Znanstveno vijeće za zaštitu prirode i okoliša Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizirao je u utorak 11. lipnja 2024. okrugli stol na temu Sadašnjost i budućnost rijeke i doline Rječine. Cilj je bio pomoći upoznavanju i osvješćivanju šire javnost o važnosti očuvanja rijeke i doline Rječine u što prirodnijem stanju. Moderator skupa bio je akademik Mladen Juračić. Uvodna izlaganja održali su Josip Rubinić, Ivana Šarić, Nenad Buzjak, Ivana Buj, Mišel Jelić, Roman Ozimec, Irma Popović Dujmović. Skup je pozdravila Gabrijela Šestani, prof. biol., načelnica Sektora za prirodu Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

Uvodničari:

Josip Rubinić i Ivana Šarić: Vodni resursi u slivu Rječine

Nenad Buzjak: Geomorfološke i geoekološke crtice o krajobrazu Rječine – geografski pogled

Ivana Buj: Što živi svijet Rječine govori o njenom ekološkom stanju?

Mišel Jelić i Roman Ozimec: Kartiranje rasprostranjenosti i monitoring ugroženog bjelonogog raka (Austropotamobius pallipes) u Rječini

Irma Popović Dujmović: Vratimo Rječinu prirodi i ljudima

Pozdravni govor: gospođa Gabrijela Šestani, prof. biol., načelnica Sektora za prirodu Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja

Moderator: akademik Mladen Juračić

Svrha i cilj okruglog stola:

Potrebno je očuvanje rijeke Rječine, krške ljepotice, u što je moguće prirodnijem stanju, naravno uzimajući u obzir i da je voda Rječine važan resurs za vodoopskrbu šireg kvarnerskog područja. Cilj okruglog stola je predstaviti biološke, geomorfološke, hidrološke i druge posebnosti tog područja i ukazati na estetsku i društvenu važnost ovog prostora. Isto tako preporučiti izradu interdisciplinarne studije i nastavak istraživanja na temelju kojih bi se pristupilo zaštiti i održivom upravljanju rijekom i cijelim područjem. Okrugli stol bi trebao pomoći upoznavanju i osvješćivanju šire javnost o važnosti očuvanja rijeke i doline Rječine u što prirodnijem stanju.

Zaključci Okruglog stola Sadašnjost i budućnost rijeke i doline Rječine

1. Dolina Rječine je prostor iznimne krajobrazne vrijednosti kao rezultat njene georaznolikosti, bioraznolikosti i djelovanja čovjeka koji je potrebno interdisciplinarno istražiti te donijeti odgovarajuću strategiju njegovog održivog korištenja, zaštite i praćenja stanja kako bi se izbjegli i ublažili pritisci i prijetnje, kako od antropogenog djelovanja, tako i od prirodnih uzroka u eri klimatskih promjena. Vodotok Rječine (Ričina) je vodni resurs iznimnog prirodnog i vodnogospodarskog značenja koju je u kontekstu prisutnih povećanih antropogenih pritisaka i klimatskih promjena te njima izazvanih prirodnih prijetnji nužno primjereno očuvati i zaštititi u sklopu cijele doline. Zbog karaktera njenog krškog sliva, koji se podzemnim vodama prihranjuje s velikog područja (a koji uključuje i JZ Sloveniju), potrebno je poticati i međunarodnu suradnju temeljenu na mehanizmima koje omogućuje Europska unija.

2. Energetsko korištenje voda i vodoopskrba u velikoj su mjeri izmijenili prirodan režim otjecanja pri čemu je dolazilo do periodičnog presušivanja, ali ne i do dugotrajnog presušivanja velikih dijelova njenog toka, kao što se to sada događa nizvodno od brane Valići. Stoga je nužno definiranje i osiguravanje ekološki prihvatljivog protoka na svim dionicama njenog toka.
3. Hidrotehnički radovi na preostalim prirodnim dionicama toka Rječine dovode do degradacije krajobraznih vrijednosti, zatim uništavanja staništa autohtonih i zaštićenih vrsta (bjelonogi rak Austropotamobius pallipes i dunavska pastrva Salmo labrax), a ujedno i pogoršavaju hidrodinamske značajke protjecanja te opće hidromorfološko stanje korita i riparijske zone. Svakako bi trebalo pristupiti zaštiti i revitalizaciji dijelova toka Rječine prema principima rješenja temeljenih na prirodi (nature based solutions).
4. Uređenje bujičnih tokova nužno je provoditi na krajobrazno i ekološko prihvatljiv način, ne samo zahvatima u koritima nego i  protuerozijskim radovima u slivu. Treba istaknuti potrebu rješavanja problema bujice Duboki jarak u koju su probijanjem vododjelnice prevedene vode s područja Studene, pa je zbog dodatnih količina vode i njihove energije došlo do iznimnog oštećenja korita i znatno povećane fluvijalne erozije.
5. Potrebno je  napraviti i dodatna istraživanja i nizvodno od brane Valići zbog zaštite nativnih pastrvskih populacija koje su nađene u dubokim virovima u kanjonu Rječine, te im osigurati stanišne uvjete za njihovo trajno očuvanje. Također je potrebno provesti aktivnosti usmjerene uklanjanju stranih vrsta riba i sprječavanju njihova širenja, kako bi negativni utjecaji na nativne populacije bili smanjeni.
6. Nužno je osigurati primjerena rješenja izgradnje i sanacije sustava odvodnje otpadnih i oborinskih voda, kako se u buduće ne bi onečišćivale vode Rječine.
7. Nužno je suzbiti nelegalnu gradnju i druge štetne aktivnosti u poplavnom području Rječine a zaštitne mjere od poplava prilagoditi prirodnim značajkama toka Rječine.
8. Potrebno je spriječiti degradaciju staništa i faune Rječine nizvodno od brane Valići koji nastaju periodičkim (približno svakih 10 godina) potpunim pražnjenjem akumulacije kroz temeljni ispust koje dovodi do uništavanja staništa pronosom i zatrpavanjem nagomilanim sedimentom s dna akumulacije.
9. U cilju zaštite doline Rječine, same Rječine i njenih pritoka te podzemnih voda koje ih prihranjuju, nužno je intenzivirati interdisciplinarna istraživanja koja se bave njenim krajobraznim i geoznanstvenim vrijednostima, vrijednostima voda i živog svijeta u slivu Rječine, morfologijom njenog prirodnog toka i utjecajima izvedenih zahvata na obilježja toka Rječine.
10. Kako bi se objektivno sagledalo postojeće stanje, vrijednosti ali i probleme i pritiske u današnje doba kao i u budućnosti u uvjetima intenziviranja klimatskih promjena, kao i mogućnosti za valorizaciju krajobraznih vrijednosti i vrijednosti vodnih resursa Rječine i njenog živog svijeta, nužno je, kao polaznu osnovu, napraviti dokument koji bi analizirao sve navedeno, planirana rješenja, mogućnosti i ograničenja, te usmjerilo buduće planove i aktivnosti na očuvanje i valorizaciju njenih vrijednosti.
11. U cilju senzibiliziranja javnosti za izazove održivog korištenja, zaštite i promicanja vrijednosti doline Rječine preporučujemo izradu plana i programa edukativnih aktivnosti koje bi obuhvaćale školsku mladež i studentsku populaciju (kroz predavanja radionice, tematske terenske nastave) te odraslu populaciju kroz sustav cjeloživotnog učenja na cjelokupnom slijevnom području Rječine.

Sažeci i biografije uvodničara

Josip Rubinić i Ivana Šarić: Vodni resursi u slivu Rječine
U predavanju će biti prikazane osnovne značajke protjecanja i stanja voda duž toka Rječine, promjene vodnog režima koje su uvjetovane korištenjem voda za potrebe energetike i vodoopskrbe te potrebi osiguranja ekološki prihvatljivog protoka za zaštitu njenog ekosustava. Osvrnut će se i na pritoke Rječine – prije svega najznačajniju Sušicu koja drenira vode sa glavnine Grobničkog polja, kao i bujične pritoke među kojima je Duboki jarak kojim su u sliv Rječine prebačene vode s područja Studene i uvjetuju pojačanu eroziju. Dat će se procjena utjecaja klimatskih promjena na vodni sustav Rječine te prodiskutirati okolišni uvjeti i ograničenja vezana uz neka planirana buduća rješenja korištenja voda.
Dr. sc. Josip Rubinić (GEO-5, Rovinj) je hidrolog koji se cijeli radni vijek bavi vodama u kršu – isprva u domeni hidrologije a kasnije I upravljanja vodama u organizacijama vodnog gospodarstva u Rijeci i Labinu, nakon toga na Građevinskom fakultetu u Rijeci gdje je uz nastavu više kolegija vezanih uz vode sudjeluje i vodi veći broju projekata, te danas u GEO-5 iz Rovinja gdje se ponajviše bavi vodoistražnim radovima, hidrološkim istraživanjima, razmatranjima utjecaja klimatskih promjena na vodne sustave i projektima mjerama zaštite, prilagodbe i revitalizacije vodnih sustava.
Ivana Šarić, dipl. ing. biologije – ekologije (PMF, Zagreb) je biologinja s oko 20 godina iskustva u području zaštite okoliša i prirode, kao stručna suradnica i voditeljica izrade studija utjecaja na okoliš i glavnih ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu kako na projektnoj tako i na strateškoj razini, u domeni raznih sektora, uključujući vodno gospodarstvo. Trenutno je vlasnica obrta (IVANA ŠARIĆ, obrt za stručne, savjetodavne i ostale usluge) u kojem djeluje kao samostalna konzultantica za pitanja zaštite okoliša i prirode. Između ostalog, kao vanjski stručnjak u sklopu tehničke pomoći Europskoj komisiji za integriranje okolišnih pitanja u razvojne programe međunarodne suradnje te okolišni stručnjak u raznim projektima koji se bave istraživanjima i planiranju vodnogospodarskih rješenja.

Nenad Buzjak: Geomorfološke i geoekološke crtice o krajobrazu Rječine – geografski pogled
Iako se u današnjem vrednovanju prostora, s aspekta njegove raznolikosti i usluga ekosustava, kao glavni parametar najčešće koristi samo biološka raznolikost, neupitna je uloga georaznolikosti čije značajke i usluge, uz atmosferu i hidrosferu, osiguravaju opstojnost čovjeka i biološku raznolikost. To je posebno značajno u trenutnoj eri pojačane nesigurnosti i izazova povezanih s klimatskim promjenama. Tu je i krajobrazna raznolikost koja nije funkcija samo prirodnih procesa, nego uključuje i čovjeka s njegovim djelovanjem u prostoru koje može ugroziti ili ojačati otpornost ekosustava. Georaznolikost doline Rječine je rezultat geoloških datosti, te
geomorfoloških i pedoloških procesa kojima su formirani reljef i tla kao osnovice ekosustava i krajobraza te opstanka čovjeka u njemu. S obzirom na prostornu izmjenu stijena različitog sastava i propusnosti dolinu Rječine, kao zaokruženu krajobraznu cjelinu, odlikuje iznimna geomorfološka raznolikost detektirana brojnim tipovima reljefa: fluvijalnim, fluviodenudacijskim te glaciofluvijalnim akumulacijskim reljefom, zatim krškim i fluviokrškim te antropogenim reljefom. Obavljeno preliminarno geomorfološko istraživanje trebalo bi nadopuniti hidromorfološkim podacima temeljenim na iskustvima lokalnog stanovništva te kontinuiranim znanstvenim istraživanja dinamičnog fluvijalnog okoliša. Naglasak treba biti na istraživanjima korita, doline i njene riparijske zone te pojasa izraženih antropogenih utjecaja. U pojedinim segmentima čovjekovo djelovanje je bitno izmijenilo uvjete što je vidljivo u odvijanju geomorfoloških procesa. Geoekološkom analizom prostora utvrđeno je da dolinu Rječine odlikuje iznimna krajobrazna raznolikost koja je rezultat abiotičkih, biotičkih i antropogenih čimbenika detektiranih krajobraznim indikatorima poput tipova zemljišnog pokrova i načina korištenja zemljišta. Rezultati istraživanja su pokazali značajne razlike razine antropogenog pritiska, posebice između sjevernih i južnih dijelova doline. Uočene su klase zemljišnog pokrova koje su zastupljene u većoj mjeri te imaju i naglašeniju ulogu u funkcioniranju cjelokupnog krajobraza i pripadajućih ekosustava. Konačni cilj mora biti multidisciplinarno detektiranje izazova i nalaženja odgovarajućih rješenja.

Prof. dr. sc. Nenad Buzjak (Sveučilište u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek, Zagreb) bavi se pitanjima zaštite okoliša i prirode te temama iz geomorfologije, geoekologije i speleologije. Bio je voditelj i istraživač na više projekata povezanih s riječnim okolišima poput hidromorfoloških studija tekućica i stajaćica Hrvatske, zatim geomorfoloških i geoekoloških studija npr. rijeka Zrmanje, Rječine, Plitvičkih jezera, Kupčine te Crne Mlake.

Ivana Buj: Što živi svijet Rječine govori o njenom ekološkom stanju?
Važnost Rječine za očuvanje iznimne bioraznolikosti, kako tijekom milijuna godina evolucijske povijesti, tako i danas, uvelike premašuje njenu duljinu. Rječina, s mozaikom raznolikih staništa u svom koritu, ali i oko njega, predstavlja dom nizu biljnih i životinjskih vrsta, od podvodnih mahovina i algi do okolnih šumski područja, od riba i rakova u samoj rijeci pa do ptica i šišmiša koji su uz Rječinu vezani barem dijelom svog životnog ciklusa. Sve te vrste, od kojih su mnoge ugrožene na nacionalnoj i globalnoj razini te zaštićene hrvatskim zakonima i europskim direktivama, prilagođene su upravo prirodnim staništima Rječine. Nažalost, zbog niza antropogenih utjecaja, opstanak te iznimno vrijedne i jedinstvene bioraznolikosti doveden je u pitanje. Promjene obala i korita čine stanište manje povoljnim ili posve nepovoljnim za nativne vrste, dok pregrade u vodotoku dovode do dijeljenja i izolacije populacije te sprječavaju njihove prirodne migracije. Onečišćenje različitim organskim i anorganskim spojevima također dovodi do pogoršanja kvalitete staništa, tako da se najprije s takvih mjesta povlače osjetljive vrste, a zatim se smanjuju populacije i ostalih nativnih vrsta. Nažalost, uz sve navedeno, unesene su i strane vrste riba,
kojima upravo takvi promijenjeni uvjeti odgovaraju, a one dodatno negativno djeluju na nativne vrste. Sve navedeno očituje se u promjeni prirodnih biocenoza te, posljedično, u pogoršanju ekološkog stanja vodotoka, što je već primijećeno na nekim lokalitetima na Rječini. Promjena navedenog trenda, poduzimanje aktivnosti kojima će se obnoviti prirodno stanje staništa te osigurati vijabilnost populacija, ne samo da će pridonijeti ostvarivanju ciljeva europskih direktiva i strategija, već, što je i puno važnije, će osigurati opstanak jedinstvene bioraznolikosti Rječine i okolnih područja.

Izv. prof. dr. sc. Ivana Buj (Sveučilište u Zagrebu, PMF, Biološki odsjek, Zagreb), završila je studij ekologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a na istoj je instituciji i doktorirala. Zaštita prirode okosnica je njenog znanstvenog, stručnog i nastavnog djelovanja te se aktivno bavi zaštitom vodenih ekosustava u Hrvatskoj, očuvanjem jedinstvene bioraznolikosti vezane uz te ekosustave te primjenom europskih direktiva. U fokusu njenog rada posebno se nalaze ribe, te je izrađivala klasifikacijske sustave za procjenu ekološkog stanja/potencijala svih tipova hrvatskih vodotoka na temelju riba, bila predsjednica Europskog ihtiološkog društva te vodila više od 20 projekata istraživanja i očuvanja pojedinih populacija i vrsta riba.

Mišel Jelić i Roman Ozimec: Kartiranje rasprostranjenosti i monitoring ugroženog bjelonogog raka (Austropotamobius pallipes) u Rječini
Bjelonogi rak [Austropotamobius pallipes (Lereboullet, 1838)] je slatkovodni deseteronožni raki i ciljna vrsta za Natura 2000 područje HR2000658 Rječina. Bjelonogi rak predstavlja jednu od glavnih indikatorskih vrsta beskralježnjaka u vodenim staništima. Za njegovo očuvanje na području Rječine iznimno je važno očuvati postojeća prirodna riječna staništa te provoditi redovite monitoring vrste. Terensko istraživanje tijekom 2022. godine obuhvatilo je populaciju vrste u cijelom toku Rječine i u njenoj desnoj pritoci Duboki jarak. Najveći istraživački napor je usmjeren na dio Rječine koji je zaštićen u okviru europske ekološke mreže Natura. Utvrdili smo se da Rječina ima iznimno brojnu populaciju bjelonogog raka, možda najbrojniju populaciju ove vrste u Hrvatskoj! Usprkos brojnim pritiscima i prijetnjama, populacija bjelonogog raka se uspijeva održati u ovoj jedinstvenoj rijeci. Svakako je potreban multidisciplinaran pristup u budućim planovima upravljanja rijekom Rječinom kako bi se utvrdile najbolje mjere očuvanja za bjelonogog raka. Brojnost populacije i filogenetski položaj bjelonogih rakova iz rijeke Rječine, te izoliranost područja, čini područje Rječine iznimno vrijednim područjem ekološke mreže za očuvanje ciljne vrste A. pallipes.

Dr. sc. Mišel Jelić (Prirodoslovni odjel Gradskog muzeja Varaždin) osnovno i gimnazijsko školovanje završio je u Donjem Miholjcu. Diplomirao je na studiju biologije na PMF-u u Zagrebu 2007. g. Kao znanstveni novak – asistent zaposlio se u Zoologijskom zavodu 2009. g a doktorirao je 2014. godine s temom „Filogenija i filogeografija bjelonogog raka (Austropotamobius pallipes kompleks) u rijekama jadranskog slijeva“. Kao poslijedoktorand radio je na Zoologijskom zavodu do 2019. godine. Od 2019. do sada radi kao kustos na Prirodoslovnom odjelu Gradskog muzeja Varaždin. Područje njegova znanstvena interesa je filogenija i filogeografija slatkovodnih rakova, kukaca, pijavica, riba i vodozemaca kao i njihova integrativna
taksonomija i sistematika. Objavio je 38 znanstvenih radova, brojnih stručnih priručnika i studija i znanstveno-popularnih publikacija.

Irma Popović Dujmović: Vratimo Rječinu prirodi i ljudima
Rijeka Rječina se susreće s brojnim izazovima, naime od povijesno vrlo bitnog vodotoka za razvoj grada Rijeke, po kojoj je grad i dobio ime, do današnje prekomjerno iskorištene krške rijeke izuzetne biološke i krajobrazne raznolikosti.
Rječina se koristi u vodoopskrbi, proizvodnji struje, odvodnji otpadnih voda, a stanje se dodatno otežava mjerama obrane od poplava, koje reguliraju tok, kanaliziraju ga i dovode u neprirodno i ranjivo stanje, osobito sada s obzirom na posljedice klimatskih promjena. Kao posljedica toga dešava se oduzimanje rijeke ljudima, te se pojavljuje građanska incijativa „Spasimo Ričinu“. Zbog očigledne i dugogodišnje devastacije rijeke, te konačno planova daljnjeg korištenja rijeke u proizvodnji struje, pojavio se građanski otpor koji je rezultirao umrežavanjem i povezivanjem znanja i ideja kako pomoći Rječini.
Sve to na 18 km toka. Usprkos svemu, rijeka i dalje ima prirodne dijelove – dubljake/jazove u kojima preživljava živi svijet u periodima s manjkom vode.
Zbog svega toka rijeka Rječina bi bila idealna kao primjer restauracije staništa, tj. obnove stanja rijeke, uklanjanjem vodnih stepenica i barijera, obaloutvrda, primjenom rješenja temeljenih na prirodi za obranu od poplava, suša i pročišćavanje voda, a u nekom srednjeročnom planu treba se razmišljati i o stavljanju HE Rijeka van uporabe zbog svoje neučinkovitosti te velikih ekoloških problema koje uzrokuje nizvodno neispuštanje ekološko prihvatljivog protoka. Sve te mjere bi povećale otpornost rijeke Rječine na klimatske izazove, te pomogle u ublažavanju posljedica istih.
Republika Hrvatska jednako kao i sve države članice EU treba razmjerno doprinijeti postizanju ciljeva Strategije biološke raznolikosti 2030. – restauracija 25.000 km rijeka tako da postanu rijeke slobodnog toka. Rječina svakako, uz malo dobre volje, može biti jedna od njih.

Irma Popović Dujmović je direktorica programa slatkih voda za Hrvatsku u međunarodnoj organizaciji za zaštitu prirode The Nature Conservancy (TNC). Ima preko 20 godina iskustva rada u nevladinom sektoru na području politike zaštite okoliša i prirode, zagovaranja, edukacije te promocije različitih tema kao što su održivo upravljanje vodama, očuvanje rijeka, sudjelovanje javnosti, očuvanje slatkovodnih vrsta i staništa te integrirano upravljanje riječnim slivovima. Završila je studij biologij/ekologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon fakulteta počela je raditi u Zelenoj akciji, gdje je započela s radom na slatkim vodama kao voditeljica programa, nastavlja s tim poslom u WWF Adrija kao regionalna službenica, te je trenutno zadužena u TNC-ju za područje Hrvatske. Od kraja 2022. razvija program djelovanja TNC-a na slatkim vodama. U fokusu su joj rijeke Mrežnica, Tounjčica, Korana, Zrmanja, Gacka te Rječina.