News

This page contains information about the activities of the members of the Academy, scientists and their work.

Zaklada HAZU dodijelila Nagradu „Dragutin Tadijanović“ pjesnikinji Katarini Brajdić

Hrvatska pjesnikinja Katarina Brajdić dobitnica je ovogodišnje Nagrade „Dragutin Tadijanović“ koju dodjeljuje Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Nagrada joj je dodijeljena za njenu prvu zbirku pjesama Prečaci koju je 2023. objavila izdavačka kuća Meandar Media. Svečanost dodjele Nagrade bit će 4. studenog u Slavonskom Brodu u Spomen-domu Dragutina Tadijanovića  u sklopu manifestacije Tadijine jeseni na 119. rođendan ovog istaknutog hrvatskog pjesnika i akademika.

Katarina Brajdić rodila se 1982. u Karlovcu. Završila je studij komparativne književnosti i hrvatskog jezika i književnosti. Znanstvene i kritičke tekstove o suvremenoj hrvatskoj poeziji objavljivala je u časopisima Zarez, Quorum, Tema, Književna republika, Vijenac, Fluminensia i Filozofska istraživanja te u radijskoj emisiji Bibliovizor. Pjesme su joj uvrštene u skupnu zbirku Na početku novog kruga (CeKaPe, 2021.). Bila je dugogodišnja članica uredničkog kolegija Festivala europske kratke priče. Trenutno živi i radi u Bruxellesu.

Kako je u obrazloženju dodjele Nagrade „Dragutin Tadijanović“ naveo akademik Krešimir Bagić, Prečaci su kompleksna knjiga koja pregnantno, pitko, povremeno gotovo aforistički, progovara o kompleksnim temama kao što su egzistencija, intima, samoća, potraga za identitetom, jezik kao prostor svekolikog iskustva. Zbirku čini 66 tekstova, pisanih u stihu ili proznom slogu, i raspoređenih u pet cjelina kojih su naslovi:  „Sve si rekla ništa rekla nisi“, „Kamo puste sreće“, „Hoće te rečenica“, „Ni sebi ni svome“ i „Prečaci“. Lirska protagonistica Katarine Brajdić nerijetko poseže za svakidašnjim motivima ili pak ponire u djetinjstvo i obiteljsku genealogiju. Govoreći o svakidašnjim motivima (npr.: radovi na pruzi, putovanja, pijenje kave, čovjek koji nosi staklo, rezanje češnjaka), ona u pravilu kreće od konkretne slike prema nadređenoj temi, pri čemu lirska naracija nerijetko postaje uporište prigodne filozofičnosti. Tako u pjesmi „Radovi na pruzi“ govor o radovima, kašnjenju i čekanju vlaka postaje temelj za uopćavajuće poetske maksime poput „svaki razmak je potreban“ ili „svaka je udaljenost slučajna“. Kada pak lirska protagonistica ponire u djetinjstvo i obiteljsku priču, njezin je govor  intiman i angažiran, izravan i paraboličan. Nižući storije o ženama u obitelji, baki i djedu, ocu, odnosu prema zemlji, smrti, selu, nasilju, ostavinskoj raspravi i sl., ona zapravo prikuplja raznorodne elemente iskustva ne bi li naznačila aporije i izazove identiteta pojedinca (prije svega žene) i kulture kojoj pripada. Spomenuto je iskustvo prezentirano veoma prijemčivo – gorkoslatkim diskursom u kojemu se prepleću ispovjedni ton i distanciranost, detalj i cjelina, diskursom koji povremeno rese uspjeli paradoksi i retoričke piruete.

Zbirka Prečaci može se u cijelosti čitati i kao lirski esej o čudu jezika, u kojemu se rađaju i ozbiljuju subjekt i njegovo iskustvo. Autorica se naime neprestano pita o odnosu jezika i govornika, poeziju zamišlja kao potragu za riječima i rečenicama koje će kreirati događaj i smjestiti govornika u nj, ali i kao ritualno oslanjanje o tuđe rečenice koje će govorniku pomoći da razvije svoju misao. Završna cjelina „Prečaci“, po kojoj je zbirka naslovljena, doista funkcionira kao desetodijelni poetski esej o citatu i citiranju, o odnosima tekstova koji se prepleću, dopunjuju, izazivaju, stalno iznova raspoređuju poznato i nepoznato, recivo i nerecivo. Nedvojbeno je da Katarina Brajdić u jeziku traži prostor slobode, ali i prostor za pobunu i samospoznavanje. O tome na svoj način svjedoče završni stihovi lirske minijature „Samo jezik“: „najradije pišem o riječima/ jer su privremene i jer su svemoguće/ bog mi treba samo u jeziku“.

Iako se radi o pjesničkom prvijencu, Prečaci Katarine Brajdić tematski su zaokružena, stilski dotjerana, aktualna, izrazito komunikativna zbirka, koja otkriva o čemu i kako suvremeni hrvatski pjesnik danas može misliti i govoriti.

Akademik Dragutin Tadijanović (1905. – 2007.) bio je jedan od donatora Zaklade HAZU i prema njegovoj želji od 2008. svake se godine iz posebnog fonda dodjeljuje jedna pjesnička nagrada te stipendije ponajboljim studentima književnosti iz Brodsko-posavske i Ličko-senjske županije.

 

Search