Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti odala je počast ocu moderne hrvatske arhitekture Viktoru Kovačiću kojem se 28. srpnja 2024. navršila 150. godišnjica rođenja, a u listopadu će mu se navršiti i stota godišnjica smrti. Viktor Kovačić rođen je u Ločendolu kraj Rogaške Slatine 28. srpnja 1874. a umro u Zagrebu 21. listopada 1924.

Predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt u svojoj izjavi na platformi TikTok je kazao da je Akademiji, posebno njenom Razredu za likovne umjetnosti i Hrvatskom muzeju arhitekture čast odati počast Viktoru Kovačiću kao ocu moderne hrvatske arhitekture. “On nije bio član Akademije, ali  bio je iskonski voditelj svega što se moderno i napredno dogodilo u hrvatskoj arhitekturi. U svom kratkom životu bio je strelovit poput pucnja i blještav, a karakterizirao ga je otklon prema totalnim doktrinarnim obrascima arhitekture. Njegov obrazac prenio se u tridesete godine kada će hrvatska arhitektura imati svjetsko obilježje i kasnije u pedesete godine kad je hrvatska arhitektura također prednjačila”, rekao je akademik Neidhardt, podsjetivši da su Hrvatska akademija i njen Hrvatski muzej arhitekture ubrzo nakon osnutka 1994. organizirali znanstveni skup o životu i djelu Viktora Kovačića te 2003. izdali i zbornik radova Arhitekt Viktor Kovačić, život i djelo.

Hrvatski muzej arhitekture odao je počast Viktoru Kovačiću na svojoj Facebook stranici objavom u kojoj stoji: “Viktor Kovačić živi i radi relativno kratko, snažno ugradivši trag u hrvatsku arhitekturu svojim društvenim, pedagoškim i projektantskim djelovanjem. Opus možemo promatrati u okviru jedne njegove misli koju je zabilježio Gjuro Szabo: „Čemu stvarati novo, kad je toliko lijepa već stvoreno.“ Jednako je tako odlučan i u obrani suvremenosti, pa kaže: „Sve one lažne fasade, ona imitacija svih mogućih stilova ne valja.“ Ostavio nam je djela protkana vlastitom stvaralačkom metodom koja je temelje imala u Wagnerovu metropolitanskome modernističkom protofunkcionalizmu te Lossovu racionalnome purizmu i ne zovemo ga slučajno ocem hrvatske arhitekture. Završio je graditeljsko-obrtnički odjel Obrtne škole 1891. u Grazu i istovremeno radio kao vježbenik u građevinskoj tvrtci Đure Carneluttija, a nakon toga do 1896. godine u atelijeru Hermanna Bolléa. Bio je stipendist ugarskoga ministarstva za kulturu, i s Bolléovom preporukom odlazi u Beč gdje je od 1896. studirao arhitekturu kod Otta Wagnera, istaknutog predstavnika modernizma, u Specijalnoj školi za arhitekturu na Akademiji likovnih umjetnosti. Za stavove i misao koju je razvijao važno je vrijeme koje je proveo u Beču, tada jednom od kulturnih centara svijeta. Družio se sa bečkim arhitektom Adolfom Loosom, jednim od začetnika moderne arhitekture kroz oslobađanje arhitekture od suvišnih dekorativnih elemenata i čistoći, kako tlocrta, tako i pročelja. Na tome tragu, Kovačićev pristup projektiranju zgrada postaje posve nov, temelj mu je kvaliteta funkcionalnog rasporeda prostorija i čistoća vanjske envelope. Osim po izgrađenim zgradama koje su snažno obilježile prvu polovinu dvadesetog stoljeća njegov značaj je u konceptualnom utjecaju koji donosi u Zagreb i Hrvatsku, a koji je kasnije dominirao hrvatskom suvremenom arhitekturom.”