Znanstveno vijeće za istraživanje odnosa hrvatske i europskog jugoistoka u povijesnoj perspektivi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organiziralo je u srijedu 27. listopada 2021. u vijećnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu predavanje Hrvatski levantinci u osmanskom Istanbulu koje je održao dr. sc. Vjeran Kursar.

U ranom novom vijeku najbrojniji hrvatski imigranti u prijestolnici Osmanskog Carstva, Istanbulu, bili su Dubrovčani. Kao prijateljska i vazalna država, Dubrovačka Republika i njeni državljani uživali su široke privilegije koje su poticale doseljavanje u Osmansko Carstvo, te posebice u Istanbul kao najveći ekonomski centar carstva. Uz trgovinu, Dubrovčani su igrali važnu ulogu i za katolicizam u Osmanskom Carstvu, bilo kroz diplomatsku podršku, ili pak i osobno kao visoko rangirani katolički dostojanstvenici u Istanbulu. Dubrovački diplomati su djelovali ne samo kao predstavnici istanbulske zajednice Dubrovčana, nego ponekad i kao predstavnici zajednice lokalnih katolika.

U „dugom 19. stoljeću” većina hrvatskih imigranata u Istanbulu pripadala je radništvu. Rjeđe, pojedini imigranti su poduzetnici ili obnašaju važne dužnosti u projektima koji su igrali važnu ulogu u transferu tehnologije u Osmansko Carstvo, istakavši se u poljima kao što su rudarstvo, brodarstvo, željeznica, duhanska industrija, tiskarstvo i kartografija. Pritom je njihova aktivnost nerijetko prelazila uže tehničke okvire i postajala je važna za društveni i kulturni život Istanbula uopće, te posebice za Levantince, društvenu zajednicu zapadnoeuropskog porijekla u koju su se iseljeni Hrvati ubrzo po dolasku asimilirali. S promjenom općih prilika po završetku Prvog svjetskog rata i nakon stvaranja nacionalne turske države, Republike Turske, promijenio se i položaj stranih imigranata, uključujući i Hrvate. Izgubivši privilegije i ekstrateritorijalni status, oni od 1920-ih i 1930-ih godina počinju napuštati Istanbul, koji od kozmopolitske metropole s vremenom postaje jednonacionalni turski grad.