U petak 27. rujna 2024. u Zagrebu je u 90. godini života umro prof. dr. sc. Đuro Deželić, kemičar, medicinski informatičar i diplomat koji je 2016. Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti darovao iznimno vrijedan laboratorijski dnevnik svog oca Mladena Deželića o konzerviranju Bašćanske ploče.
Konzerviranje Bašćanske ploče provedeno je nakon što je ploča 1934. iz Baške dopremljena u Zagreb u Akademijinu palaču, gdje je nakon konzerviranja izložena u atriju. Kamen Bašćanske ploče je nagrizala sol i počela se raspadati te je kemičar Mladen Deželić pronašao metodu kojom se ploča ispirala velikim količinama vode. Tim postupkom, koji je nazvan „liječenjem Bašćanske ploče“, zaustavljeno je njeno daljnje propadanje i omogućena bolja čitljivost teksta, što je Deželić detaljno opisao u Ljetopisu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 1943. u tekstu Baščanska ploča i njeno konzerviranje.
Đuro Deželić rođen je 8. veljače 1935. u Zagrebu. Diplomirao je kemiju 1958. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, a naslov doktora znanosti stekao je 1960. na istom fakultetu. Postdoktorsko usavršavanje u području fizikalne kemije proveo je 1965./66. u SAD na Indiana University u Bloomingtonu Kasnije se usavršavao u području opće informatike i medicinske informatike u Italiji, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Belgiji i Japanu. Znanstvenu i akademsku karijeru počeo je 1958. kao asistent u Zavodu za fizičku kemiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Od 1962. bio je asistent u Odjelu za primijenjenu biokemiju Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a 1963. habilitirao se u zvanje naslovnog docenta na istom fakultetu. Godine 1964. izabran je za docenta, 1970. za izvanrednog profesora, a 1975. za redovitog profesora medicinske informatike na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2000. Sveučilište u Zagrebu izabralo ga je u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predavao je medicinsku informatiku i na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji. Od 1993. do 1996. bio je prvi veleposlanik Republike Hrvatske u Danskoj, Norveškoj i Islandu (sa sjedištem u Kopenhagenu), istodobno akreditiran kod Europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije u Kopenhagenu, te od 1996. do 2000. veleposlanik u Slovačkoj.
Đuro Deželić bio je redoviti član Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja” u Zagrebu od obnavljanja njena kulturnog rada 1990., bio je član njenog Meštarskog zbora i meštar prirodoslovlja od 1990. do 1992., a od 1992. do 1993. bio je veliki meštar Družbe. Jedan od osnivača Družbe bio je njegov djed Velimir Deželić, ujedno utemeljitelj zagrebačke Gradske knjižnice, ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice i književnik, zaslužan za prijenos posmrtnih ostataka Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana iz Bečkog Novog Mjesta u Zagreb 1919. kada su bili izloženi u palači Akademije i zatim pokopani u katedrali. Pradjed Gjuro Stjepan Deželić zaslužan je za organizaciju vatrogasne službe u Hrvatskoj te se smatra ocem hrvatskog vatrogastva.