U srijedu 20. srpnja 2022. u Zagrebu je u 94. godini života umro akademik Viktor Žmegač, istaknuti hrvatski germanist svjetskog glasa, povjesničar književnosti i muzikolog, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Rodio se 21. ožujka 1929. u Slatini, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Virovitici i Osijeku. Studij germanistike i jugoslavistike završio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1954., a germanistiku i muzikologiju studirao je u Göttingenu 1952/53. i 1955/56. Doktorat znanosti stekao je 1959. s temom Die Musik im Schaffen Thomas Manns (Glazba u djelu Thomasa Manna) na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje je predavao njemačku književnost od 1957. pa sve do umirovljenja 1999., od 1971. kao redoviti profesor. Od 1974. do 1999. bio je predstojnik Katedre za njemačku književnost. Povremeno je kao profesor gostovao na stranim sveučilištima. Od 2002. bio je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.
Od 2012. bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za književnost, a od 1992. dopisni član u Razredu za filološke znanosti.
Bio je i inozemni član Saske akademije u Leipzigu i član znanstvenoga društva Academia Europea u Londonu. Od 1985. do 2005. bio glavni je urednik časopisa Umjetnost riječi, a bio je i član savjeta inozemnih časopisa Germanistik i Text und Kontext.
Međunarodni ugled stekao je kao germanist pišući na hrvatskom i njemačkom jeziku. Iz njegova bogatog opusa izdvajaju se naslovi koje je objavljivao kod domaćih i stranih izdavača: Kunst und Wirklichkeit (Zürich 1969.), Književno stvaralaštvo i povijest društva, (Zagreb 1976.), Geschichte der deutschen Literatur vom 18. Jahrhundert bis zur Gegenwart, (urednik i koautor, 3 sveska, Frankfurt am Main, 1978.–1984., nekoliko izdanja), Težišta modernizma, (Zagreb 1986.), Povijesna poetika romana, (Zagreb 1987..), Der europäische Roman. Geschichte seiner Poetik (Tübingen 1990), Tradition und Innovation. Studien zur deutschen Literatur seit der Jahrhundertwende, (Wien-Köln-Weimar 1993.) Der historische und der typologische Jude, (Tübingen 1996.) Duh impresionizma i secesije (Zagreb 1993.).
Krunom Žmegačevog književnopovijesnog proučavanja smatra se knjiga Povijesna poetika romana, treće, prošireno hrvatsko izdanje knjige objavljene 1990. na njemačkom (Matica hrvatska, 2004), a kapitalnim ostvarenjem kasne faze njegova djelovanja kulturološko remek-djelo Od Bacha do Bauhasa (Matica hrvatska, 2006.), jedinstvena povijest njemačke kulture, književnosti, glazbe, slikarstva, filma i znanosti, od početaka do danas. Značajna su mu i djela objavljena u Matici hrvatskoj: Majstori europske glazbe (2009.), Prošlost i budućnost 20. stoljeća (2010.), Strast i konstruktivizam duha. Temeljni umjetnički pokreti 20. stoljeća (2014.), Četiri europska grada (2017.), Portreti gradova (2019.) te Vrhunski europski romani (2021.).
Za svoje djelovanje akademik Viktor Žmegač dobio je brojna priznanja i odlikovanja, među kojima se ističu Herderova nagrada 1993., Državna nagrada za znanost za životno djelo 2000., Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 2004., Inina nagrada za promicanje hrvatske kulture u svijetu 2005, a odlikovan je i Velikim križem za zasluge Savezne Republike Njemačke 1988.