Članovi Akademije

Matasović Ranko, akademik

Akademske titule:

• doktor znanosti
• akademik

Institucije:

• redoviti profesor – Katedra za indoeuropsku lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Funkcije u Akademiji:

• tajnik – Razred za filološke znanosti (01.01.2023. – …)
• član Predsjedništva – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (01.01.2023. – …)
• zamjenik tajnika – Razred za filološke znanosti (01.11.2021. – 31.12.2022.)

Članstvo u Akademiji:

• redoviti član – Razred za filološke znanosti (10.05.2012. – …)
• član suradnik – Razred za filološke znanosti (18.05.2006. – 10.05.2012.)

Životopis

Ranko Matasović rođen je 14. svibnja 1968. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je opću lingvistiku i filozofiju. Magistrirao je 1992., a doktorirao 1995. s tezom o rekonstrukciji teksta u indoeuropeistici (mentor: prof. dr. Radoslav Katičić). Stručno se usavršavao na sveučilištima u Beču (1993) i Oxfordu (1995). Bio je stipendist Fulbrightove zaklade za postdoktorski studij na Sveučilištu Wisconsin (Madison, SAD) za 1997/98, a koristio je i stipendiju zaklade Alexander von Humboldt za 2002/2003 na Sveučilištu u Bonnu. U ljetnom semestru 2008. boravio je u Nizozemskoj kao gost Odsjeka za poredbenu lingvistiku Sveučilišta u Leidenu, a u ljeto 2011. bio je gostujući profesor na Sveučilištu Georgije (Athens, SAD). U ljetnom semestru 2015. bio je gostom Max-Planck instituta za evolucionarnu antropologiju u Leipzigu, a u zimskom semestru iste godine gostujućim je profesorom Sveučilišta u Heidelbergu. Bio je pročelnik Odsjeka za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (1998-2000), te jedan od osnivača i suvoditelja Interdisciplinarnoga Sveučilišnog Poslijediplomskog studija “Jezična komunikacija i kognitivna neuroznanost” na Sveučilištu u Zagrebu (od 2000.). Bio je predstojnik Odjela za jezik i jezikoslovlje Matice hrvatske (2002-2004) i urednik za filologiju i lingvistiku u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskoga zavoda “M. Krleža” (1999.-2009.). Od 1996. predstojnik je Katedre za poredbenu indoeuropsku lingvistiku na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu; 1996. postao je docentom, 2000. izvanrednim profesorom, a 2004. redovitim profesorom na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (od 2009. u trajnom zvanju). Na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu predaje kolegije iz poredbene gramatike indoeuropskih jezika, keltistike i jezične tipologije (za popis kliknite ovdje: http://deenes.ffzg.hr/~rmatasov/Ranko-popis-kolegija.htm). 18. svibnja 2006. izabran je za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 10. svibnja 2012. za redovitoga člana. Od 2020. predsjednik je Odbora za normu hrvatskoga standardnog jezika HAZU. Sudjelovao je u organizaciji tri domaća i sedam međunarodnih znanstvenih skupova. Kao pozvani predavač držao je predavanja na sveučilištima i lingvističkim institutima u Madisonu (Wisconsin), Santa Barbari, Yaleu, Athens (Georgia, SAD), Beču, Bonnu, Konstanzu, Berlinu, Leipzigu, Mainzu, Düsseldorfu, Heidelbergu, Leidenu, Nijmegenu, Helsinkiju, Macerati, Napulju, Paviji, Moskvi, Oxfordu, Parizu, Limogesu, Ljubljani, Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Cetinju, Osijeku, Dubrovniku, Zadru i Rijeci.

Predsjednik je Odbora za etimologiju HAZU i član Odbora za etimologiju Međunarodnog slavističkog kongresa. Član je uredništva časopisa Suvremena lingvistika (Zagreb) i Folia onomastica Croatica (Zagreb) i član uređivačkoga savjeta časopisa Voprosy onomastiki (Ekaterinburg). Bio je voditelj znanstvenoga projekta “Hrvatski jezik u poredbenoj perspektivi” (Projekt br. 0130649 MZOŠ) i drugih projekata koje je financiralo MZOŠ (1995-2013). Od 2014. do 2018. bio je voditelj  projekta „Općeslavenski lingvistički atlas i atlas europskih jezika“ pri Hrvatskoj zakladi za znanost. Od 2004. do 2009. sudjelovao je u projektu izrade indoeuropskoga etimološkog rječnika Sveučilišta u Leidenu. Dobitnik je nagrade HAZU za 2002. za trajan doprinos znanosti na području filologije i nagrade za filologiju „Bulcsú László“ Hrvatskoga filološkog društva za životno djelo (2019.). Napisao je trinaest knjiga: Harfa sa sjevera. Iz irske književnosti (Zagreb 1995), A Theory of Textual Reconstruction in Indo-European Linguistics (Frankfurt a/M & New York 1996), Kratka poredbenopovijesna gramatika latinskoga jezika (Zagreb 1997, 2. prošireno izdanje 2010, prijevod na albanski Prizren 2017.), Kultura i književnost Hetita (Zagreb 2000), Uvod u poredbenu lingvistiku (Zagreb 2001), Kamen kraljeva. Srednjovjekovne irske sage (Zagreb 2004), Gender in Indo-European (Heidelberg 2004), Jezična raznolikost svijeta (Zagreb 2005, 2. prošireno izdanje 2011.), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika (Zagreb 2008), Etymological Dictionary of Proto-Celtic (Leiden 2009), Slavic Nominal Word-Formation (Heidelberg 2014), Lingvistička povijest Europe (Zagreb 2016) i An Areal Typology of Agreement Systems (Cambridge 2018). Glavni je urednik i prvi autor Etimološkoga rječnika hrvatskoga jezika (I. svezak, A-NJ, Zagreb 2016). Suurednik je četiriju međunarodnih znanstvenih zbornika i (s Ljiljanom Jojić) glavni urednik Hrvatskoga enciklopedijskog rječnika (Zagreb 2001). Objavio je i više od 150 znanstvenih radova u Hrvatskoj i u inozemstvu, te prijevode s latinskoga, grčkoga, hetitskoga, staroirskoga, novoirskoga, litavskoga, velškoga, ruskoga, kabardinskog i engleskog jezika.

Ranko Matasović – osobna stranica