Pridružujemo se manifestaciji Noć knjige 2021., s temom “Ljekovita moć knjige“, predstavljanjem faksimilnih reprodukcija ljekaruša, rukopisnih zbirki recepata za izradu lijekova i uputa za primjenu u liječenju bolesti ljudi i životinja. Pretiske prate i znanstvene publikacije o tim spomenicima hrvatske pismenosti i etnomedicine iz fonda Knjižnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Riječ je o knjigama koje se bave prvim pisanim hrvatskim medicinskim tekstovima, zdravstveno-prosvjetiteljsko uloge, namijenjenima širim slojevima društva. Osim recepata, ljekaruše često sadrže različite prehrambene, higijenske i ostale praktične savjete za domaćinstvo, a empirijsko znanje je u najstarijim zapisima povezano s magijskim poimanjem liječenja bolesti, što upućuje na ostatke mističnog i religioznog perioda povijesti medicine. Nekima je poznato mjesto i vrijeme nastanka, a u rjeđim slučajevima i autor (sakupljač ili prepisivač rukopisa), pa se po tim odrednicama i nazivaju (primjerice Ljekaruša fra Mirka Šestića, Karlobaške ljekaruše). Prema mjestu nastanka dijele se na primorsko-dalmatinske ikavskog i ijekavskog govora, hrvatsko-zagorske i slavonsko-bosanske.

Najstarije hrvatske glagoljske ljekaruše nastale su u Senjskoj biskupiji i potječu iz 14. i 15. stoljeća, a velik broj sačuvanih rukopisa datira iz 17. i 18. stoljeća. Pisani su na različitim pismima: latinici, gotici, ćirilici i bosančici te na različitim jezicima: latinskom, njemačkom, talijanskom i hrvatskom. Transliteracijom i priređivanjem za tisak te objavom faksimila dan je vrijedan doprinos povijesnom shvaćanju razvoja liječenja te primjene biljnih, životinjskih i mineralnih lijekova.

Središnje mjesto izložbe zauzimaju izdanja Odsjeka za povijest medicinskih znanosti Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU i etnografski članci o hrvatskoj tradicijskoj kulturi iz Zbornika za narodni život i običaje, Akademijinog etnološkog časopisa, pokrenutog 1896. godine. Raznovrsne teme članaka i knjiga na ovoj izložbi posjetiteljima pružaju uvid u ovaj još uvijek nepotpuno istražen segment hrvatske kulturne baštine i dragocjen izvor za proučavanje pisane kulture, filologije, medicine, antropologije i etnologije.