Na Filozofskom institutu u Teheranu 23. prosinca 2024. predstavljena je knjiga hrvatskog modernog pjesništva od A. G. Matoša do Monike Herceg, sastavljena od uradaka 34 autora, naslovljena stihom Anke Žagar „Napišem šuma, i bude šuma“. Urednik, izbornik i prevoditelj bio je Ebtehaj Navaey, a knjigu je uz ostale predstavio i s hrvatski veleposlanik u Iranu akademik Drago Štambuk. Istaknuo je da je antologija prijelomni trenutak u odnosu pjesništva dviju dalekih, a bliskih zemalja. Akademik Štambuk je u svome govoru, koji se dijelom nastavljao na njegov pogovor iz knjige, navodio podatke o drevnom odnosu dviju zemalja, staroiranskom podrijetlu Hrvata i njihova imena, kao i nazivu ban za vođu ili upravitelja hrvatskom narodnosnom zajednicom. Govorio je i o šahovnici koja potječe iz perzijske uljudbe, o pleteru koji je staroiranski kao i starohrvatski ures na spomenicima kulture, te o Putu sunca Hrvata od perzijske kraljevine Harvatije do jadranske obale, na poziv bizantskoga cara Heraklija kako bi ga obranili od Avara, nakon čega je Hrvatima prepustio zemlju na istočnoj obali Jadrana.

O samoj knjizi govorili su videoporukama Sonja Manojlović i Davor Šalat, dok su Azra Abadžić Navaey na hrvatskom i Farroklagha Navaei u perzijskom prijevodu recitirale probrane pjesme. Akademik Štambuk je sam pročitao svoju pjesmu Zapešće u hrvatskom originalu. U prepunoj dvorani zainteresirana iranska publika snažnim je pljeskom popraćala govornike i recitatore. Bila je to iznimno uspješna promocija hrvatske poezije u Iranu, zvanim zemljom pjesnika, ruža i slavuja, gdje se kao malo gdje pjesništvo citira u svakodnevnom životu i javnim nastupima, te tretira kao svrhunaravni Božji poklon čovjeku i narodu.