Holzer Georg
Akademske titule:
- profesor doktor znanosti
Članstvo u Akademiji:
- dopisni član – Razred za filološke znanosti (29.05.2008. – …)
Georg Holzer, austrijski slavist, rođen je 9. ožujka 1957. u Beču. Nakon školovanja u St. Pöltenu studirao je na Sveučilištu u Beču: od 1975. slavistiku i od 1976. i indoeuropeistiku. Doktorirao je 1982. u Beču promocijom „sub auspiciis praesidentis rei publicae“. Učitelji su mu bili František Václav Mareš, Radoslav Katičić i Manfred Mayrhofer. Od 1980. do 1983. radio je kao austrijski lektor za njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1983. zaposlen je na Institutu za slavistiku na Sveučilištu u Beču. Godine 1989. habilitirao se za slavensko jezikoslovlje. Od 1997. radi na navedenome institutu kao izvanredni sveučilišni profesor. Usavršavao se u Zagrebu, Wrocławu, Ljubljani i Krakovu. Osim u Beču, držao je povremena tzv. blok-predavanja: Osnove poredbene lingvistike i Od indoeuropskoga do hrvatskoga u Zagrebu te u Zadru u okviru kolegija Jezici i kulture u dodiru. Predavao je u Krakowu, Münsteru, Jeni, Leipzigu, Klagenfurtu, Berlinu, Michiganu, Ljubljani, Regensburgu, Dresdenu, Helsinkiju…
Od 1996. član je udruge Balkan-Kommission der Österreichischen Akademie. Bio je u Uredništvu uglednog časopisa Wiener Slavistischen Jahrbuch, a od 2003. urednik je toga časopisa. Izabran je također u Uredništvo časopisa Rocznik Slawistyczny te u Uredništvo Rasprava Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Njegove zapažene i visoko ocijenjene monografije:
- Posuđenice iz dosad nepoznatih indoeuropskih jezika u praslavenskom i prabaltičkom, 1989.
- Die Slaven im Erlaftal, 2000.
- Rekonstruowanie języków niepoświadczonych, Kraków 2001.
- Historische Grammatik des Kroatischen, 2007.
Objavio je nekoliko djela, među kojima su zapaženi zbornici njegovim profesorima Františeku Václavu Marešu i Radoslavu Katičiću.
U svojim znanstvenim radovima bavi se praslavenskim glasovnim zakonima, inovacijama nakon praslavenskog i njihovim kronologijama, istraživao je i prepoznavao slavenski kontinuum nakon slavenskih raseoba, vrednovao je toponime antičkoga postanja s obzirom na hrvatski glasovni razvitak, pisao je o slavenskom leksičkom supstratu u Austriji, o slavenskim palatalizacijama u svjetlu hrvatsko-romanske jezične simbioze, itd. Bio je voditeljem projekta Die Sprache des mittelalterilichen Slaventums in Osterreich.
Za dopisnog člana HAZU izabran je 2008.