Članovi Akademije

Orlić Mirko, akademik

Akademske titule:

• doktor znanosti
• akademik

Institucije:

• redoviti profesor u trajnom zvanju – Geofizički odsjek PMF-a

Funkcije u Akademiji:

• član Predsjedništva – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (01.01.2023. – …)
• predsjednik Odbora – Hrvatsko povjerenstvo za geodeziju i geofiziku (09.03.2011. – 24.01.2024.)
• predsjednik – Odbor za podizanje spomenika geofizičaru Andriji Mohorovičiću (27.09.2017. – 22.04.2022.)

Članstvo u Akademiji:

• redoviti član – Razred za prirodne znanosti (12.05.2016. – …)

---

Životopis

Opći podaci

Mirko Orlić rođen je 26. svibnja 1955. godine u Zagrebu. Godine 1978. diplomirao je geofiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je sveučilištu 1981. obranio magistarski rad O neviskoznom djelovanju planetarnih atmosferskih valova na more, a 1988. doktorirao na osnovi disertacije Oscilacije inercijalnog perioda u Jadranu: analiza pojave i formulacija dvodimenzionalnih modela.

Od 1979. do 1983. godine bio je zaposlen kao asistent na Institutu ‘Ruđer Bošković’ u Zagrebu. U to je vrijeme sudjelovao u organizaciji i provedbi dva veća eksperimenta, u Riječkom zaljevu i sjevernom Jadranu. Od 1983. godine radi na Geofizičkom odsjeku PMF-a. Postupno je napredovao u zvanjima te je od 2005. godine zaposlen kao redoviti profesor u trajnom zvanju. Tijekom četrdeset godina u ovoj je ustanovi nadzirao rad stalne mareografske postaje u Bakru, a u niz je navrata organizirao krstarenja istraživačkim brodovima na kojima su vršena mjerenja elektroničkim mareografima, strujomjerima i hidrografskim sondama u raznim jadranskim bazenima. Istraživanja je dijelom provodio u okviru hrvatskih projekata koje je financirao SIZ znanosti, potom Ministarstvo znanosti i tehnologije, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta te, naposljetku, Hrvatska zaklada za znanost. Posljednjima u nizu tih projekata, Međudjelovanje atmosfere s morem (1996.-2002.), Sustav atmosfera-Jadran (2002.-2006.), Utjecaj atmosfere i topografske varijabilnosti na procese u moru (2007.-2013.),  Climate of the Adriatic region in its global context (2014.-2018.) te Middle Adriatic upwelling and downwelling (2018.-2023.), M. Orlić je bio voditelj.

Posjetio je nekoliko europskih oceanografskih instituta, a 1993. godine je kao gostujući znanstvenik radio na Scripps Institution of Oceanography, University of California at San Diego (La Jolla, Kalifornija, SAD). Ovom potonjom prilikom sudjelovao je u istraživačkom krstarenju na Pacifiku, koje je provedeno s američkog istraživačkog broda Sproul. Tijekom prvih desetak godina rada bio je sudionikom nekoliko međunarodnih projekata (npr. Jadranski program znanstvene suradnje, Projekt br. 200 Međunarodnog programa geološke korelacije). U novije vrijeme vodio je dva projekta u okviru hrvatsko-talijanske suradnje, dva projekta u okviru hrvatsko-slovensko-talijanske suradnje, dva projekta u okviru suradnje s Europskom komisijom te dva projekta u okviru hrvatsko-američke suradnje. Radi realizacije tih projekata sudjelovao je u međunarodnim istraživačkim krstarenjima u Jadranu tijekom 2002., 2003. i 2006. godine, koja su obavljena američkim istraživačkim brodom Knorr i njemačkim istraživačkim brodom Alliance. Ujedno je razvio suradnju sa sveučilištima u Trstu i Bologni (Italija) te u Seattleu (SAD).

Znanstveni rad

M. Orlić je do sada objavio stotinu znanstvenih radova (većim dijelom u CC/SCI časopisima), devet članaka o povijesti struke, više od stotinu sedamdeset kongresnih priopćenja (od čega dvadeset osam pozvanih), tridesetak stručnih radova, desetak popularnih članaka i dvije knjige.

Na početku svoje znanstvene djelatnosti M. Orlić se sa suradnicima prvenstveno bavio fizikalnim procesima u Jadranskom moru pri čemu su pozornost privukli sljedeći nalazi:

• poplavljivanje obalnog područja događa se ne samo zbog utjecaja ciklona nego i uslijed djelovanja Rossbyjevih atmosferskih valova,
• u Jadranu su na djelu bar tri rezonantna procesa koji utječu na način kako more reagira na plimno i atmosfersko djelovanje,
• uslijed dužobalne promjenjivosti bure javljaju se u moru ciklonalni i anticiklonalni tokovi,
• uz istarsku obalu formira se u toplom dijelu godine protustruja,
• opća jadranska cirkulacija može se interpretirati kao rezultat međudjelovanja tri strujna sustava,
• zimska turbulencija u Jadranu prvenstveno je kontrolirana vjetrom, te naposljetku
• učinkovitost operativnog oceanografskog sustava za Jadransko more silno ovisi o njegovoj povezanosti ne samo s meteorološkim već i s hidrološkim sustavom.

Svojim je istraživanjima M. Orlić obuhvatio i fizikalne procese u atmosferi i unutrašnjosti Zemlje u jadranskom području: inicirao je analizu obalne cirkulacije zraka uz upotrebu metode rotacijske spektralne analize, organizirao je prva mjerenja smjera i brzine vjetra kroz duga razdoblja s finom vremenskom rezolucijom i time omogućio detaljnu analizu udara bure, te je razvio hidrodinamički numerički model kojim je po prvi put reproducirano gibanje tsunamija u Jadranu.

Angažirajući se na temama koje nadilaze jadransko područje, M. Orlić je sudjelovao u razvoju metode koja omogućuje povezivanje podataka o globalnoj temperaturi s podacima o globalnoj visini morske razine. Također se bavio statističkim metodama analize podataka, pa je tako razvio metodu za određivanje smjera i brzine gibanja atmosferskih poremećaja, inicirao je novu interpretaciju regresijske metode koja omogućuje da se dvije ulazne varijable povežu s jednom izlaznom varijablom, te je dao poticaj razvoju metode parcijalne valićne analize; prvenstvo hrvatskih znanstvenika u uvođenju ove potonje metode prepoznato je u inozemnoj periodici a metoda je našla primjenu ne samo u području geoznanosti već i u ekologiji, ekonomiji pa čak i medicini. Iz regionalnih okvira izlazio je i razvojem analitičkih modela za različite procese:

• utjecaj trenja na inercijalne oscilacije,
• gubitak energije stojnih valova u zaljevima,
• djelovanje kanaliziranja na pojavu inverznog barometarskog efekta,
• ovisnost periodičkog izranjanja o odnosu smjera vjetra i smjera obalne linije, te
• utjecaj trenja na strukturu rezidualnog strujnog polja.

Prema bazi podataka Scopus radovi M. Orlića su do sada citirani oko 2800 puta uz h-indeks koji iznosi 27, a prema bazi podatak Google Scholar broj citata je veći od 4600 dok h-indeks iznosi 35.

Nastavni rad

M. Orlić predaje Fizičku oceanografiju i Seminar iz fizičke oceanografije (od 1982.) a predavao je i Odabrana poglavlja geofizike te Geofizički praktikum (od 1982. do 1999.) na dodiplomskom (danas preddiplomskom i diplomskom) studiju geofizike što ga organizira PMF. Godine 1998. uveo je jedan novi kolegij (Dinamika obalnog mora) na tom studiju. Također predaje uvodni geofizički kolegij za studente biologije na PMF-u. Od 1988. godine drži predavanja na poslijediplomskom studiju oceanologije (Osnove hidrodinamike mora, Fizika mora), a od 1990. godine i na poslijediplomskom studiju geofizike Sveučilišta u Zagrebu (Dinamička oceanografija). U tri je navrata dobio nagradu koju studenti PMF-a dodjeljuju najboljim nastavnicima. Godine 1999. uveo je kolegij Osnove fizičke oceanografije na Sveučilištu u Splitu, a godine 2004. kolegij Fizika Zemlje na Sveučilištu u Osijeku. Do sada je bio voditelj pri izradi tridesetak diplomskih radova, šest magistarskih radova i osam doktorskih disertacija.

Ostala djelatnost

Od ostalih aktivnosti M. Orlića valja spomenuti da je bio voditelj poslijediplomskog studija fizike na PMF-u (1994.-2000.) i pročelnik Geofizičkog odsjeka te predstojnik Geofizičkog zavoda (1996.-2000.). Na tim je položajima potaknuo obnavljanje nastavnih planova i programa, koji su se počeli realizirati šk. god. 1998/1999. Godine 1997. uspostavio je računalni praktikum za studente geofizike. Od 2000. do 2002. godine bio je prodekan PMF-a. Bio je član Senata Sveučilišta u Zagrebu od 2005. do 2017. godine, predsjednik Vijeća prirodoslovnog područja Sveučilišta u Zagrebu od 2009. do 2013. godine te član Savjeta Sveučilišta u Zagrebu od 2018. do 2022. godine. Hrvatskim povjerenstvom za geodeziju i geofiziku pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU) predsjedao je od 2011. do 2024. godine. Redovitim je članom HAZU postao 2016. godine. Od 2017. bio je predsjednik Akademijinog Odbora za podizanje spomenika geofizičaru Andriji Mohorovičiću, čiji je rad zaključen 2022. godine otkrivanjem spomenika. Krajem 2022. godine izabran je za člana Predsjedništva HAZU te za potpredsjednika Znanstvenog savjeta europskih akademija (European Academies Science Advisory Council, EASAC).

Osim toga, M. Orlić je bio urednik časopisa Geofizika (1990.-1992.), struke ‘geofizika’ u Hrvatskoj enciklopediji (2000.-2009.), tri znanstvena zbornika (1999., 2001., 2008.) i dvije knjige (2011., 2019.) te gostujući urednik američkog časopisa Journal of Geophysical Research (2004.-2007.) i europskog časopisa Journal of Marine Systems (2007.-2009.). Trenutačno je član uredničkih odbora časopisa Geofizika i Acta Adriatica. Pisao je recenzije za nekoliko domaćih i desetak inozemnih časopisa. Djelovao je kao predsjednik ili član organizacijskih odbora osam međunarodnih znanstvenih skupova i tri domaća znanstvena skupa. Bio je član Područnog znanstvenog vijeća za prirodne znanosti (2005.-2009.), a u nekoliko je navrata sudjelovao u radu prosudbenih skupina pri ministarstvima znanosti i zaštite okoliša. Kao predstavnik Republike Hrvatske u Zajedničkom hrvatsko-američkom odboru za znanstvenu i tehnološku suradnju sudjelovao je u dogovaranju novog ugovora o toj suradnji. Član je Commission Internationale pour l’Exploration Scientifique de la Mer Méditerranée, American Geophysical Union te The Oceanography Society. Popularizira struku javnim predavanjima kao i sudjelovanjem u radijskim i televizijskim emisijama.

Dobio je Fulbrightovu nagradu (za 1992/1993. godinu), Državnu nagradu za znanost (za 2007. godinu), Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviše znanstveno dostignuće iz područja prirodnih znanosti (za 2009. godinu) i Nagradu ‘Andrija Mohorovičić’ Sveučilišta u Zagrebu (za 2018/2019. godinu).