Hrvatska pjesnikinja Marijana Radmilović primila je u četvrtak 4. studenog 2021. Nagradu Dragutina Tadijanovića koju joj je dodijelila Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Nagrada joj je uručena za zbirku pjesama Putovanje oko tijela (Zagreb: MeandarMedia, 2019.) u Slavonskom Brodu u Spomen-domu Dragutina Tadijanovića u sklopu manifestacije Tadijine jeseni, na 116. rođendan ovog istaknutog hrvatskog pjesnika, a uručio ju je predsjednik Upravnog odbora Zaklade HAZU akademik Zvonko Kusić.
On je u svom govoru podsjetio na povezanost najviše hrvatske znanstvene i umjetničke institucije sa Slavonijom, počevši od utemeljitelja Akademije Osječanina Josipa Jurja Strossmayera. „Od 18 dosadašnjih predsjednika Akademije četvorica su rođena u Slavoniji: Pavao Muhić, Tomislav Maretić, Tomo Matić i Andrija Štampar, a palača HAZU u Zagrebu izgrađena je na slavonskim hrastovima“, kazao je akademik Kusić koji je podsjetio i na ostale istaknute članove Akademije rodom iz Slavonije, poput Lavoslava Ružičke, Mije Kišpatića, Milutina Milankovića, Matka Peića, Zlatka Boureka, Stjepana Babića, Dubravka Jelčića, Ivana Cifrića te današnjih članova akademika Viktora Žmegača, Pavla Pavličića, Stjepana Damjanovića, Andrije Mutnjakovića, Alice Wertheimer Baletić, Dubravke Oraić Tolić, Krešimira Nemeca, Josipa Užarevića i Stjepana Jecića. Govoreći o Dragutinu Tadijanoviću, akademik Kusić je kazao da je bio član Akademije čak 54 godine i da je 20 godina bio direktor Akademijinog Instituta za književnost. „Bio je zaštitni znak Hrvatske akademije, hodajući spomenik pjesništva i kulture. Njegov zaštitni znak bio je slobodan stih, jedinstvena i originalna jednostavnost. Osim što je bio značajan kao pjesnik, bio je i urednik književnih izdanja, kao i prevoditelj“, rekao je akademik Kusić. Spomenuo je da je Tadijanović prvu pjesmu napisao s 13 godina, a da je uz ostalo bio i predsjednik Društva hrvatskih književnika i potpredsjednik Matice hrvatske.
Akademik Kusić čestitao je organizatorima Tadijinih jeseni na održavanju ove manifestacije, kao i na uređenju Spomen-doma Dragutina Tadijanovića, kazavši da zahvaljujući tome Tadijanovićevo djelo živi i dalje i mobilizira umjetnike.
Akademik Dragutin Tadijanović (1905. – 2007.) bio je jedan od donatora Zaklade HAZU i prema njegovoj želji od 2008. svake se godine iz posebnog fonda dodjeljuje jedna pjesnička nagrada te stipendije ponajboljim studentima književnosti iz Brodsko-posavske i Ličko-senjske županije.
Marijana Radmilović rođena je 1971. u Vinkovcima. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Pjesme i priče objavljivala je u Quorumu, Književnoj reviji, Plimi, Zarezu, Temi i Riječima. Za debitantsku zbirku poezije Portreti nepoznatih žena 1999. je dobila nagradu Ivan i Josip Kozarac. Na prvim Danima Dobriše Cesarića u Požegi 2003. dobila je nagradu Dobriša Cesarić za najbolju neobjavljenu knjigu poezije Bolest je sve uljepšala, a nešto kasnije za istu zbirku nagradu Kvirin za mlade pjesnike. Za zbirku pjesama Putovanje oko tijela 2020. je dobila nagradu Duhovno hrašće.
Obrazloženje dodjele Nagrade Dragutina Tadijanovića koje je napisala akademkinja Dubravka Oraić Tolić pročitao je član odbora za dodjelu nagrade i Tadijanovićev pranećak Miroslav Bjelobrk. Kako se navodi u obrazloženju, u suvremenoj hrvatskoj lirici pjesništvo Marijane Radmilović prepoznaje se po trima osobinama, a to su originalan autorski glas, ženska pjesnička tematika i izvanserijska stilska ostvarenja. „Sve tri osobine doživjele su bujnu raznolikost upravo u zbirci Putovanje oko tijela sastavljanoj od trideset sedam duljih tekstova pisanih u narativnom molitvenom tonu. Marijanin pjesnički glas karakterizira dijalogičnost, višeglasje i polifoničnost. Ta je polifoničnost autorskoga glasa pronašla svoju temu u ženskoj subjektivnosti i ženskom identitetu koji autorica razigrava u različitim ulogama sebe i drugih žena, kao djevojke i sestre, kao majke, starice, usnule ljepotice. Središnji je postupak igra poznatim stereotipima, slikama i predodžbama kojima se žena u zapadnoj kulturi predočuje kao tijelo, tjelesnost, konkretno, osjećajnost, nizina, za razliku od muškoga subjekta koji se zamišlja kao duh, apstrakcija, ratio, visina. Tu osnovnu sliku ženskoga identiteta kao tijela i pjesničkoga postupka kao putovanja oko tijela iz naslovne sintagme autorica razlistava u raskošnim slikama i igri tradicionalnim stereotipima i predodžbama. Pri tome dominiraju ravničarski motivi: ženski se identiteti predočuju kao zemlja, voda, biblijski prah, mulj, blato, glib, biljka, „vlažno i teško korijenje, ali i metaforama dna, zdjele nedovršene tkanine, prešućenih riječi i bijela boja kao simbola života i smrti. Autorica se služi začudnim genitivnim metaforama, tako omiljenim u suvremenome pjesništvu, jakim slikama, oksimoronima i otvorenim, semantički uskovitlanim poentama. U knjizi nema slavonskih niti bilo kojih drugih stvarnih lokaliteta, no ravničarska metaforika zemlje, praha, gliba, mulja, kukuruznoga zrnja daje naslutiti da je upravo slavonski krajolik bio pogodan za biblijsku i univerzalnu slikovnost žene i ženskih identiteta. Premda autorica dotiče društvene aspekte ženske povijesti, u pjesmama Marijane Radmilović nema rodne ideologije ni eksplicitnoga angažmana. Pjesnikinja nije feministička aktivistica. Tu je riječ o postmodernističkoj dijaloškoj lirici koja u metaforičkim eskapadama i poetici igre kulturnim stereotipima razlistava pitanje ženskih, ali i bilo kojih drugih identiteta i općih pitanja života, ljubavi, rada, prijateljstva, ljepote, zdravlja, bolesti, smrti. Nimalo laka, ali višestruko dojmljiva, tematski originalna i jezično izbrušena, lirika Marijane Radmilović izrasla je na tragu najboljih tradicija modernoga hrvatskog pjesništva, od Mihalića i Dragojevića do Slamniga i Anke Žagar. Po svojemu dijaloškom glasu i višeglasju, po igri ženskim stereotipima na podlozi ravničarskih motiva, po originalnim pjesničkim slikama i narativnome molitvenom stihu pjesnička knjiga Putovanje oko tijela Marijane Radmilović zaslužila je ponijeti nagradu naslovljenu imenom slavonsko, hrvatskoga i univerzalnog barda Dragutina Tadijanovića“, napisala je u obrazloženju dodjele ove nagrade Zaklade HAZU akademkinja Dubravka Oraić Tolić.
Svečanosti dodjele Nagrade Dragutina Tadijanovića bio je nazočan i akademik Luko Paljetak.
