Švedski antropolog i genetičar Svante Pääbo, direktor Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju u Leipzigu i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dobio je Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju za 2022. za rad na istraživanju genoma izumrlih hominida i ljudske evolucije objavila je u ponedjeljak 3. listopada 2022. u Stockholmu Nobelova skupština.
„Čovječanstvo je uvijek zanimalo vlastito porijeklo. Otkuda potječemo i u kakvim smo odnosima s onima prije nas? Što nas – Homo sapiense razlikuje od drugih hominida? Svojim pionirskim istraživanjem postigao je nešto naizgled nemoguće – sekvenciranje genoma neandertalca, izumrlog rođaka današnjih ljudi. Njegovo je i senzacionalno otkriće ranije nepoznatog hominida Denisova. Pääbo je također otkrio da se genetski transfer dogodio s tih izumrlih hominida na homo sapiensa nakon migracije iz Afrike prije oko 70.000 years ago”, objavila je Nobelova skupština, istaknuvši da je taj drevni prijenos gena na današnje ljude važan danas i za fiziologiju, primjerice u proučavanju toga kako naš imunosni sustav reagira na infekcije.
Svante Pääbo jedan je od najutjecajnijih svjetskih znanstvenika s područja evolucijske genetike čovjeka koji je utemeljio molekularnu arheologiju kao novo znanstveno područje. U suradnji sa znanstvenicima HAZU zaslužan za otkrivanje čitavog neandertalskog genoma iz paleontoloških uzoraka s lokaliteta špilje Vindija. Za dopisnog člana HAZU, u Razredu za prirodne znanosti, izabran je 2012.
Svante Pääbo rodio se 20. travnja 1955. u Stockholmu. Studije humanističkih znanosti i povijesti te medicine završio je na Sveučilištu u Uppsali gdje je 1986. postigao stupanj doktora znanosti. Usavršavao se na Institutu za molekularnu biologiju II u Zürichu, u Kraljevskoj fondaciji za istraživanje kancerogenih bolesti u Londonu i na Biokemijskom fakultetu Sveučilišta države Kalifornije u Berkeleyu. Stupanj docenta iz medicinske genetike postigao je na Sveučilištu u Uppsali, a profesor u trajnom zvanju postao je 1990. iz područja opće biologije na Sveučilištu u Münchenu. Od 1997. ravnatelj je Instituta za evolucijsku antropologiju Max Planck u Leipzigu gdje je od 1999. i profesor genetike i evolucijske biologije. Od 2003. profesor je komparativne genomike na Sveučilištu u Uppsali. Do danas je sa suradnicima objavio više od 200 izvornih znanstvenih radova, 20 poglavlja u knjigama i dva patenta koji su citirani više od 24.000 puta (h-indeks 85).
Kao utemeljitelj novog znanstvenog područja – molekularne arheologije – i jedan od najutjecajnijih svjetskih znanstvenika s područja evolucijske genetike čovjeka bavi se izdvajanjem i znanstvenom analizom DNA iz paleontoloških i arheoloških ostataka. Metode koje je uveo u znanstvena istraživanja danas su međunarodni standard u tom području znanosti. Primjenjuju se za istraživanje filogeneze i populacijske genetike izumrlih životinjskih vrsta, a tehnike analize drevne DNA primijenjene su potom i na tisućama novijih bioloških primjeraka u muzejskim zbirkama i u forenzičkim istragama. Prilagodio je napredne tehnike izdvajanja DNA nizova drevnoj DNA, što je omogućilo analiziranje čitavih genoma iz izumrlih organizama. Kao najvažniji uspjeh Svantea Pääbe navodi se smion projekt otkrivanja čitavog neandertalskog genoma, dovršen 2010., koji je proveo u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti.
Svante Pääbo u više je navrata bio u Zagrebu i sudjelovao na međunarodnom znanstveno-edukativnom skupu Škola biološke antropologije „Dr. Hubert Maver“ koji se pod pokroviteljstvom HAZU tradicionalno održava u Zagrebu od 1974.
