Članovi Akademije

Weisskopf Frederik Victor

Institucije:

• fizičar – Massachusetts Institute of Technology

Članstvo u Akademiji:

• dopisni član – Razred za prirodne znanosti (11.03.1986. – 21.04.2002.)

Victor Frederik Weisskopf, američki fizičar austrijskog podrijetla, rođe je 19. rujna 1908. u Beču. Doktorirao je 1931. godine u Göttingenu, koji je tada bio jedan od prvih središta za matematiku i fiziku, naročito radovima Davida Hilberta i Maxa Borna. Nakon doktorata neko je vrijeme radio u Institutu Nielsa Bohra u Kopenhagenu, a poslije toga odlazi u Zürich, pa kao židovski emigrant u SAD, gdje dobiva s vremenom i američko državljanstvo. Radio je više godina na američkim sveučilištima: do 1943. na Rochesterskom sveučilištu, potom u Los Alamosu, gdje je u okviru Projekta Manhattan radio na razvoju atomske bombe, a od 1946. bio je profesor fizike na Massachusettskom tehnološkom institutu (MIT) u Cambridgeu. Nakon toga vratio se u Europu. Jedan je od utemeljitelja CERN-a, kojemu je bio i glavni ravnatelj (1961–65). Nakon toga vraća se u SAD na Massachusetts Institute of Technology.

Dobitnik je brojnih visokih nagrada za znanstveni rad. Bio je dopisni član Francuske, Austrijske, Danske, Škotske, Bavarske akademije znanosti, a bio je predsjednik Američke akademije znanosti i umjetnosti u Bostonu.

Victor F. Weisskopf istakao se u teorijskoj fizici, osobito u radovima u teoriji atomskih jezgri. Znatan je njegov prinos razumijevanju nuklearnih reakcija i zračenja i njegovi prinosi citirani su često u svjetskoj literaturi. S Paulijem 1934. postavio je relativističku kvantnu teoriju polja za bozone, 1947. objasnio je tzv. Lambov pomak međudjelovanjem elektrona i njegova polja zračenja, oko 1950. sudjelovao je u postavljanju optičkoga modela atomske jezgre, a u 1970-ima sudjelovao je u formuliranju tzv. modela vreće za hadrone, u okviru kvantne kromodinamike. Njegova su glavna djela Theoretical Nuclear Physics (1952., s J. Blatt), Knowledge and Wonder, 1962., Physics in the Twentieth Century, 1972.