Članovi Akademije

Klobučar Anđelko, akademik

Akademske titule:

• akademik
• professor emeritus
• profesor doktor znanosti

Institucije:

• redoviti profesor u miru – Muzička akademija u Zagrebu
• professor emeritus – Sveučilište u Zagrebu

Članstvo u Akademiji:

• redoviti član – Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju (18.06.1992. – 07.08.2016.)
• član suradnik – Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju (19.05.1988. – 18.06.1992.)

Spomenica Anđelko Klobučar : 1931.-2016. / uredio Nikša Gligo

Životopis

Akademik Anđelko Klobučar, istaknuti hrvatski skladatelj, orguljaš i glazbeni pedagog, rodio se 11. srpnja 1931. godine u Zagrebu gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju te diplomirao 1955. godine na Muzičkoj akademiji. Istodobno je studirao kompoziciju u klasi profesora Mila Cipre i orgulje kod profesora Franje Lučića. Poslije diplome usavršavao se u interpretaciji kod Antona Nowakovskog u Salzburgu 1960., a u kompoziciji kod Andre Joliveta u Parizu 1965.-1966. godine. Bio je srednjoškolski profesor (1958.-1963.), muzički suradnik “Dubrava filma” od 1958. do 1963. kada je postao profesor teoretskih glazbenih predmeta na srednjoj muzičkoj školi “Blagoje Bersa”.

Od 1968. godine predavao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bio je pročelnik Odsjeka za kompoziciju i glazbenu teoriju (1980.–1993.) te od 1995. do umirovljenja 2006. Na Institutu za crkvenu glazbu kod Teološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu akademik Klobučar vodio je od 1964. godine kolegije Fuga, Osnove polifone kompozicije i Improvizacija.

Anđelko Klobučar izabran je za člana suradnika 1988. godine, a za redovitog člana HAZU, u Razredu za glazbenu umjetnost i muzikologiju, izabran je 1992. godine.

Akademik Klobučar djelovao je kao najistaknutiji hrvatski orguljaš, jednako vrstan kao organist Prvostolne crkve u Zagrebu i kao koncertantni solist na brojnim nastupima u zemlji i inozemstvu. Skladateljski opus akademika Klobučara bogat je i raznolik, a obuhvaća djela za orgulje, klavir, različite komorne sastave, orkestar, zborove i solo popijevke.

Za svoj rad primio je brojne nagrade: nagradu Milka Trnina 1970.; nagradu Josip Slavenski 1986.; nagradu Vladimir Nazor 1990.; nagradu Ivan Lukačić 1991.; nagradu Vladimir Nazor 1996.; nagradu Grada Zagreba 1997.; nagradu Ivan Lukačić 1999.; nagradu Porin 2002.; nagradu Lovro pl. Matačić 2010. odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.