Rogina Krešimir
Članstvo u Akademiji:
- član suradnik – Razred za likovne umjetnosti (10.05.2018. – …)
Životopis
Krešimir Rogina rođen je u Rijeci 1959. godine. Nakon studija na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, osvaja 1984. zajedno s Vinkom Penezićem dvije prve nagrade na natječajima, jednu u Zagrebu za plivalište Mladost, drugu u Tokiju za Stil. Od tada je još pet puta nagrađen na natječajima Shinkenchiku i Central Glass u Japanu, svaki put uvodeći neku novu arhitektonsku temu, poput Simplicity/Complexity, The Possibilities of Non-Movement i Surronud DataHome. Dobiva još niz nagrada i priznanja, od kojih su najvažnije Grand Prix Beogradskog salona arhitekture 1988. i Srebrna medalja svjetskog bijenala arhitekture INTERARH u Sofiji 1987. Sudjeluje na stotinjak natječaja i realizira isto toliko projekata različitih tipologija. Kontinuirano se bavi arhitektonskom teorijom, kritikom i publicistikom te objavljuje nekoliko autorskih knjiga o problemima i ličnostima suvremene arhitekture. Nositelj je više strukovnih i društvenih nagrada i priznanja: 23. Zagrebački salon arhitekture 1988., Bernardo Bernardi 1997., Viktor Kovačić 1997., Vladimir Nazor 2002., Nagrada Grada Zagreba 2005., Nagrada Ranko Radović 2009., Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 2013. Godine 2001. odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
Uz arhitekta Vinka Penezića dobitnik je Nagrade HAZU za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2013. godinu za područje likovnih umjetnosti.
Arhitekti Vinko Penezić i Krešimir Rogina nakon diplome na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu neprekidno rade zajedno, te kao 25-godišnjaci osvajaju dvije prve nagrade na natječajima, jednu u Zagrebu, za plivalište Mladost, drugu u Tokiju. Od tada šest puta bivaju nagrađeni na Shinkenchiku i Central Glass natječajima u Japanu. Tri puta izlažu na Venecijanskom bijenalu. Godine 1989. osnivaju ljetnu školu arhitekture u Grožnjanu. Gostujući su profesori na University American College u Skoplju, te predavači na više japanskih sveučilišta.
Nagrada HAZU dodjeljuje im se za arhitektonsko djelo pod nazivom LANTERNA / SVJETIONIK PRIJATELJSTVA koja je klupski objekt s multifunkcionalnim paviljonom u gradu Tokamachi, prefektura Niigata, u Japanu. Zdanjem su izražene imanentne sličnosti između dvije kulture na području umjetnosti i arhitekture, što se prvenstveno ogleda u simbiozi tradicije hrvatske nefigurativne umjetnosti i japanskoga graditeljskog umijeća koje je inspiriralo zapadnu modernu arhitekturu. Željom da se stvori znak u krajoliku, koji će istodobno biti izražajan, ali i japanski sveden, iskristalizirala se zamisao Lanterne/Svjetionika prijateljstva.
Namjena zdanja je trojaka i podijeljena po vertikali: sportski sadržaji, reprezentativni klupski sadržaji, te multifunkcionalni paviljon koji u sebi nosi i simbolički naboj sjaja prijateljstva. Radi se o velikom priznanju međunarodnom djelovanju Penezića i Rogine, time ujedno zagrebačkoj i hrvatskoj arhitekturi, pogotovo uzevši u obzir da vrlo malo inozemnih arhitekata dobiva priliku graditi u Japanu.
