Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Velimir Neidhardt potpisao je u utorak 15. ožujka 2022. darovni ugovor sa Zrinkom Jelčić kojim je ona Hrvatskoj akademiji darovala knjižničnu građu svog oca, pokojnog akademika Antuna Dubravka koja se sastoji od 6057 naslova knjiga. Tu će građu koristiti Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Požegi gdje će se knjige smjestiti u Spomen-sobi akademika Antuna Dubravka Jelčića.

Potpisivanju ugovora o darivanju prisustvovali su i glavni tajnik HAZU akademik Dario Vretenar, tajnica HAZU Sara-Sanela Butorac, članica Odbora za koordinaciju rada znanstvenoistraživačkih i umjetničko-galerijskih jedinica HAZU akademkinja Mirna Šitum, voditelj Zavoda HAZU u Požegi akademik Milko Jakšić i upraviteljica Zavoda Snježana Jakobović.

Akademik Antun Dubravko Jelčić rodio se 6. studenoga 1930. u Požegi, a umro 28. veljače 2020. u Zagrebu. Diplomirao je 1956. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je 1974. doktorirao disertacijom o Josipu Kosoru i autohtonosti ekpresionizma u hrvatskoj književnosti. Od 1956. do 1960. bio je srednjoškolski profesor i zatim dramaturg Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, potom srednjoškolski profesor u Travniku, a od 1960. do 1993. asistent, viši znanstveni suradnik i znanstveni savjetnik u Institutu (kasnije Zavodu) za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za književnost, izabran je 1992., a od 1983. bio je član suradnik. Od 1998. do 2003. bio je tajnik Razreda za književnost, a od 2004. do 2010. član Predsjedništva HAZU. Bio je i urednik Akademijinog časopisa Forum. Od 2010. do smrti bio je voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Požegi.

Akademik Antun Dubravko Jelčić bio je zastupnik HDZ-a u Zastupničkom domu Hrvatskog državnog sabora od 1995. do 1999. Od 1990. do 1992. bio je potpredsjednik Matice hrvatske. Kao književnik, znanstvenik, publicist, bibliograf i urednik, akademik Jelčić objavio je nekoliko stotina znanstvenih, stručnih i literarnih radova, od kojih su većina skupljeni u tridesetak samostalnih knjiga. Najvažnija djela su mu August Šenoa njim samim (1966.), Hrvatski narodni i književni preporod (1978.), monografije o hrvatskih književnicima objavljene 1984.: Šenoa, Kranjčević, Matoš, Preporod književnosti i književnost preporoda (1993.), Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne (1997. i 2004.), Hrvatski književni romantizam (2002.), 100 krvavih godina: XX. stoljeće u hrvatskoj povijesti: eseji, polemike, epigrami (2004.) te Hrvatska književnost i pravaštvo (2011). Objavio je i nekoliko knjiga svojih uspomena, kao i zbirku poezije Poraz pobjednika (1962.) i roman Strah: igre jave i sna (1994.). Bio je urednik biblioteke Izbor u Nakladnom zavodu Znanje gdje je između ostalog u doba Hrvatskog proljeća uredio ciklus knjiga Hrvatska politička misao XIX. i XX. stoljeća (1970. – 1971.). Također je bio urednik biblioteke Vijenac u Nakladnom zavodu Matice hrvatske u kojoj je izdano oko 40 djela hrvatskih i stranih klasika (1979. – 1989.). Uredio je nekoliko svezaka u kritičkim izdanjima sabranih djela Tina Ujevića, Antuna Gustava Matoša, Vladimira Nazora i Antuna Branka Šimića. S Krstom Špoljarom uredio je izabrana djela Augusta Šenoe u 12 svezaka i uz njih sastavio dosad jedini zbornik kritičkih radova o Šenoi (August Šenoa u očima kritike, 1978.), kao i izabrana djela Tina Ujevića i uz njih enciklopedijsku panoramu Ujevićevih ideja (Opojnost uma, 1986.; drugo izdanje 2004.). Priredio je drugo i treće izdanje knjige Misli i pogledi A. G. Matoša (1988., 2004.), dopunivši prvo izdanje koje je 1955. priredio Mate Ujević. Bio je izvršni, a zatim i glavni urednik edicije Matice hrvatske Stoljeća hrvatske književnosti u kojoj je priredio i uvodnim esejima popratio Književna djela Ante Starčevića (1995.), Pripovijetke/Ratno roblje, Ognjište I. i Ognjište II. Mile Budaka (1995.), Izabrana djela Vladimira Kovačića i Vinka Nikolića (1997.), Izabrane političke spise Eugena Kvaternika (1998.), Izabrane političke spise Milana Šufflaya (2000.), Izabrane političke eseje i Izabrane književne i političke eseje Vinka Kriškovića (2003.), Izabrana djela Antuna Nizetea (2004.) te Izabrane književne i političke spise Josipa Jurja Strossmayera (knjiga I., 2005., knjiga II. 2006.). Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu predavao je kolegij Hrvatski nacionalni identitet. Godine 2016. dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.