Franke Ivana
Članstvo u Akademiji:
- članica suradnica – Razred za likovne umjetnosti (16.05.2024. – …)
Životopis
Ivana Franke (r. 1973., Zagreb) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (1997.). Sudjelovala je na poslijediplomskome istraživačkom programu u Centru za suvremenu umjetnost Kitakyushu (CCA Kitakyushu), u Japanu (2001./2002.). Boravila je na više umjetničkih rezidencija, uključujući P.S.1 Centar za suvremenu umjetnost (MoMa P.S.1) u New Yorku (2001.) i Nordijski institut za suvremenu umjetnost (NIFCA) u Helsinkiju (2004.).
Tijekom akademske godine 2009./2010. bila je stipendistica Instituta za prostorna istraživanja Sveučilišta umjetnosti u Berlinu (Institut für Raumexperimente, UdK).
Od 2024. godine članica je suradnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U svojim prostornim i svjetlosnim instalacijama, skulpturama i crtežima često se koristi složenim geometrijskim strukturama, transparentnim materijalima i refleksijama svjetla kako bi proizvela naizgled efemerne fenomene na granicama naše percepcije kojima upućuje na „tvarnost“ prostorne praznine i svjetlosti. I. Franke u svojoj praksi sustavno istražuje odnose između vanjske stvarnosti te perceptivnih i kognitivnih procesa i društvenih konstrukcija oslanjajući se na znanja iz niza disciplina kao što su neuroznanost, perceptivna psihologija, matematika, optika i arhitektura.
Predstavljala je Hrvatsku na 52. Venecijanskom bijenalu izložbom Latency u prostoru Area Scarpa, Palazzo Querini Stampalia. Druge važnije samostalne izložbe: Twilight. Neither perception nor non-perception (Kunsthalle Bern, Bern, 2022.); Apercepcija, radovi iz kolekcije+ (Lauba, Zagreb, 2022.), Limits of Perception Lab. Your Country of Two Dimensions is Not Spacious Enough (Savvy Contemporary, Berlin, 2020.); Strujanje percepcije (Svemiri misli) (Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2017.); Retreat into Darkness. Towards a Phenomenology of the Unknown (Schering Stiftung Project Space, Berlin, 2017.) i Lability (Umjetnički paviljon, Zagreb, 2009.).
Sudjelovala je na više od 200 skupnih izložbi uključujući 9. Venecijanski arhitektonski bijenale (2004.); Manifestu 7, Europski bijenale suvremene umjetnosti (2008.); 11. Šangajski bijenale (2016.); 7. Yokohama trijenale (2020.) i 4. Hangzhou trijenale (2022.), te je izlagala u institucijama kao što su Kunsthalle Barmen (Wuppertal, 2024.); Espacio Fundación Telefónica (Madrid, 2022.); Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci (Rijeka, 2020.); MACBA, Muzej suvremene umjetnosti u Barceloni (Barcelona, 2018.); Palazzo Esposizioni (Rim, 2018.); Hamburger Bahnhof, Museum für Gegenwart (Berlin, 2017.); Deichtorhallen, Sammlung Falckenberg (Hamburg, 2016.); Muzej suvremene umjetnosti u Wrocławu (Wrocław, 2015.); Centar za suvremenu umjetnost Halle14 (Leipzig, 2015.); Neue Nationalgalerie (Berlin, 2014.); Sharjah Art Foundation (Sharjah, 2013.); Muzej stare i nove umjetnosti MONA (Hobart, Tasmanija, 2013.), između mnogih drugih.
U okviru projekata Seeing with Eyes Closed i Towards a Phenomenology of the Unknown surađivala je s neuroznanstvenicom Idom Momennejad i psihologom Bilgeom Sayimom te je inicirala interdisciplinarne simpozije i panelske rasprave u centrima Savvy Contemporary (2020.), Silent Green (2017.) i Deutsche Guggenheim (2012.) u Berlinu te u Zbirci Peggy Guggenheim u Veneciji (2011.), između ostalog. Izlagala je na znanstvenim konferencijama uključujući Europsku konferenciju vizualne percepcije (ECVP, Liverpool, 2015.) i konferenciju The Science of Consciousness Conference (Tucson, Arizona, 2016.).
Realizirala je niz privremenih javnih instalacija uključujući Rezonancu nepredviđenog, postavljenu oko Glazbenog paviljona na Zrinjevcu u Zagrebu (2023.), te prvu iteraciju rada Resonance of the Unforeseen, pri čemu je prekrila dugačku fasadu Umjetničkog muzeja u Yokohami (Yokohama Museum of Art, 2020.). Instalacija Time Slip (suradnja s T. Gronlund i P. Nisunen) na Titovu trgu u Rijeci realizirana je u sklopu programa Europske prijestolnice kulture 2020. (2019./2020.). Stalne instalacije uključuju Frameworks (suradnja s P. Miškovićem, L. Pelivan i T. Plejićem); projekt Hrvatskog paviljona na 9. Venecijanskom bijenalu arhitekture (2004.), koji je kasnije trajno postavljen ispred Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu; Room for Running Ghosts u Rovinju i Echoes of a Light Second u Nansha Garden Resortu (Nanshi, Guaghzhou).
Ivana Franke dobitnica je više nagrada, među kojima su Nagrada Josip Račić za izložbu Lability u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu (2010.); Premija Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na 7. hrvatskom trijenalu grafike (2016.) i na 3. hrvatskom trijenalu grafike (2003.) i Nagrada Ministarstva kulture RH na 2. hrvatskom trijenalu grafike (2000.) u organizaciji Kabineta grafike HAZU; te Nagrada Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) za mlade umjetnike (2000.). Održala je niz predavanja, radionica i seminara u institucijama kao što su: Institut für Architekturbezogene Kunst (IAK), Technische Universität Braunschweig (2014. – 2015.); Hochschule Bielefeld (HSBI, 2024.); École nationale supérieure d’arts de Paris-Cergy (ENSAPC, Pariz, 2023.); Centar za inovativne medije, Akademija primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci (CIM APURI, Rijeka, 2019.); Ambedkar University (Delhi, 2014.), te je sudjelovala na interdisciplinarnim konferencijama i simpozijima uključujući Borderlands: Art and Neuroscience in Dialogue (Roter Salon, Volksbühne Berlin, 2018.).
IVANA FRANKE – osobna stranica