U Selcima na otoku Braču 9. kolovoza 2024. održana je 34. svehrvatska jezično-pjesnička smotra “Croatia rediviva ča-kaj-što” na kojoj je tradicionalni maslinov vijenac dobila akademkinja Sibila Petlevski. Smotra je osnovana 1991. i temeljena je na konceptu trojedne naravi hrvatskoga jezika i ravnopravnosti njegovih dionica – čakavske, kajkavske i štokavske.
Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što, kako ju je sažeto oznakovio i osmislio utemeljitelj smotre hrvatski pjesnik, diplomat i liječnik akademik Drago Štambuk njegovim je promicanjem, prijedlogom i podrškom svih releventnih hrvatskih institucija proglašena 2019. kulturnim dobrom Republike Hrvatske i stavljena na Nacionalnu listu zaštićene nematerijalne baštine, da bi u siječnju 2024. godine postala i preduvjetom Zakona o hrvatskom jeziku, izglasanog velikom većinom u Hrvatskom saboru.
Pozdravivši publiku, goste i pjesnike te otvorivši smotru, akademik Štambuk zapitao se o smislu koncepta Zlatne formule ča-kaj-što, nazvavši je duhovnim suncem koje zrači ponad Zakona o jeziku i jača ga plemenitim nastojanjima pjesnika iz svih triju hrvatskih jezičnih stilizacija, dajući joj tako značaj i primordijalnu izvornost iz koje proizlazi cjelovitost jezika hrvatskoga.
Također, usporedio je Zlatnu formulu sa živodajnom molekulom vode u kojoj veći atom kisika predstavlja štokavski standard, a dva manja atoma vodika – ča i kaj.
Izručio je nazočnima pozdrave predsjednika HAZU akademika Velimira Neidhardta, a načelnik Općine Selca, Ivan Marijančević te Hrvojka Mihanović Salopek, predsjednica Društva hrvatskih književnika, uputili su pozdravne govore naglasivši važnost smotre i njene Zlatne formule ča-kaj-što za hrvatski identitet i uljudbu.
Utemeljitelj akademik Drago Štambuk uvodno je izgovorio amblematičnu pjesmu Vladimira Nazora »Maslina«, a slijedio je nastup Sanje Knežević koja je predstavila poeziju prošlogodišnjeg oliveata akademika Dražena Katunarića čiji stihovi uklesani na 33. mramornoj ploči Zida od poezije glase: »U svakom je času sfinga sfinga/hoću reći život hoću reći nebo/hoću reći tajna«.
Akademik Katunarić započeo je smotru pročitavši nekoliko svojih stihova, a potom su uslijedili su nastupi Acije Alfirević, Drage Štambuka, Ante Žderića, Sande Hržić, Sanje Mošić, Damira Grgurića, Tomislava Marijana Bilosnića, Silvije Buvinić, Sibile Petlevski, Stanka Jerčića i Vlaste Vrandečić Lebarić.
Polovicom smotre pjesnici su se prisjetili svojeg preminulog kolege akademika Luka Paljetka (Katunarić, Vrandečić Lebarić), dok je Štambuk pročitao Paljetkove posljednje stihove na kajkavskom, posvjedočivši tako, naravno i osmotsko prožimanje hrvatskih idioma u osobi velikog hrvatskog pjesnika, nazvavši ga genetskim, i s dodirom zlatnim kralja Mide.
Sanja Knežević, povodom stote godišnjice rođenja domaćeg čakavskog barda Zlatana Jakšića, prvoga na Zidu od poezije, najavila je njegove sabrane pjesme u izdanju Zadarskog sveučilišta, stavivši ga u poetski rang otočanina Ranka Marinkovića, dok je Štambuk pročitao njegove antologijske pjesme »Perinac« i »Ćulak«. Knežević je nazvala Brač otokom pjesnika: Nazora rodom, Ujevića po majci, a Vesnu Parun po svojoj sudbinskoj bračkoj ljubavi.
Utemeljitelj smotre Drago Štambuk proglasio je i ovjenčao u ime prosudbenog vijeća akademkinju Sibilu Petlevski koja je svojom sjajno interpretiranom »Jutarnjom pjesmom« posvećenoj preminulom akademiku Luku Paljetku oduševila nazočne.