Tolić Iva
Tolić Iva
Akademske titule:
- profesor doktor znanosti
Članstvo u Akademiji:
- član suradnik – Razred za prirodne znanosti (16.11.2020. – …)
Životopis
Iva Tolić rođena je u Zagrebu 24. lipnja 1974. Diplomirala je molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1996. U razdoblju od 1996. do 1999. tijekom poslijediplomskog studija iz molekularne biologije radila je kao znanstvena novakinja u grupi akademika Nenada Trinajstića na Institutu Ruđer Bošković. Doktorsku disertaciju pod nazivom „Cells as tensegrity structures. Traction fields and prestress measured in single smooth muscle cells” izradila je kod profesora Ninga Wanga na Harvardskoj školi javnog zdravstva (1999. – 2001.), a doktorirala je 2002. na Prirodoslovnomatematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz znanstvenog područja biologije. Usavršavala se kao poslijedoktorandica na Institutu Niels Bohr u Kopenhagenu i u Europskom laboratoriju za nelinearnu spektroskopiju u Firenci. Nakon petnaest godina znanstvenog rada u inozemstvu, od čega je deset godina vodila svoju istraživačku grupu na Institutu Max Planck za molekularnu staničnu biologiju i genetiku u Dresdenu, vratila se 2014. kao znanstvena savjetnica na Institut Ruđer Bošković i osnovala istraživačku grupu u Zavodu za molekularnu biologiju. Godine 2019. postala je znanstvena savjetnica u trajnom zvanju.
Prof. dr. sc. Iva Tolić istražuje biofiziku stanične diobe. U svojim interdisciplinarnim istraživanjima kombinira molekularnu staničnu biologiju i genetiku s najmodernijim metodama i tehnikama mikroskopije kao što su optogenetika i superrezolucijska mikroskopija, uključujući i optičke manipulacije poput laserskih škara, te metodama matematike, fizike i računarstva. Svoj ugled u međunarodnoj znanosti Iva Tolić može zahvaliti uspjesima u otkrivanju složenih staničnih procesa. Na Institutu Max Planck otkrila je prvi potencijalno besmrtni organizam, kvasac afričkog piva, koji ne podliježe replikativnom starenju, što dovodi u pitanje dogmu da svi organizmi, uključujući mikroorganizme, stare, a bazira se na simetričnoj podjeli starog staničnog materijala u dvije stanice kćeri. Otkrila je novi mehanizam hvatanja kromosoma na početku stanične diobe, koji se temelji na vrtnji mikrotubula oko centrosoma. Ovaj mehanizam preispituje model o uhvatu kromosoma uveden 80-tih godina prošloga stoljeća. Njezina je grupa razvila metodu promatranja motornih proteina na razini pojedinačne molekule u živoj stanici, uz pomoć koje su otkrili kako se dinein veže na mikrotubule i aktivira. Na Institutu Ruđer Bošković otkrila je novu strukturu u diobenom vretenu nazvanu premošćujućim vlaknima, koja su važna za integritet vretena i razdvajanje kromosoma u stanice kćeri, a time što se protežu u obliku lijeve zavojnice vreteno čine kiralnim. Ovo otkriće preispituje trenutačni model sila koje razdvajaju kromosome.
Autorica je 90 znanstvenih radova objavljenih u znanstvenim časopisima uključujući vodeće poput Cell, Science, Nature Cell Biology, Nature Communications, Developmental Cell i Proceedings of the National Academy of Sciences.
Nositeljica je dva projekta Europskog istraživačkog vijeća (ERC): 2015. odobren joj je projekt „A new class of microtubules in the spindle exerting forces on kinetochores – NewSpindleForce” u kategoriji Consolidator grant u iznosu od više od 2 milijuna eura na razdoblje od pet godina, a 2020. projekt „Molecular origins of aneuploidies in healthy and diseased human tissues – Aneuploidy“ u kategoriji Synergy grant, u iznosu od 10 milijuna eura za 4 grupe na razdoblje od šest godina. Osim spomenutih prestižnih projekata ERC-a vodila je brojne druge znanstvene projekte. Na Institutu Max Planck vodila je šest projekata koje je financirala Njemačka zaklada za znanost i jedan projekt koji je financirala organizacija Human Frontier Science Program. Na Institutu Ruđer Bošković vodila je ili trenutno vodi dva projekta Hrvatske zaklade za znanost, projekt Europskog socijalnog fonda i Europskog fonda za regionalni razvoj.
Članica je Europske organizacije za molekularnu biologiju (EMBO) i dobitnica nagrade Ignaz L. Lieben Austrijske akademije znanosti, medalje i nagrade Udruženja europskih biofizičkih društava za izvanredne znanstvene doprinose u području biofizike, Europske nagrade za znanost o životu u kategoriji istraživač godine, nagrade Europskog društva za mikroskopiju za izvanredan članak u kategoriji znanosti o životu: “The mitotic spindle is chiral due to torques within microtubule bundles” i mnogih drugih nagrada. Prema izboru časopisa Cell izabrana je 2014. kao jedna od 40 znanstvenika mlađih od 40 godina iz cijelog svijeta i iz različitih područja biologije, „40 under 40“. Od domaćih se nagrada ističu Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića i Državna nagrada za znanost.
Bila je članica ocjenjivačkog panela Europskog istraživačkog vijeća za projekte prijavljene u kategoriji Starting grant za područje stanične i razvojne biologije, te članica ekspertnog panela Njemačke zaklade za znanost. Članica je Savjetodavnog uredništva u znanstvenom časopisu Life Science Alliance i Uredništva i Znanstvenog savjetodavnog odbora u znanstvenom časopisu Science Matters. Recenzirala je više od 40 radova u stranim znanstvenim časopisima kao što su Nature, Science, Nature Cell Biology, Proceedings of the National Academy of Sciences, Current Biology. Recenzirala je strane znanstvene projekte za Europsko istraživačko vijeće (ERC), Njemačku zakladu za znanost, Human Frontier Science Program, Švicarsku zakladu za znanost i Akademiju znanosti Češke Republike. Bila je predsjedateljica svih voditelja znanstvenoistraživačkih grupa na Institutu Max Planck za molekularnu staničnu biologiju i genetiku 2010.
Redovita je profesorica u naslovnom zvanju na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Gostujuća je predavačica na Biološkom i Fizičkom odsjeku na kolegijima Molekularna citogenetika i Funkcija i regulacija citoskeleta i kolegiju i praktikumu Biofizika stanice. Od 2008. do 2020. predavala je na poslijediplomskom studiju biofizike na Sveučilištu u Splitu kolegij „Biofizika stanice“. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Tolić doktoriralo je 10 studenata, od toga 7 na Institutu Max Planck za molekularnu staničnu biologiju i genetiku i Tehničkom sveučilištu u Dresdenu i 3 na Institutu Ruđer Bošković. Trenutno vodi 2 poslijedoktoranda i 11 doktorskih studenata zaposlenih na Institutu Ruđer Bošković. Doktorandi prof. dr. sc. Tolić prvi su autori na znanstvenim radovima u vrhunskim časopisima uključujući Cell, Nature Cell Biology, Nature Communications i slično. Vodila je diplomske i završne radove 22 studenta.
Prof. dr. sc. Tolić održala je više od 80 pozvanih predavanja na renomiranim konferencijama i znanstvenim radionicama među kojima se ističu The American Society for Cell Biology/ EMBO Annual Meeting (2019.), 62nd Annual Meeting of the Biophysical Society (2018.), Gordon Research Conferences (2017., 2018. i 2019.), 12th Multinational Congress on Microscopy (plenarno predavanje, 2015.) i 10th EBSA European Biophysics Congress (plenarno predavanje, 2015.). Ukupno je održala više od 40 pozvanih predavanja u sklopu kolokvija i seminara na međunarodnim institucijama kao što su Harvard (Cambridge, MA, SAD), California Institute of Technology (Pasadena, CA, SAD), Curie Institute (Paris, Francuska), ETH Zurich (Švicarska), University of Geneva (Švicarska), Utrecht University (Nizozemska), Max Planck Institute for Developmental Biology (Tubingen, Njemačka), MRC Clinical Sciences Centre (London, UK), MRC Laboratory of Molecular Biology (Cambridge, UK).
Suorganizatorica je međunarodne konferencije Mitotic spindle: From living and synthetic systems to theory. Radi se o najvećoj svjetskoj konferenciji o diobenom vretenu koja je u Hrvatsku dovela vodeće stručnjake s najprestižnijih svjetskih sveučilišta i instituta. Prof. dr. sc. Tolić organizirala je i suorganizirala konferencije i skupove kao što su EMBO Conference on Meiosis (Hvar, 2017.) i ELMI – 17th European Light Microscopy Initiative Meeting (Dubrovnik, 2017.); sudjelovala je u članstvu programskog odbora konferencija OSA Congress on Optics in the Life Sciences (Tucson, AZ, SAD, 2019.) i EMBO Conference on Meiosis (Oxford, Ujedinjeno Kraljevstvo, 2015.). Predsjedala je na simpoziju Molecular Motors na 10. Europskom kongresu biofizike EBSA (Dresden, Njemačka, 2015.), supredsjedala na simpoziju 2nd ASCB/EMBO Meeting (San Diego, CA, SAD, 2018.), konferenciji 62nd Annual Meeting of the Biophysical Society (San Francisco, CA, SAD, 2018.) i drugim međunarodnim konferencijama. Redovito sudjeluje u brojnim aktivnostima popularizacije znanosti kao što su javna predavanja i intervjui na televiziji i radiju te u novinama i časopisima s ciljem približavanja znanosti i znanstvenih spoznaja javnosti.
Godine 2023. prof. dr. sc. Iva Tolić izabrana je za predstavnika članova suradnika u Razredu za prirodne znanosti i sudjeluje u radu Skupštine HAZU bez prava glasa.
Bibliografija