanje prirodnih resursa, očuvanje i obnova biološke raznolikosti te smanjenje onečišćenja svih sastavnica okoliša, naročito voda. Aktivnosti Europske komisije, u kontekstu provedbe Europskoga zelenog plana radi postizanja cilja „nulte stope onečišćenja za netoksični okoliš“, odnose se, između ostalih, na predlaganje novih, kao i izmjene i dopune postojećih EU vodnih direktiva. Ex-post evaluacija i procjena prikladnosti postojećega zakonodavstva i praksi u državama članicama EU, provedena tijekom 2019. godine, ukazala je na: neadekvatnu integraciju ciljeva vezanih uz vodu u relevantne politike; neadekvatna ulaganja država članica EU u projekte i programe vodnoga gospodarstva te neadekvatnu provedbu istih. S tim u vezi, Europska komisija (EK) je u listopadu 2022. godine predstavila prijedlog direktive o izmjeni Okvirne direktive o vodama, Direktive o podzemnim vodama i Direktive o standardima kvalitete okoliša, kojom se nastoji, između ostaloga, poboljšati učinkovitost zaštite ekosustava i ljudskog zdravlja od rizika povezanih s nepovoljnim učincima raznih onečišćivala okoliša, naročito postojanih organskih onečišćivala, na vodni okoliš, a u pripremi su i prijedlozi EK o izmjenama i dopunama postojećih zakonskih rješenja o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda, o ponovnoj uporabi vode, otpadnom mulju i dr. U kontekstu očekivanih promjena u europskom vodnom zakonodavstvu, otvaraju se brojna pitanja o ključnim izazovima Republike Hrvatske u narednom razdoblju, a naročito o: učinkovitosti i primjenjivosti sustava monitoringa voda; potrebi revizije postojećega pristupa za određivanje standarda kakvoće voda i vodnoga okoliša; metodama analize prioritetnih onečišćivala okoliša, naročito postojanih organskih onečišćivala; primjeni integralnoga pristupa upravljanju otpadnim vodama na slivnom području; potrebi integriranja održivoga pristupa i otpornosti na klimatske promjene u planiranje i provedbu vodnih projekata; primjeni odgovarajućih metoda za tretiranje, odlaganje i korištenje otpadnoga mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda; financijskim implikacijama provedbe novih zakonskih rješenja i dr. Cilj okruglog stola bio je dati odgovor na ova i slična pitanja te ponuditi moguća i održiva rješenja za budućnost. Okrugli stol je zamišljen kao panel diskusija na kojoj će se ova tema razmatrati interdisciplinarno, a uvod u temu dali su renomirani znanstvenici i stručnjaci Sveučilišta u Zagrebu, Instituta za vode Josip Juraj Strossmayer i Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada.

Životopisi

Snježana Herceg Romanić je doktorica znanosti/znanstvena savjetnica u trajnom zvanju, zaposlena na Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI) u Zagrebu. Akademski stupanj doktora znanosti iz znanstvenog područja prirodnih znanosti/znanstveno polje kemija stekla je 2004. godine, obranivši doktorski rad na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na temi iz analitičke kemije. Od 1995. godine zaposlena je u Jedinici za biokemiju i organsku analitičku kemiju IMI-ija, gdje od 2015. do 2023. godine obnaša dužnost Predstojnice Jedinice. Tijekom reorganizacije rada IMI-ja 2023. godine, formiran je Zavod za higijenu okoliša u kojem sada radi. U razdoblju 2014.-2018. obnaša dužnost Predsjednice Znanstvenog vijeća IMI-ija. Istraživanje dr.sc. Snježane Herceg Romanić je usmjereno na proučavanje distribucije, bioakumulacije i transformacije postojanih organskih zagađivala (engl. Persistent Organic Pollutants, POPs) reguliranih Stockholmskom konvencijom u različitim okolišnim matricama te u ljudima (humano mlijeko i placenta). Provela je istraživanje kopnenog dijela okoliša, a novija istraživanja usmjerena su morskom okolišu Sredozemlja, ljudskom mlijeku  primjenom metoda umjetne inteligencije, te započela istraživanje slatkovodnog dijela okoliša. Uspostavila je dugogodišnju znanstvenu suradnju znanstvenih institucija Hrvatske (IMI Zagreb i Sveučilište u Zadru) i Srbije (Institut za fiziku i Kemijski fakultet Sveučilišta u Beogradu) koja se ogleda kroz zajedničke projekte, publikacije, kvalifikacijske radove i poslijedoktorska usavršavanja. Vodila je četiri znanstvenoistraživačka projekta, te surađivala u provedbi sedam znanstvenoistraživačkih projekta i triju stručnih projekata. Trenutno je voditeljica jednog i suradnica drugog znanstvenoistraživačkog projekta. Do danas je objavila više od 95 znanstvenih radova u znanstvenim časopisima i zbornicima radova s međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Sudjelovala je kao član radne skupine za praćenje i ispunjavanje obveza iz Drugoga nacionalnog plana za provedbu Stokholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima, i trenutno sudjeluje član radne skupine za praćenje Trećeg nacionalnog plana za provedbu Stokholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima.

Mario Šiljeg je izvanredni profesor na Odjelu za graditeljstvo Sveučilišta Sjever. Diplomirao je 2000. godine na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu i stekao zvanje diplomiranog inženjera kemijske tehnologije. Od 2000. radi kao znanstveni novak na Zavodu za analitičku kemiju istog fakulteta. 2003. godine postaje stipendist slovenskog Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta te se znanstveno usavršava na Kemijskom institutu u Ljubljani. 2006. obranio je magistarski rad pod nazivom “Vezanje metalnih kompleksa na prirodni zeolit”, a 2008. godine je doktorirao kemiju obranivši disertaciju pod nazivom “Sorpcija arsena iz podzemnih voda na modificirani prirodni zeolit”. Rezultati njegovog znanstvenog rada prikazani su u više desetaka znanstvenih radova objavljenih u aktualnim tematskim časopisima, autorskoj knjizi te poglavljima u knjizi. Aktivno je sudjelovao na velikom broju međunarodnih konferencija. Godine 2005. započeo je karijeru u sektoru vodnog gospodarstva, u Vodotehnici d.d. gdje je proveo šest godina kao voditelj projekta u odjelu inženjeringa gdje se primarno bavio tehnologijama pripreme vode za ljudsku potrošnju. Godine 2011. imenovan je ravnateljem Agencije za zaštitu okoliša, a znanstvenu karijeru nastavlja u Energetskom institutu Hrvoje Požar u Odjelu za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost kao stariji istraživač. Nakon izbora na nastavno radno mjesto docenta na Geotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, nastavio je svoja istraživanja u području inženjerstva okoliša, primarno pročišćavanja industrijskih otpadnih voda i pripreme vode za ljudsku potrošnju te gospodarenja otpadom. Godine 2012. imenovan je članom Odbora za zaštitu okoliša i prirode u Hrvatskom saboru, gdje je sudjelovao u praćenju provedbe politika u postupcima donošenja zakona i drugih propisa u sektoru politike zaštite okoliša. 2016. godine imenovan je zamjenikom ministra zaštite okoliša i prirode u Vladi Republike Hrvatske, a obnašao je i dužnosti državnog tajnika u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike te u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. Od 2017. godine obnaša dužnosti predsjednika Upravnog odbora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Upravnog vijeća Parka prirode Biokovo te Upravnog vijeća Centra za regionalne aktivnosti Programa prioritetnih akcija. U kolovozu 2023. godine imenovan je ravnateljem Instituta za vode „Josip Juraj Strossmayer“.

Siniša Širac je viši koordinator u sektoru za projekte sufinancirane sredstvima EU u Hrvatskim vodama. Magisterij iz područja prirodoslovnih znanosti, znanstvenog polje kemije, obranio je 1995. godine, a doktorat iz istog područja i polja obranio je 1997. godine na temi iz anorganske kemije. Od 1989. godine do 1998. godine radio je u Institutu “Ruđer Bošković“ u Centralnom analitičkom servisu, Laboratoriju za procese taloženja, Zavodu za materijale, Laboratoriju za kemiju kompleksnih spojeva. Od 1998. godine radi u Hrvatskim vodama kao voditelj Glavnog vodnogospodarskog laboratorija čiji je i osnivač, u Sektoru za zaštitu voda i mora od zagađivanja, zamjenik generalnog direktora Hrvatskih voda, odlukom Vlade RH odgovoran za EU projekte, direktor razvitka, zamjenik direktora razvitka i voditelj sektora za projekte sufinancirane EU sredstvima. Na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu, Sveučilište u Zagrebu, od 2008. godine održava nastavu iz kolegija diplomskog studija Pročišćavanje otpadnih voda u nastavnom zvanju docent. Tijekom 1994. godine usavršavao se na Max-Planck-Institut für Festkörperforschung, Stuttgart, Deutschland, a 1998. godine Japan International Cooperation Agency / National Environmental Training Institute, Tokyo, Japan. Diplomatsku akademiju Ministarstva vanjskih poslova završava 1999. godine. Područje znanstvenog rada je: analitička kemija, fizikalna kemija, anorganska sinteza, pročišćavanje otpadnih voda, monitoring i zaštita voda, upravljanje vodama. Do danas je objavio više od 80 znanstvenih i stručnih radova u znanstvenih časopisima i zbornicima radova s međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova te bio voditelj diplomskih i MBA završnih radova. Kao predstavnik RH sudjelovao je u radu stručnih komisija UN-a u Genevi i New Yorku i učestvovao na više svjetskih konferencija o vodama. Sudjelovao je (kao direktor, kao odgovorna osoba, kao voditelj), u realizaciji projekata IBRD-Inland waters, 305 projekata komunalne infrastrukture, EU projekata-aglomeracija. Bio je i član radne skupine RH za pregovore sa EU-područje okoliš i voditelj stručnog tima za pregovore sa EU-područje voda, voditelj i koordinator stručnih timova za izradu strategije upravljanja vodama, planskih i zakonskih dokumenata. Od 2016. godine do 2020. godine bio je u Hrvatskom saboru član Saborskog odbora za zaštitu okoliša i prirode. Višegodišnji je član Hrvatskog društva za zaštitu voda, Velikog vijeća i Upravnog odbora. Nositelj je više desetaka priznanja i zahvalnica lokalne samouprave i Povelja počasnom građaninu. Odlikovan je Spomenicom domovinskog rata.

Dražen Vouk je izvanredni profesor na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (GF). Doktorat iz područja tehničkih znanosti, znanstvenoga polja Građevinarstvo, obranio je 2009. godine na temi iz udravstvene hidrotehnike i okolišnog inženjerstva. Od 2003. godine do danas izv.prof. Vouk radi u Zavodu za hidrotehniku GF-a. Nositelj je jednog kolegija na prijediplomskom studiju na GF-u te četiri kolegija na diplomskom studiju „Hidrotehnika“ GF-a. Nositelj je dva kolegija na doktorskom studiju „Građevinarstvo“ GF-a. Voditelj je poslijediplomskog specijalističkog studija „Upravljanje vodnim gubitcima” GF-a, na kojem je i nositelj tri kolegija. Suradnik je na jednom kolegiju na poslijediplomskom specijalističkom studiju „Požarno inženjerstvo” GF-a. U periodu 2014. do 2018. godine obavljao je funkciju ECTS koordinatora na GF-u. Od 2014. godine do danas je u funkciji voditelja diplomskog studija na Zavodu za hidrotehniku na GF-u. Od 2018. godine do danas je u funkciji predsjednika Odbora za stručno usavršavanje na GF-u. Od 2020. godine do danas je u funkciji pročelnika katedre za zdravstvenu hidrotehniku i okolišno inženjerstvo na Zavodu za hidrotehniku na GF-u. Tijekom 2009. godine usavršavao se u Austriji, iz područja pročišćavanja otpadnih voda. Tijekom 2017. godine usavršavao se u Mađarskoj, iz područja modeliranja dinamičkih procesa pročišćavanja otpadnih voda s aktivnim muljem. Znanstveni i stručni rad izv.prof. Vouka posvećen je: problematici odvodnje, pročišćavanja i dispozicije otpadnih voda, uključivo i zbrinjavanje muljeva s uređaja za pročišćavanje; modeliranju kakvoće vode u tijelima površinskih voda (vodotocima i morima); modeliranju dinamičkih hidrauličko-pogonskih stanja tečenja u vodoopskrbnim sustavima, uključivo i vodne gubitke) i sustavima odvodnje otpadnih voda; problematici kontrole erozije i taloženja na slivnim površinama prilikom različitih aktivnosti vezanih uz građevinarstvo. Do danas je objavio više od 100 znanstvenih radova u znanstvenim časopisima i zbornicima radova s međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Sudjelovao je kao voditelj u realizaciji dva znanstvena kompetitivna istraživačka projekta, te kao suradnik u jednom INTERREG projektu. Trenutno kao suradnik sudjeluje u jednom znanstvenom istraživačkom projektu HORIZON. Sudjelovao je u izradi preko 200 stručnih projekata, studija, ekspertiza i recenzija projektne i studijske dokumentacije iz područja zdravstvene hidrotehnike i okolišnog inženjerstva, a koje obuhvaća problematiku vodoopskrbe s vodnim gubitcima, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, zbrinjavanja muljeva, izrade studija o utjecaju na okoliš, elaborata zaštite okoliša, akcijskih planova i dr. Od 2018. godine, član je Nacionalnog povjerenstva za smanjenje vodnih gubitaka pri Hrvatskim vodama. Od 2022. godine do danas konzultant je Svjetske banke za područje upravljanja vodnim gubitcima. Od 2006. godine aktivni je član Hrvatskog društva za zaštitu voda, u kojem je od 2019. do 2024. godine bio potpredsjednik, a od 2024. godine je na funkciji predsjednika istog društva. od 2009. godine član je međunarodne organizacije IWA (International Water Association), a od 2016. godine član je Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom.