Rodin Davor

Dopisni članovi I. Razred za društvene znanosti
Rodin Davor

Datum rođenja:

  • 1936

Mjesto rođenja:

  • Zagreb

Rodin Davor

Dopisni članovi I. Razred za društvene znanosti

Akademske titule:

  • professor emeritus

Članstvo u Akademiji:

  • dopisni član – Razred za društvene znanosti (10.05.2018. – …)

Biografija

Davor Rodin rođen je u Zagrebu 13. svibnja 1936. Gimnaziju te studij filozofije i njemačkog jezika završio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1965. i doktorirao. Od 1962. do 2006. predavao je na Fakultetu političkih znanosti političku filozofiju i metodologiju društvenih znanosti (od 1972. redoviti profesor, a od 2007. profesor emeritus). Bio je stipendist Zaklade Alexander von Humboldt 1965./66. Obnašao je dužnost prodekana i dekana (1973. – 1974.) Fakulteta političkih znanosti kao i prorektora za znanost Sveučilišta u Zagrebu. Jedan je od osnivača prvog znanstvenog studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Bio je dugogodišnji urednik časopisa Politička misao i biblioteke Politička misao, kao i voditelj poslijediplomskog studija Hrvatska i Europa na FPZ-u. Predavao je na domaćim poslijediplomskim studijima u Zagrebu i na međunarodnom studiju u Dubrovniku. Bio je gostujući predavač na sveučilištima u Kölnu, Hamburgu, Bonnu i Münchenu.

Član je domaćih i inozemnih znanstvenih društava. Kao dugogodišnji član savjeta Internacionalnog Hegelova društva organizirao je 23. kongres navedenog društva u Zagrebu 2000. godine. Aktivno i kontinuirano djeluje u znanstvenom i javnom životu Republike Hrvatske. U studiju klasičnog njemačkog idealizma, pogotovo njegovi radovi o Hegelovoj filozofiji prava i politike postigli su međunarodno priznanje na temelju kojih je bio kooptiran u Internacionalni savjet Hegelova društva.

Veliki dio njegovih radova odnosi se na najveće mislioce XX. stoljeća kao što su Husserl, Wittgenstein i Heidegger, koji su promijenili paradigmu mišljenja u našem stoljeću. Naročito se bavio metodološkim problemima suvremenih političkih stremljenja. Nasuprot pretežito pozitivističkoj politologiji bavio se neopozitivističkim strujama suvremenog politološkog mišljenja. U središtu njegovog interesa su autori kao što su Carl Schmitt, Niklas Luhmann, Thomas Kuhn, Paul Feyerabend i drugi. Posebnu pozornost zaslužuju njegovi radovi iz područja filozofije govora, te zapadnjačkog pisma kojima su se bavili antropolingvisti kao što su Jack Goody, Ian Watt, Heinz Schlaffer i Jacques Derrida. Te su analize doprinos novom razumijevanju geneze oblikovanja europskog pravnog poretka.

Objavio je ukupno 339 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim znanstvenim časopisima. Osim toga je preveo neka najteža djela s njemačkog jezičnog područja, primjerice djelo Tibingenski uvod u filozofiju Ernsta Blocha.

Najvažnija djela D. Rodina: Aspekti odnosa između Hegelove i Marxove dijalektike (1967), Metafizika i ćudoređe (1971), Dijalektika građanskog društva (1971), Marxova misao zajednice (1974), Dijalektika i fenomenologija (1979), Građanske granice slobode (1986), Slike–slova–slike (1990), Prijepis politike (1995), Putovi politologije (2001), Predznaci postmoderne (2004).

Dobitnik je Nagrade Grada Zagreba za knjigu Politološki paradoksi, kao i Nagrade Ruđer Bošković za cjelokupni znanstveni rad. Davor Rodin bitno je pridonio razvitku modernog politološkog diskursa koji daleko nadmašuje prosječno bavljenje nekom znanošću.

Za dopisnog člana HAZU izabran je 2018. godine.