U Knjižnici HAZU predstavljanje Zbornika o Nikoli Andriću
U organizaciji Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u srijedu 15. siječnja 2025. u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti predstavljen je Zbornik o Nikoli Andriću, devetnaesti zbornik u ediciji Hrvatski književni povjesničari. O Zborniku su govoriti prof. emer. Slobodan Prosperov Novak, predsjednica Društva hrvatskih književnika dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek i prof. dr. sc. Tihomil Maštrović, glavni urednik Zbornika, a pozdravnu riječ u ime HAZU održala je tajnica Razreda za književnost akademkinja Dubravka Oraić Tolić.
Zbornik donosi znanstvene i stručne priloge 25 autora te Andrićevu cjelokupnu bibliografiju i literaturu o njemu. Hrvojka Mihanović Salopek prikazala je pojedinačno svaki rad te uz ostalo istaknula da je Andrić ustanovio da je Vuk Karadžić neke ikavske pjesme iz Makarske samo ijekavizirao i nešto izmijenio pa atribuirao kao srpske narodne pjesme.
Slobodan Prosperov Novak je podsjetio da se o Andriću, unatoč tomu što je u službenim krugovima bio desetljećima prešućivan, govorilo u stručnim književnopovijesnim krugovima. Po njegovim riječima, do 1990. u osnovnim priručnicima o Nikoli Andriću se nije pisalo ništa, ali ga je spominjao Ivo Heregšić kad se govorilo o teatrologiji.
Tihomil Maštrović napomenuo je da su znanstveni skup o Nikoli Andriću u Zagrebu, Vukovaru i Pečuhu u listopadu 2022. organizirali Fakultet hrvatskih studija zajedno sa suorganizatorima: Fakultetom filozofije i religijskih znanosti, Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Filozofskim fakultetom Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ogrankom Matice hrvatske iz Varaždina, Sveučilištem u Zadru, Sveučilištem Jurja Dobrile u Puli te Hrvatskim filološkim društvom iz Zagrebu. Podsjetio je i na dosadašnje skupove u nizu Hrvatski književni povjesničari te najavio da će idući biti posvećen Arminu Paviću.
Maštrović je također podsjetio na biografiju Nikole Andrića. Nikola Andrić (Vukovar, 1867. – Zagreb, 1942.), bio je hrvatski književni povjesničar, književnik, filolog, prevoditelj, dramaturg, leksikograf, književni komparatist i kazališni djelatnik. Studirao je slavistiku u Beču i romanistiku u Parizu a 1897. doktorirao filologiju u Beču. Dramaturg Hrvatskoga zemaljskoga kazališta u Zagrebu (1894. – 1898. i 1901. – 1907.) te intendant (1920.). Godine 1907. jedan je od osnivača i prvi upravitelj osječkoga Hrvatskog narodnog kazališta. Godine 1913. pokreće popularnu Zabavnu biblioteku u kojoj su u gotovo trideset godina izlaženja objavljena 603 sveska, čime je hrvatskoj čitalačkoj publici podastrto mnoštvo vrijednih djela svjetske književnosti. Sam je Andrić prevodio s francuskoga, njemačkoga i ruskoga.
Objavio književnopovijesne i jezikoslovne radove; Pod apsolutizmom. Historija šestoga decenija hrvatske književnosti (1850-1860.), (1906); Izvori starih kajkavskih drama (1901.); Iz ratničke književnosti hrvatske, Zagreb (1902.); Branič jezika hrvatskoga (Zagreb, 1911.); prvi slikovni rječnik hrvatskoga jezika Šta je šta, s Isom Velikanovićem (1938.); Život i književni rad Pavla Solarića (1902.) te Spomen-knjigu Hrvatskog zemaljskog kazališta pri otvaranju nove kazališne zgrade (1895.).
Za leksikografsko djelo Österrich – Ungarn in Wort und Bild (1902.) napisao pregled hrvatske književnosti u Hrvatskoj i Slavoniji od starijih razdoblja do novijeg doba. Priredio je sedam knjiga hrvatskih narodnih pjesama.