Članovi Akademije

Bradić Srećko, akademik

Akademske titule:

• akademik

Članstvo u Akademiji

• redoviti član – Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju (16. 05. 2024. – …)

Životopis

Srećko BRADIĆ rođen je 1963. u Samoboru. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je glazbenu kulturu, a potom i kompoziciju  u klasi prof. Stanka Horvata. Predaje kompoziciju i teorijsko-glazbene predmete na Odjelu za kompoziciju i glazbenu teoriju Muzičke akademije u Zagrebu.

Dugogodišnji je umjetnički ravnatelj festivala Samoborske glazbene jeseni, u okviru kojeg je ustanovio i međunarodno natjecanje za najbolju kompoziciju“ New Note“.

Uz izrazitu sklonost velikim formama, njegov skladateljski izričaj odlikuje zvukovno bogatstvo, ekspresionistička zasićenost bojama i širina poteza te čvrsta ukorijenjenost u tradicionalnim premisama obogaćenim istraživanjima novih zvučnih prostora. Njegova je instrumentacija zvučna i pastozna, karakteristična po tamnim, zagasitim bojama i dojmljivoj upotrebi limenih puhaćih instrumenata. Izrazito je promišljen skladatelj,pa je broj njegovih skladbi značajniji po kvaliteti nego po opsegu, no među njegovih četrdesetak skladbi prevladavaju velike orkestralne i vokalno-instrumentalne forme u kojima se dubokim i suštinskim poniranjem u slojevitu duhovnost kanonskih sakralnih tekstova eksponirao kao jedan od naših najistaknutijih skladatelja duhovne glazbe.

U sezoni 2015./2016. bio je rezidencijalni skladatelj Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije

Dobitnik je niza nagrada i priznanja, među kojima se ističu Nagrada Stjepan Šulek (1999.), Nagrada Grada Samobora za kulturu (2000.), Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja (2013., 2021., 2024). te Nagrada HAZU (2024.)

Među njegovim se djelima ističu opera Crux Dissimulata (2008.) na libreto Ivana Vidića,orkestralni opusi (dvije Simfonije (2012. i 2023.), Penetration za klavir i gudače (1993.), Venery veliki irkestar(1996.), Homo erectus za orkestar (2003.), Concerto da chiesa (2011.), Koncert za violinu, violončelo i orkestar (2002.), Koncert za klavir i orkestar (2003.), Koncert za flautu i orkestar (2010.), Sorrow, za gudački orkestar (2020.) i dr., niz komornih skladbi (Olovna suza za oktet violončela, Klavirski kvintet, Šest bagatela za klavir i dr.) i posebno velika instrumentalno-vokalna djela – Credo za soliste,zbor i orkestar (1994.), Requiem  za soliste,zbor i orkestar(2015.), Miserere za zbor (2016.) i Stabat mater za sopran,zbor i orkestar (2021.).