Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti obraća se javnosti izjavom u povodu inicijative Chicago Monuments Project vezane uz revidiranje društveno-političkog aspekta čikaških javnih spomenika, među kojima je i spomenik Indijancima (Indijanac s kopljem i Indijanac s lukom) akademskog kipara te redovitog i počasnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Ivana Meštrovića. Spomenuti spomenici od 1928. godine uokviruju s obje strane zapadni ulaz u Grant Park u blizini Avenije Michigan u Chicagu, a postali su predmet javne rasprave i revizije zbog „romantiziranog i reduciranog prikazivanja američkih Indijanaca“.
Sa željom za vođenje otvorene rasprave o ispravnoj kontekstualizaciji i valorizaciji spomenika Indijancima ističemo važnost Meštrovićeve memorizacije američkih Indijanaca prikazane na spomenicima u Chicagu, lišene ideoloških, superiornih i političkih konotacija događaja iz američke povijesti. U donošenju vrijednosnog suda o Meštrovićevim Indijancima, u skladu sa smjernicama inicijative Chicago Monuments Project, spomenik Indijancima mora se promatrati u smislu Meštrovićeva umjetničkog rukopisa i stila te međuratnog monumentalizma i neoklasicizma toga doba. Taj kontinuitet možemo vidjeti na njegovim ratnim spomenicima i spomenicima velikanima na kojima nastoji komemorirati i prenijeti svoju umjetničku ideju: ideja Vidovdanskog hrama, izvedba Spomenika Povijesti Hrvata, Spomenika Grgura Ninskog u Splitu, Spomenika zahvalnosti Francuskoj u Beogradu, Mauzoleja Petra Petrovića Njegoša u Crnoj Gori i dr. U Spomeniku Indijancima Meštrovićev je monumentalizam stiliziran u dodiru sa stilskim značajkama art-decoa. Stanoviti redukcionizam i romantizam figura posljedica je prenošenja i svođenja spomenika na osnovnu poruku – veličanje i odavanje počasti Indijancima i njihovoj važnoj ulozi u američkoj povijesti. Kao potvrdu tome navodimo izvadak iz Meštrovićevih političkih memoara Uspomene na političke ljude i događaje u kojem zaključuje kako „neke figure sasvim iščeznu, a neke ostanu, tako rekuć gole i dobiju natprirodne dimenzije. One onda dobiju općeljudsko značenje, a ne neko specifično, ovoga ili onoga plemena.”[1]
Sagledavši estetske, etičke te kulturno-povijesne vrijednosti spomenika Indijancima, možemo zaključiti kako Meštrovićev spomenik ne svjedoči iznošenju netočnih i/ili ponižavajućih karakteristika američkih Indijanaca niti selektivno i jednostrano predstavlja pogled na određenu dionicu američke povijesti, odnosno ne želi izazvati sukob među skupinama ljudi. Spomenik Indijancima ne svjedoči političku ideologiju, već je u njemu upisan Meštrovićev umjetnički ideal, bez izraženih ideoloških i povijesnih atributa. Kiparsko oblikovanje i njegovo vlastito shvaćanje prikaza Indijanaca nadjačava politički program.
U kontekstu društvenih i političkih promjena koje su u posljednje vrijeme zahvatile Sjedinjene Američke Države otvoren je put prema sagledavanju vrijednosti Meštrovićeva Spomenika Indijancima u Chicagu u raspravi o reviziji povijesnih događaja i istina te ostvarenju društvene i političke jednakosti. U želji za vođenjem otvorenog dijaloga koju je iskazala inicijativa Chicago Monuments Project, u ovoj izjavi navedeni su argumenti koji ukazuju na Meštrovićevu zamišljenu namjenu i značenje Spomenika te ne potvrđuju iskazanu zamjerku o „romantiziranom i reduciranom prikazivanju američkih Indijanaca“. Sukladno tome, konačni zaključak rasprave ne smije biti usmjeren prema micanju ili rušenju Spomenika Indijancima iz prvobitnog ambijenta, već odavanju priznanja i boljem posredovanju recepcije umjetničke vizije Ivana Meštrovića lokalnoj zajednici.
[1] IVAN MEŠTROVIĆ, Uspomene na političke ljude i događaje, (ur.) Pero Budak, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1969., str. 135.