Radica Ruben, akademik
Rođen:
- 19. svibnja 1931. u Splitu
Preminuo:
- 28. srpnja 2021. u Zagrebu
Radica Ruben, akademik
Akademske titule:
- akademik
- doktor znanosti
Institucije:
- professor emeritus – Sveučilište u Zagrebu
- redoviti profesor u miru – Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu
Funkcije u Akademiji:
- član Nadzornog odbora – Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (29.05.2013. – 28.07.2021.)
- zamjenik tajnika – Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju (25.04.2012. – 27.11.2014.)
Članstvo u Akademiji:
- redoviti član – Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju (18.05.2000. – 20.07.2021.)
- član suradnik – Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju (17.05.1990. – 18.05.2000.)
Spomenica Ruben Radica : 1931.-2021. / uredio Stanislav Tuksar
Akademik Ruben Radica, istaknuti hrvatski skladatelj rođen je 19. svibnja 1931. u Splitu. Temeljna je glazbena znanja dobio od svoga djeda, skladatelja Josipa Hatzea. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je studij dirigiranja u razredu Slavka Zlatića (1957.) i studij kompozicije u razredu Milka Kelemena (1958.). U komoziciji se usavršavao kod Vita Frazzia u Sieni (Accademia Musicale Chigiana), Renéa Leibowitza i Oliviera Messiaena u Parizu, te kod Györgya Ligetija, Pierrea Bouleza i Henrija Puosseura u Darmstadtu (Internationale Ferienkurse für Neue Musik). Od 1959. do 1963. godine podučava na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, a od 1963. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je od 1978. godine redoviti profesor i dekan u razdoblju od 1981. do 1985. godine. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2000. Laureat je godišnje nagrade Vladimir Nazor (1973.), kao i nagrade Vladimir nazor za životno djelo (2010.), dviju Vjesnikovih nagrada Josip Štolcer Slavenski (1978. i 1991.), a odlikovan je i Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1995.).
Akademik Ruben Radica pripada naraštaju hrvatskih skladatelja XX. stoljeća koji je bez opterećenja tradicijom i socrealističkom estetikom pribjegao radikalnijim izražajnim sredstvima glazbene avangarde. Radičina se avangardna strogoća ogleda u upornosti kojom serijalizam (totalnu organizaciju) produbljuje do krajnjih granica (npr. opera Ranjeni dlan, 1969–71; Per se I, 1968., i Per se II, 1975). Premda se u prvim djelima naziru još harmonijski funkcionalni odnosi, Radica je pod Leibowitzovim utjecajem brzo izgradio osebujan skladateljski stil u kojem se ističe strukturalistička koncepcija skladane glazbe. U pozadini takva skladateljskoga koncepta stoje i potreba za ekspresivnošću i izraziti smisao za zvučni kolorit. Radica je skladao za različite izvoditeljske sastave i žanrove, poput Četiri dramatska epigrama za klavirski kvintet (1959) i Concerto abbreviato za obligatni violončelo i orkestar (1962), preko djela Lirske varijacije za gudače (1962), Extensio za klavir i orkestar (1973), 19 & 10, interferencije za recitatora, zbor i orkestar (1965), K a za dvije instrumentalne skupine i sintetizator (1978) i Pasija za bariton i tri instrumentalne skupine (1982), do svojevrsnih sinteza poput Prazora, misterija prema poemi J. Kaštelana (1991), Trinaeste ure za tri zbora i orkestar na stihove A. G. Matoša (1994) ili Božanskih otvora srca za orkestar i obligatne instrumente (1999).
Kronološki popis djela
1953.: Izdaleka, tri stavka za gudački orkestar, praizv.: 22. veljače 1954., Zagreb (Hrvatski glazbeni zavod), Akademski komorni orkestar, dir.: Igor Gjadrov, izd.: Split, Splitsko filharmonijsko društvo, 2006.
1955.: Varijacije za flautu i jedanaest gudača, praizv.: 22. ožujka 1955., Zagreb (Hrvatski glazbeni zavod), Željko Pešek, flauta, članovi Državnog simfonijskog orkestra, dir.: Davorin Hauptfeld, izd.: Split, Splitsko filharmonijsko društvo, 2007.
1956.: Koncert za komorni orkestar, praizv.: 28. rujna 1956., Zagreb (dvorana Hrvatskog glazbenog zavoda), Komorni orkestar Radio Zagreba, dir.: Antonio Janigro; rkp.
1957.: Concerto grosso, za gudački komorni ansambl i orkestar, praizv.: 22. siječnja 1982., Zagreb (KD Vatroslav Lisinski, vel. dvorana), Zagrebački solisti, Zagrebačka filharmonija, dir.: Pavle Dešpalj; rkp.
1958.: Dijalog za dva klavira, praizv.: 5. rujna 1958., Siena (Salone dei concerti, Palazzo Chigi Saracini), Denise Balanche, klavir, Anna Colonna Romano, klavir; izd.: Sarajevo, Izdavačko odjeljenje Savez kompozitora Jugoslavije, 1963.
1959.: Četiri dramatska epigrama, za klavirski kvintet, praizv.: 12. rujna 1959., Siena (Salone dei concerti, Palazzo Chigi Saracini), Marie Claude Tallon, klavir, Salvatore Accardo, 1. violina, Alison Clements, 2. violina, Lina Pettinelli, viola, Claude Burgos, violončelo; izd.: Zagreb, Izdavačko odjeljenje Savez kompozitora Jugoslavije, 1961.
1960.: Concerto abbreviato, za orkestar i obligatni violončelo, praizv.: 16. ožujka 1962., Sarajevo (sala Doma JNA), Vladimir Antolek, violončelo, Sarajevska filharmonija, dir.: Teodor Romanić; izd.: Zagreb, Društvo hrvatskih skladatelja – Ars Croatica, 1978.
1961.: Dva komada za klavir, praizv.: podaci nepoznati, Fred Došek, klavir; rkp.
Trois Mélodies pour Soprano et Piano (stihovi: Aimé Césaire), praizv.: 1964., Opatija, Blanka Danon, sopran, Fred Došek, klavir; izd.: Zagreb, Hrvatsko društvo skladatelja – Ars Croatica, 1993.
Lirske varijacije, za gudače, praizv.: 3. lipnja 1962., London (Royal Festival Hall), Philomusica of London, dir.: John Carewe; izd.: Zagreb, Udruženje kompozitora Hrvatske, 1967.
1962.: Koreografska muzika, medijski balet; rkp.
1963.: Formacije, medijski balet, praizv.: 17. rujna 1963., Zagreb (Zagrebačko dramsko kazalište), Studio za suvremeni ples, kor.: Vera Miletić; rkp.
1965.: 19 & 10, interferencije za recitatora, zbor i orkestar, praizv.: 17. svibnja 1965., Zagreb (dvorana Hrvatskog glazbenog zavoda), Zlatko Crnković, recitator, Zbor i Simfonijski orkestar RTZ, dir.: Slavko Zlatić; izd.: Zagreb, Društvo hrvatskih skladatelja – Ars Croatica, 1974.
1966.: Klavierstück Nr. 3, za klavir, praizv.: 14. listopada 1966., Opatija (dvorana hotela Kvarner), Fred Došek, klavir; izd.: München, Edition Modern, 1968.
1968.: Per se I, za komorni orkestar i Martenotove valove, praizv.: 7. listopada 1968., Zagreb (Koncertni studio Istra), Janka Šanjek-Šipuš, Martenotovi valovi, Komorni orkestar RTZ, dir.: Krešimir Šipuš; izd.: Zagreb, Udruženje kompozitora Hrvatske, 1970.
1973.: Extensio, za orkestar i klavir, praizv.: 14. svibnja 1973., Zagreb (Koncertni studio Istra), Vladimir Krpan, klavir, Slovenska filharmonija, dir.: Oskar Danon; rkp.
1975.: Per se II, za duhački kvintet i magnetofonsku vrpcu, praizv.: 15. svibnja 1975., Zagreb (KD Vatroslav Lisinski, mala dvorana), Zagrebački duhački kvintet; rkp.
1977.: K a, za dvije instrumentalne skupine i sintetizator, praizv.: 11. siječnja 1978., Zagreb (KD Vatroslav Lisinski, vel. dvorana), Željko Marasović, sintetizator, Zagrebački simfoničari RTZ, dir.: Josef Daniel; rkp.
1978.: Alla madrigalesca, za mješoviti zbor i orgulje (stihovi: Paul Eluard), praizv.: 10. svibnja 1981., Zagreb (KD Vatroslav Lisinski, vel. dvorana), Zbor Slovačke filharmonije, dir.: Lubomir Matl; rkp.
1981.: Pasija, za bariton i tri instrumentalne skupine (stihovi: Dubravko Škurla), praizv.: 17. veljače 1982., Zagreb (KD Vatroslav Lisinski, vel. dvorana), Vladimir Ruždjak, bariton, Zagrebački simfoničari RTZ, dir.: Uroš Lajovic; rkp.
1984.: Barocchiana, za malu trubu i gudače, praizv.: 19. travnja 1985., Zagreb (KD Vatroslav Lisinski, vel. dvorana), Stanko Arnold, truba, Zagrebački simfoničari RTZ, dir.: Uroš Lajovic; rkp.
1990.: Prazor, misterij u deset prizora za glazbenu pozornicu prema istoimenoj poemi Jure Kaštelana, praizv.: 6. travnja 1991., Zagreb (Hrvatsko narodno kazalište), solisti, orkestar i zbor Opere HNK, redatelj: Petar Selem, dir.: Pavle Dešpalj; rkp.
1992.: Skrušeno, dvanaest harmonijskih izraza korala Herzlich tut mich verlangen (koralni napjev: Hans Leo Hassler; stihovi: Christoph Knoll, Paul Gerhardt, Ruben Radica, Cyriacus Schneegass), praizv.: 6. travnja 1993., Zagreb (KD Vatroslav Lisinski, mala dvorana), Zbor Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, dir.: Igor Gjadrov; rkp.
1994.: XIII. ura, dva soneta Antuna Gustava Matoša za tri zbora i orkestar, praizv.: 8. prosinca 1994., Zagreb (KD Vatroslav Lisinski, vel. dvorana), Zbor i Simfonijski orkestar HRT, dir.: Nikša Bareza; rkp.
1997.: Tri sonetne bagatele, za (recitatora i) instrumentalni sekstet (stihovi: Ante Tresić Pavičić, Vladimir Nazor, Ivo Vojnović), praizv.: 5. travnja 1997., Zagreb (KD Vatroslav Lisinski, mala dvorana), Zlatko Crnković, recitator, Tamara Coha-Mandić, flauta, Elvira Happ, vibrafon, marimbafon, Mia Elezović, klavir, čembalo, Zagrebački gitarski trio; izd.: Zagreb, Hrvatsko društvo skladatelja – Ars Croatica, 1998.
1999.: Božanski otvori srca, tri koncertantna ronda za orkestar i obligatne instrumente, praizv.: 19. travnja 1999., Zagreb (KD Vatroslav Lisinski, vel. dvorana), Marija Mlinar, harfa, Mia Elezović, klavir, Mladen Požgaj, oboa, Ivana Bilić, timpani, Simfonijski orkestar HRT, dir.: Pascal Rophé; rkp.
2001.: Četiri studije ustrajnosti, za saksofonski kvartet, praizv.: 5. lipnja 2001., Zagreb (Preporodna dvorana Palače Narodnog doma), Zagrebački kvartet saksofona; izd.: Zagreb, Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, 2001.
2004.: Poème crépusculaire, pour quatuor à cordes; rkp.
2005.: Litaniae Sanctorum pro Papa Ioanne Paulo, septuaginta duae musicorum corporis cameralis instrumentalis invocationes, praizv.: 16. srpnja 2006., Osor (Crkva Uznesenja Marijina), Cantus ansambl, dir.: Berislav Šipuš, izd.: Zagreb, Pro notis, notografija i izdavaštvo, 2007.