U četvrtak 20. listopada 2022. navršava se 50 godina od posjeta nedavno preminule britanske kraljice Elizabete II. Zagrebu kada je posjetila i palaču Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Kraljica je u pratnju supruga princa Filipa i kćeri princeze Ane posjetila Zagreb 20. listopada 1972. tijekom svog petodnevnog službenog posjeta Jugoslaviji kada je posjetila i Hrvatsku – Dubrovnik, Đakovo, Zagreb, Pulu i Brijune. U Zagreb je doputovala vlakom iz Đakova, a na Glavnom kolodvoru priređen joj je svečani doček tijekom kojeg su intonirane britanska, jugoslavenska i hrvatska himna. Kraljica se otvorenim automobilom odvezla do središta Zagreba gdje je prošetala i porazgovarala s dijelom okupljenih građana koji su ju srdačno dočekali, a zatim je bila u Banskim dvorima na svečanom ručku koji joj je priredio njen domaćin Jakov Blažević, predsjednik Sabora SR Hrvatske (tada najviša politička pozicija u Hrvatskoj).
Nakon ručka Elizabeta II. posjetila je palaču Akademije na Zrinjevcu gdje ju je na ulazu dočekao predsjednik akademik Grga Novak sa suradnicima. Nakon kraćeg razgovora u salonu na prvom katu palače kraljica je razgledala Strossmayerovu galeriju starih majstora. Grga Novak joj je kao dar uručio bibiofilsko izdanje Balada Petrice Kerempuha Miroslava Krleže Kervave kronike glas te svoju knjigu Prethistorijski Hvar.
Kraljica je ostavila potpis u Akademijinoj spomen-knjizi (Elisabeth R, October 20th 1972), a posebno ju se dojmila Bašćanska ploča u atriju Akademijine palače, budući da se radi o dokumentu sa spomenom hrvatskog kralja Zvonimira, koji je stotinjak godina stariji od engleske Magna charte libertatum. Nakon posjeta Akademiji kraljica se uputila prema zračnoj luci odakle je nakon oproštaja otputovala prema Puli.
U svojoj zdravici na ručku u Banskim dvorima kraljica Elizabeta II. je rekla: „Oduševljena sam što nas je naš posjet Jugoslaviji doveo u Republiku Hrvatsku i u drevni divni grad Zagreb. Jučer smo vidjeli Dubrovnik i dio veličanstvenog obalnog pejzaža, jutros smo bili u Đakovu, a sada nas tako ljubazno dočekujete u središtu bogate povijesti i kulture Hrvatske. Impresivan razvitak Zagreba u posljednjih 25 godina odražava energičnu odlučnost svih njegovih građana da izgrade sretnu i naprednu naciju. Kao pomorska nacija, Britanija je vjekovima vjerojatno imala čvršće veze s Hrvatskom i njezinom dugom obalom nego s bilo kojim drugim dijelom Jugoslavije. Danas se stvaraju novi kontakti, kako sve više i više Britanaca dolazi da uživa u gostoprimstvu i suncu vaših ljetovališta. Nadam se da će oni zauzvrat pridonijeti jednako korisnim doprinosom vašoj privredi. Veoma nas se dojmilo sve što smo vidjeli, a osobito topao doček što su nam ga priredili mnogi vaši građani. Želim neprekidan uspjeh i svaku sreću svim građanima Hrvatske.“
Povodom smrti kraljice Elizabete II. 8. rujna 2022. predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt uputio je izraze sućuti veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u Zagrebu Simonu Thomasu nazvavši preminulu Kraljicu velikankom našeg doba koja je obilježila suvremenu povijest ne samo svoje zemlje, nego i Europe i svijeta, pružajući tijekom 70 godina vladavine sjajan primjer dostojanstvenog služenja domovini. „Kraljica Elizabeta II. trajno će ostati dio naših života i stoga se pridružujemo narodu Ujedinjenog Kraljevstva koji tuguje za svojom vladaricom. Za nešto više od mjesec dana, 20. listopada navršit će se 50. godišnjica Kraljičinog posjeta Zagrebu, kada je posjetila i Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti i upisala se u Akademijinu spomen-knjigu. Taj potpis jedna je od glavnih zanimljivosti Hrvatske akademije te redovito privlači zanimanje posjetitelja, tako da sjećanje na Kraljičin posjet u našoj Akademiji traje i nakon pola stoljeća. Koristim ovu priliku da Ujedinjenom Kraljevstvu zaželim sreću i napredak pod vladavinom kralja Karla III., želeći mu da bude dostojan nasljednik svoje velike majke“, poručio je akademik Neidhardt veleposlaniku Thomasu koji se pismeno zahvalio i napisao: „Ovo je trenutak velike tuge za našu zemlju, ali mnoge širom svijeta. Ali kako je sama kraljica rekla nakon smrti svog pokojnog supruga, vojvode od Edinburgha, tuga je cijena koju plaćamo za ljubav. I doista imamo na čemu biti zahvalni za njezinu dugu i upečatljivu vladavinu.“
